Trodnevno glazbeno izdanje posvećeno punk, metal i hardcore zvuku i ove godine na prostor Martinske dovodi neke od najžešćih svjetskih, europskih i lokalnih imena. U tri dana pozornicom na Martinskoj protutnjat će petnaestak bendova.
1
Trodnevno glazbeno izdanje posvećeno punk, metal i hardcore zvuku i ove godine na prostor Martinske dovodi neke od najžešćih svjetskih, europskih i lokalnih imena. U tri dana pozornicom na Martinskoj protutnjat će petnaestak bendova.
Tko je važniji, GBH ili Cro-Mags, tema je o kojoj generacije punk i HC klinaca raspravljaju desetljećima, iako je riječ o različitim ‘zvirima’ iz različitih ekosistema. Ovoga ljeta na to pitanje moći ćemo sami naći odgovor jer oba benda nastupaju krajem srpnja u Šibeniku, u sklopu festivala Martinska Punk meets Žestoka fešta (23. do 25. srpnja).
Trodnevno glazbeno izdanje posvećeno punk, metal i hardcore zvuku i ove godine na prostor Martinske dovodi neke od najžešćih svjetskih, europskih i lokalnih imena. U tri dana pozornicom na Martinskoj protutnjat će petnaestak bendova, po sistemu da su četvrtak i petak, 23. i 24. srpnja, posvećeni punku, a subota će više biti obojena metal i hardcore zvukovima. Ostatak izvođača organizatori će otkriti uskoro, a sada upoznajte dva velika najavljena benda.
GBH su engleski punk rock bend koji je Birmingham dao svijetu 1978. godine, a koji je, skoro pet desetljeća kasnije, još uvijek na turneji i još je uvijek glasan. Osnovali su ih pjevač Colin Abrahall, gitarist Colin ‘Jock’ Blyth, basist Sean McCarthy i bubnjar Andy ‘Wilf’ Williams. McCarthy je ubrzo zamijenio Ross Lomas koji uz Abrahalla i Blytha čini stabilnu jezgru benda kroz cijelu povijest grupe.
GBH su bili pioniri britanskog street punka, poznatijeg kao UK 82, uz Discharge, Broken Bones, The Exploited i The Varukers.
Oko samog imena postoji priča koja se prepričava godinama. Opće je uvriježeno mišljenje da je naziv potekao od činjenice da je basist Sean McCarthy bio optužen za teške tjelesne ozljede — grievous bodily harm, skraćeno GBH. Vokalist Colin Abrahall tu je priču 2018. demantirao, tvrdeći da je to samo ime poput UK Subs, a kad su ga pritisnuli, rekao je da skraćenica stoji za ‘Girls, Booze, and Hash’. Istina je vjerojatno negdje između, ali priča savršeno pristaje bendu koji nikad nije previše mario za uglađenost.
Godine 1982. izlazi debitantski album City Baby Attacked by Rats koji je dosegao 17. mjesto britanske ljestvice albuma i 2. mjesto indie ljestvice. Tekstualno, album je bio oštra kritika britanskog i europskog društva, a glazbeno — glasno, brzo, s malo pjesama dužih od tri minute. Godinu dana kasnije slijedi City Babys Revenge, pa turneje po Americi i Europi. Godine 1984. ispada ‘Charged’ iz naziva i bend postaje jednostavno GBH.
Kroz osamdesete i devedesete GBH objavljuju niz albuma, eksperimentiraju povremeno s metal zvukom — posebno na albumu Church of the Truly Warped iz 1992., inspiriranom Motörheadom i Tankom — ali uvijek se vraćaju korijenima. Nakon što su početkom devedesetih bili donekle pali u zaborav, popularnost im se vratila. Dvanaesti studijski album Momentum izlazi 2017. za Hellcat Records i bend je i danas aktivan.
Utjecaj GBH-a na metal scenu golem je i često se podcjenjuje. Njihov doseg posebno je snažan u metalu — od ranih albuma Bathoryja i Hellhammera/Celtic Frosta do Exodusa i sva četiri benda ‘velike četvorke’ thrash metala.
James Hetfield iz Metallice o tome nije šutio. U intervjuu iz 2017. rekao je:
‘Punk rock was kind of the beginning of it for me. Motorhead — kind of thrashy but rock and roll. I loved G.B.H., or still do, and I love Discharge a lot. That’s kind of really cool thrash music to me.’, izjavio je za Little Punk People.
Bend i danas redovito nastupa i zadržava vjernu publiku u UK-u, ostatku Europe, Sjedinjenim Državama i Japanu. Na nastupima publika i danas skandira stare tekstove — od ‘Big Women’ do ‘Maniac’ — a energija s pozornice nije se puno promijenila od osamdesetih.
Što se tiče aktualnog, u veljači 2026. GBH su svirali u Belgiji, u Diestu, gdje su nastupili uz Funeral Dress, Disturbance i Deaf Devils. Europska i američka turneja i dalje su u tijeku.
Skoro pedeset godina nakon osnivanja, GBH su dokaz da punk, kad je dovoljno iskren, ne stari. Colin Abrahall i dalje stoji na pozornici, a bend koji je naučio Hetfielda kako zvuči pravi žar još uvijek ne daje znakove da ima namjeru stati.
