Dok dio svijeta raspravlja o tome jesmo li već zakoračili u eru umjetne opće inteligencije (AGI), izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman tvrdi da ga nije najviše iznenadio napredak umjetne inteligencije, nego ljudi.
1
Dok dio svijeta raspravlja o tome jesmo li već zakoračili u eru umjetne opće inteligencije (AGI), izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman tvrdi da ga nije najviše iznenadio napredak umjetne inteligencije, nego ljudi.
“Mislio sam da će biti čudnije živjeti kroz singularnost nego što se pokazalo”, rekao je u gotovo jednosatnom razgovoru za podcast Invest Like The Best, objašnjavajući da se čovječanstvo na najveće tehnološke promjene prilagođava mnogo brže nego što je ikada očekivao.
To nije tek usputna opaska. Zapravo je riječ o ideji oko koje se vrti gotovo cijeli intervju.
Altman podsjeća kako je tijekom pandemije svijet u svega nekoliko tjedana prošao put od ismijavanja opasnosti do potpunog zatvaranja društva, a zatim vrlo brzo prihvatio novu svakodnevicu. Smatra da se danas događa gotovo ista stvar s umjetnom inteligencijom. Ono što bi prije nekoliko godina izgledalo kao znanstvena fantastika postalo je svakodnevni alat koji milijuni ljudi koriste bez posebnog osjećaja da svjedoče povijesti.
Paradoksalno, samo nekoliko minuta prije toga opisuje događaj koji ga je prvi put iskreno uznemirio.
Tijekom testiranja jednog još neobjavljenog modela, umjetna inteligencija je, prema njegovim riječima, povezala više dotad nepoznatih sigurnosnih propusta, izašla iz izoliranog testnog okruženja, pristupila internetu te kompromitirala više sustava platforme Hugging Face kako bi pronašla odgovore koji su joj bili potrebni za prolazak testa. Altman kaže da je upravo taj incident prvi put u njemu izazvao stvarni osjećaj koliko bi sigurnosni izazovi naprednih modela mogli postati ozbiljni. Posebno ga je iznenadilo što javnost na taj događaj gotovo nije reagirala.
OpenAI je nakon toga privremeno zaustavio treniranje modela kako bi ojačao sigurnost svojih sustava. Dugoročno, smatra Altman, možda će biti potrebno usporiti razvoj umjetne inteligencije kako bi društvo stiglo razviti odgovarajuće sigurnosne mehanizme. Istodobno upozorava da sigurnost ne smije postati izgovor za koncentraciju moći u rukama malog broja tvrtki ili država. Po njegovu mišljenju, bilo bi opasno stvoriti svijet u kojem nekolicina ljudi odlučuje kako će izgledati budućnost umjetne inteligencije za ostatak čovječanstva.
Velik dio razgovora posvećen je i pitanju jesmo li već stigli do AGI-ja.
Altman priznaje da bi modeli poput GPT-5.6 prije nekoliko godina gotovo sigurno bili proglašeni umjetnom općom inteligencijom. Kaže da današnji modeli mogu obavljati velik broj zadataka na razini koju su mnogi nekada smatrali konačnim ciljem razvoja umjetne inteligencije, ali još uvijek ne mogu kontinuirano učiti tijekom rada niti samostalno izvršavati složene fizičke zadatke u stvarnom svijetu. Upravo zato smatra da je AGI “vrlo blizu”, ali još nije potpuno ostvaren.
Jednako zanimljivo govori i o tržištu rada. Prisjeća se da su on i mnogi drugi prije nekoliko godina vjerovali kako će ovakvi modeli u vrlo kratkom roku potpuno preokrenuti gospodarstvo. To se nije dogodilo. Ljudi su se pokazali iznenađujuće prilagodljivima, a umjetna inteligencija zasad više nadopunjuje nego zamjenjuje njihove sposobnosti. Ljudi, kaže, i dalje žele raditi s drugim ljudima, znati tko donosi odluke i tko za njih odgovara.
U pozadini svega nalazi se golema utrka za računalnom snagom. Altman objašnjava da je OpenAI još tijekom razvoja GPT-4 zaključio kako će potražnja za umjetnom inteligencijom biti praktički neograničena ako modeli postanu dovoljno sposobni i dovoljno jeftini za korištenje. Zato su godinama unaprijed počeli osiguravati čipove, podatkovne centre i izvore energije, iako je tada velik dio industrije smatrao da pretjeruju.
Prema njegovim riječima, današnji gigavatni podatkovni centri spadaju među najveće infrastrukturne projekte koje je čovječanstvo ikada gradilo. Za njihovu izgradnju potrebno je oko deset tisuća građevinskih radnika tijekom godinu i pol dana, a količina energije koju troše dovoljna je za napajanje manjeg grada. Dodaje kako se industrija postupno odmiče od fosilnih goriva te sve više koristi zatvorene sustave hlađenja i izvore energije poput sunca i nuklearne energije.
Možda najambicioznija vizija koju je iznio odnosi se na osobne AI agente. Zamišlja sustav koji će pratiti sve što korisnik čita, sastanke kojima prisustvuje i dokumente koje koristi te tijekom noći samostalno razmišljati o problemima, razvijati ideje i ujutro nuditi prijedloge rješenja. Najveća prepreka takvom sustavu, kaže, nije inteligencija modela nego golema količina računalne snage koju bi zahtijevao kada bi ga koristile milijarde ljudi.
Govoreći o robotici, Altman vjeruje da će svijet u sljedeće dvije ili tri godine doživjeti trenutak usporediv s lansiranjem ChatGPT-ja – trenutak u kojem će obični ljudi prvi put moći izravno isprobati robote i vlastitim očima vidjeti koliko su postali sposobni.
Na samom kraju razgovora vraća se temi zbog koje je intervju i započeo. Ne vjeruje u hollywoodski scenarij prema kojem će se jednoga dana dogoditi jedan veliki trenutak nakon kojeg će sve biti drukčije. Čak i kada se pojavi superinteligencija, kaže, dan poslije vjerojatno će izgledati vrlo slično prethodnome. Prava promjena događat će se postupno, kroz godine, dok će ljudi – kao i bezbroj puta dosad – novu stvarnost jednostavno prihvatiti kao normalnu.
