Ed Zitron naziva AI prevarom, odnosno obmanom, tvrdeći da su je tehnološke kompanije od početka predstavljale gotovo kao magiju, dok njezine stvarne mogućnosti ne odgovaraju obećanjima kojima se privlače korisnici, investitori i političari.
1
Ed Zitron naziva AI prevarom, odnosno obmanom, tvrdeći da su je tehnološke kompanije od početka predstavljale gotovo kao magiju, dok njezine stvarne mogućnosti ne odgovaraju obećanjima kojima se privlače korisnici, investitori i političari.
Ed Zitron voli tehnologiju, ali ono što se posljednjih godina događa oko generativne umjetne inteligencije smatra jednom od najvećih obmana tehnološke industrije. Britanski autor, podcaster i PR stručnjak u gotovo dva i pol sata razgovora sa Stevenom Bartlettom u podcastu The Diary of a CEO iznio je svoju verziju AI revolucije, prema kojoj OpenAI, Anthropic i njihovi partneri troše goleme količine novca na tehnologiju čija ekonomija još uvijek ne funkcionira.
Zitron pritom nije protivnik tehnologije koji zaziva povratak u vrijeme prije interneta. U tehnološkoj industriji radi oko 16 godina, počeo je kao novinar specijaliziran za videoigre, kasnije se prebacio u odnose s javnošću i osnovao agenciju EZPR. Danas piše newsletter Where’s Your Ed At, koji prema njegovim podacima ima više od 100.000 pretplatnika, i vodi nagrađivani podcast Better Offline. Za 2027. najavljena je i njegova knjiga Why Everything Stopped Working.
Posljednjih godina postao je jedan od najpoznatijih kritičara poslovnog modela Silicijske doline, a posebno eksplozije ulaganja u generativnu umjetnu inteligenciju. Njegova kritika nije prvenstveno usmjerena na pitanje mogu li AI modeli napisati tekst, generirati sliku ili pomoći programeru. Zitrona mnogo više zanima koliko sve to košta i postoji li iza spektakularnog rasta industrije posao koji može opravdati stotine milijardi dolara uloženih u čipove, podatkovne centre i energetsku infrastrukturu.
U razgovoru s Bartlettom odmah je krenuo bez rukavica. Generativni AI nazvao je u svojoj srži prevarom, odnosno obmanom, tvrdeći da su tehnološke kompanije od početka tehnologiju predstavljale gotovo kao magiju, dok njezine stvarne mogućnosti ne odgovaraju obećanjima kojima se privlače korisnici, investitori i političari.
Bartlett ga zbog toga tijekom razgovora više puta suočava s očitim protuargumentom. Ljudi ipak koriste ChatGPT, Claude i druge AI proizvode, a mnogima su oni postali koristan dio svakodnevnog rada. Zitron ne poriče da korisnici postoje niti da tehnologija može biti korisna. Njegov argument je da sama korisnost proizvoda nije dokaz da iza njega postoji održiv poslovni model.
Velik dio razgovora zato se vrti oko OpenAI-ja i Anthropica, njihovih prihoda i još većih troškova. Zitron smatra da industrija previše govori o rastu prihoda, broju korisnika i budućim mogućnostima, a premalo o cijeni računalne infrastrukture potrebne da bi se ti korisnici uopće mogli posluživati. Posebno problematizira način na koji privatne AI kompanije objavljuju financijske podatke i koriste pokazatelje poput annualized revenue ili run rate prihoda, koji nisu isto što i stvarni godišnji prihod ili dobit.
U središtu njegove teze nalaze se podatkovni centri. AI kompanijama trebaju ogromne količine GPU procesora, električne energije, mrežne infrastrukture i kapitala, dok se istodobno najavljuju novi projekti vrijedni stotine milijardi dolara. Zitron upozorava da se pritom stvara dug koji će netko morati vraćati čak i ako se očekivana potražnja za AI računalnom snagom ne ostvari.
Posebno je skeptičan prema ideji da će sadašnji veliki jezični modeli jednostavnim povećavanjem postati umjetna opća inteligencija ili nekakva superinteligencija. U razgovoru prolaze kroz način rada tokena, problem halucinacija, usporedbe AI-ja s ljudskom inteligencijom i pitanje pokazuju li noviji modeli stvarni skok sposobnosti ili uglavnom postupno poboljšavanje postojećeg koncepta.
Dobar dio rasprave posvećen je i AI agentima, koji bi prema obećanjima industrije trebali samostalno obavljati sve složenije poslove. Zitron ni tu ne vjeruje da su trenutačne mogućnosti blizu viziji autonomnih digitalnih radnika koji će zamijeniti velik dio ljudskog rada. Skeptičan je i prema tvrdnjama da će umjetna inteligencija uskoro izazvati masovnu nezaposlenost, premda prihvaća da alati mogu mijenjati pojedine poslove i način na koji ljudi rade.
Bartlett mu pritom ne dopušta da dva i pol sata samo udara po industriji. Pita ga nije li prihvaćanje AI-ja ipak usporedivo s ranim internetom, jesu li ljudi doista prisiljeni koristiti tehnologiju ili je jednostavno žele koristiti, zašto bi najveće i najbogatije kompanije svijeta ulagale toliko novca ako je poslovni slučaj toliko loš te što bi se moralo dogoditi da Zitron prizna da je pogriješio.
Upravo tu razgovor postaje zanimljiviji od bombastičnog naslova epizode. Moguće je, naime, da generativna umjetna inteligencija bude iznimno korisna tehnologija, a da istodobno tržišna očekivanja i količina kapitala uloženog u nju budu pretjerani. Internet nije nestao nakon pucanja dot-com balona 2000. godine. Nestale su ili propale brojne kompanije čije su vrijednosti bile izgrađene na očekivanjima koja njihovo poslovanje nije moglo opravdati.
Zitron smatra da danas gledamo nešto slično, samo u mnogo skupljem izdanju. U završnom dijelu razgovora otvoreno govori o AI balonu i mogućnosti njegova pucanja tijekom 2027. godine. Posebno izdvaja OpenAI, čiji bi financijski problemi, prema njegovoj procjeni, mogli postati okidač puno šire korekcije.
Njegov najcrnji scenarij ne završava propašću nekoliko AI startupa. Investicije u umjetnu inteligenciju već su povezale proizvođače čipova, cloud kompanije, energetske tvrtke, građevinski sektor, investicijske fondove i tržište duga. Ako se pokaže da očekivani prihodi ne mogu opravdati izgrađenu infrastrukturu, Zitron smatra da bi posljedice mogle pogoditi čitav tehnološki sektor, a zatim se preliti i na ostatak gospodarstva. U razgovoru čak koristi izraz tech depression.
Zitronove tvrdnje ne treba zamijeniti za konsenzus ekonomista ili tehnološke industrije, a njegova pozicija u najmanju ruku je polemična i formulirana namjerno agresivno. Ali iza psovanja i tvrdnje da je AI industrija prevara, zbilja ima smisla pitati koliko novca generativni AI mora jednog dana zarađivati da bi opravdao infrastrukturu koja se danas gradi za njega.
