AI špica Liburnia Film Festivala izazvala polemiku: Provokativan koncept ili udar na autorski rad?

Ovogodišnji Liburnia Film Festival u središte programa stavio je militarizaciju društva i postupno prihvaćanje nenormalnog kao normalnog. No prije nego što su u Opatiji počele projekcije, upravo je festivalska najavna špica otvorila još jednu aktualnu temu – odnos umjetne inteligencije i autorskog stvaralaštva.

Špica 24. izdanja festivala, koju potpisuje Csaba Polgár, izrađena je uz pomoć umjetne inteligencije, što je izazvalo niz negativnih reakcija dijela filmskih autora i festivalske publike. Kritičari smatraju posebno problematičnim to što se takva tehnologija koristi u promociji festivala posvećenog dokumentarnom filmu, području u kojem su autorski pogled, osobno iskustvo i stvaralački integritet od presudne važnosti.

Na reakcije je odgovorio programski direktor LFF-a Oliver Sertić, zahvalivši publici i autorima na iskrenim komentarima. Naglasio je da umjetna inteligencija nije korištena slučajno niti kao prečac u produkciji, nego kao svjesno odabrana forma povezana s ovogodišnjim festivalskim konceptom.

‘Najavna špica je očiti i namjerni AI, forma svjesno ove godine odabrana i promišljena kao vizualni koncept festivala vezanog za militarizaciju i normalizaciju nenormalnog’, poručio je Sertić.

Prema njegovu objašnjenju, sadržaj špice, njezina estetika i cjelokupni vizualni identitet čine jedinstvenu konceptualnu cjelinu. Dodao je kako bi daljnje objašnjavanje oslabilo sam koncept, ali i naglasio da ništa ne može zamijeniti izravnost i emocionalnu snagu dokumentarnog filma.

U jeku rasprave oglasilo se i Društvo hrvatskih filmskih redatelja. DHFR je, povodom sve češćeg korištenja umjetne inteligencije u promotivnim videima hrvatskih filmskih festivala, pozvao kulturne i filmske institucije da štite i promiču autorsko stvaralaštvo te da se suzdrže od tehnologija koje, prema njihovu stavu, počivaju na kršenju autorskih prava.

Iz Društva poručuju da pozdravljaju tehnološki napredak i nove oblike umjetničkog izražavanja, ali upozoravaju da još ne postoje odgovarajući mehanizmi zaštite prava i integriteta autora. Smatraju kako filmski festivali, barem dok se to pitanje primjereno ne regulira, ne bi trebali sudjelovati u praksama koje relativiziraju autorski rad.

Polemika je tako otvorila pitanje koje daleko nadilazi jednu festivalsku špicu: može li korištenje generativne umjetne inteligencije samo po sebi biti umjetnički komentar ili način uporabe tehnologije ipak ostaje neodvojiv od spornih pitanja autorstva, podrijetla materijala i rada na kojem su takvi sustavi trenirani?

Rasprava je posebno znakovita jer dolazi s festivala koji već gotovo četvrt stoljeća predstavlja i podupire domaće dokumentariste. Liburnia Film Festival najstariji je hrvatski festival posvećen dokumentarnom filmu i jedini usmjeren isključivo na recentnu domaću dokumentarnu produkciju.

Njegovo 24. izdanje održava se od 25. do 29. kolovoza u Opatiji i donosi ukupno 32 filma. U konkurenciji je 21 naslov, među kojima deset premijera – pet svjetskih – dok ostatak čine popratni filmski programi. Dodjeljuje se osam festivalskih nagrada, a program prate razgovori s autorima, radionice, studije slučaja i panel o demilitarizaciji umova.

Festival tako ove godine, namjerno ili ne, istodobno vodi dvije rasprave. Jednu o militarizaciji društva i prihvaćanju ‘novog normalnog’, a drugu o tome može li umjetna inteligencija postati normalan dio filmskog i festivalskog stvaralaštva. Odgovor očito neće stati u nekoliko kadrova festivalske špice.