Cro-Mags su američki hardcore punk bend iz New Yorka koji su bili među prvima koji su spojili hardcore punk s thrash metalom. Ta rečenica zvuči suho i akademski, a iza nje stoji jedna od najkaotičnijih, najburnijih i glazbeno najvažnijih priča u povijesti alternativne glazbe.
Prije Cro-Magsa ideja spajanja heavy metala i hardcore punka bila je nezamisliva. Objavom debitantskog albuma The Age of Quarrel 1986. rodio se hardcore metal i za njim legija sljedbenika.
Bend su osnovali Harley Flanagan i gitarist Parris Mayhew negdje između 1980. i 1982. na Lower East Sideu u New Yorku, mada se oko točne godine ni sami osnivači nikad nisu složili. Flanagan je glazbenu karijeru počeo s jedanaest godina, svirajući bubnjeve u njujorškom punk bendu the Stimulators. Uz Flanagana i Mayhewa, ključna figura bio je i vokalist John Joseph, čovjek čija biografija zvuči poput scenarija filma koji nitko ne bi htio producirati — odrastanje u udomiteljskim obiteljima, bijeg od vojnog roka, ulice Manhattana, Hare Krishna pokret. Svoju autobiografiju The Evolution of a Cro-Magnon objavio je 2007. i u njoj opisuje turbulentno djetinjstvo, veze s Hare Krishnom i iskustva s Cro-Magsima i Bad Brainsima.
Cro-Mags su brušeni na nastupima u legendarnom njujorškom klubu CBGB, dijeleći pozornicu s Agnostic Frontom i Murphy’s Lawom i gradivši onaj specifični njujorški hardcore identitet koji se temeljio na jedinstvu i solidarnosti usred gradske surovosti.
Godine 1986. izlazi The Age of Quarrel — album koji će promijeniti pravila igre. Video za singl ‘We Gotta Know’, koji je režirao gitarist Parris Mayhew, objavljen je na MTV-u i jedan je od prvih klipova na toj televiziji koji prikazuje slam dancing i crowd surfing. Reakcija kritike i scene bila je trenutačna i nedvosmislena. Jamey Jasta iz Hatebreeda rekao je da ga je pjesma ‘Life of My Own’ inspirirala da postane glazbenik i proglasio The Age of Quarrel jednim od najvažnijih albuma u povijesti hardcore žanra. Karl Buechner, frontmen Earth Crisisa, opisao je gledanje videa za ‘We Gotta Know’ kao:
‘Iskra koja je zapalila moju ljubav prema hardcore punk glazbi’, a 1996. izjavio je da je The Age of Quarrel i dalje najveći hardcore album svih vremena.
Album je 2005. uvršten na 274. mjesto u knjizi The 500 Greatest Rock & Metal Albums of All Time britanskog magazina Rock Hard.
Drugi album, Best Wishes iz 1989., krenuo je dublje u metal vode, što je dio fanbase zajednice dočekao s manje oduševljenja nego prvijenac. Nakon njega bend ulazi u spiralu raspada, ponovnog okupljanja, svađa, sudskih tužbi i još raspada — koja traje praktički do danas.
Jer priča o Cro-Magsima nemoguće je ispričati bez priče o ratu između Flanagana i Josepha. U različitim periodima 1990-ih i 2000-ih i Flanagan i Joseph vodili su odvojene verzije Cro-Magsa s potpuno različitim postavama, nastupajući pod imenima Cro-Mag Jam, Street Justice, Age of Quarrel, FVK ili Cholo-Mags.
Kulminacija je došla u srpnju 2012. za vrijeme CBGB festivala u njujorškom Webster Hallu. Flanagan je uhićen i optužen za napad nožem na dvojicu članova tada aktualne postave benda, a priča je završila na naslovnicama novina i u televizijskim vijestima diljem SAD-a. Optužbe su odbačene u prosincu 2012. zbog nedostatka kooperativnih svjedoka. Scena koja ne razgovara s policijom — čak i kad se radi o vlastitoj ozljedi.
Nakon godina pravnih bitki, Flanagan je naposljetku dobio pravo na ime Cro-Mags, dok Joseph i bubnjar Mackie Jayson nastavljaju nastupati kao Cro-Mags JM.
Unatoč beskrajnim promjenama postave i obračunima oko prava na ime benda, utjecaj Cro-Magsa na hardcore, posebno njujorški, ostaje golem. Album The Age of Quarrel, koji spaja hardcore brzinu s metal gitarskim figurama, i dalje se smatra njihovim top djelom, a In the Beginning iz 2020. vratio ih je agresivnoj i žestokoj formi.
Parris Mayhew, gitarist i koautor The Age of Quarrela, jednom je o nastanku benda rekao:
‘Harley je pogledao moj letak i upitao zašto Paul ne bi svirao sa mnom, a Paul je odgovorio: Parris je predobar, svira kao Rush. I tako je sve počelo’, prisjetio se Mayhew u intervjuu za Echoes and Dust.
Rush i hardcore. Možda je baš to tajna Cro-Magsa — glazbenici previše tehnički za scenu kojoj su se priključili, previše divlji za bilo što drugo.
