Lou Reed ostavio je neizbrisiv trag u rock glazbi, ali jedan dio vlastite ostavštine godinama ga je progonio. Slavna pjesma ‘Heroin’, nastala kao osobno suočavanje s ovisnošću i autodestrukcijom, za dio publike postala je upravo suprotno od onoga što je autor želio.
Lou Reed bio je jedan od najutjecajnijih kantautora u povijesti rock glazbe. Kao pokretačka snaga grupe The Velvet Underground i kasnije tijekom bogate solo karijere, stekao je reputaciju autora koji je bez uljepšavanja pisao o najmračnijim stranama ljudskog iskustva. Upravo je pisanje smatrao svojim najvećim umjetničkim postignućem.
‘U profesionalnom smislu najponosniji sam na pisanje. Kad uspijem napisati stvarno dobar stih, ili barem ono što ja mislim da je dobar stih, to mi donosi golemo zadovoljstvo’, rekao je jednom prilikom Reed.
Njegove pjesme često su nastajale iz vrlo osobnih iskustava. Pisao je o usamljenosti, seksualnosti, nasilju, ovisnosti i ljudskim slabostima bez pokušaja da ih romantizira ili moralizira. Upravo zbog toga mnoge su njegove skladbe ostale relevantne desetljećima nakon nastanka.
Među njima se posebno izdvaja ‘Heroin’, jedna od najpoznatijih pjesama The Velvet Undergrounda. Reed ju je napisao oslanjajući se na vlastita iskustva s drogom i ovisnošću, pokušavajući kroz glazbu izbaciti iz sebe autodestruktivne impulse.
Kasnije je priznao kako ga je duboko uznemirilo kada je shvatio da dio publike pjesmu doživljava kao svojevrsnu himnu konzumiranju heroina.
‘Namjera tih pjesama bila je istjerati tamu, odnosno autodestruktivni dio mene. Nadao sam se da će ih i drugi tako doživjeti. Ali bilo je uznemirujuće kada su mi ljudi prilazili i govorili: ‘Uštrcao sam heroin slušajući ‘Heroin’. Jedno vrijeme čak sam pomislio da su moje pjesme možda pridonijele stvaranju svijesti koja je poticala ovisnosti među mladima’, prisjećao se Reed.
Kasnije je odbacio takvu pomisao.
‘Više to ne mislim. Previše je strašno uopće razmatrati takvu mogućnost.’
Njegovo iskustvo pokazuje koliko autor nakon objave djela gubi kontrolu nad njegovim značenjem. Jednom kada pjesma postane dio kulture, publika joj može dati potpuno drugačije tumačenje od onoga koje je njezin autor zamislio.
Iako je bio svjestan vlastitog utjecaja, Reed nikada nije želio biti prikazivan kao čovjek koji je sam promijenio rock glazbu. Smatrao je da su velike kulturne promjene uvijek rezultat rada mnogih ljudi, a ne jednog pojedinca.
‘Ne znam jesam li dao neki individualni doprinos. Bio sam dio skupine koja je, zajedno s Andyjem Warholom, možda malo pogurala multimediju i proširila teme o kojima se moglo pisati u rock glazbi’, govorio je Reed.
Takav pogled dobro sažima njegov odnos prema vlastitoj ostavštini. Bio je ponosan na svoje stihove i njihov umjetnički domet, ali nije želio da ga se pamti po pogrešnim interpretacijama ili kao usamljenog revolucionara. Paradoks njegove karijere ostaje upravo u tome što je pjesma nastala kao iskreni obračun s ovisnošću za neke slušatelje postala nešto sasvim drugo.
