U trenutku kada umjetna inteligencija prijeti preplaviti svijet sigurnim i predvidljivim sadržajem, dvojac iz Quebeca podsjeća nas da prava kreativnost počinje tamo gdje logika prestaje
1
U trenutku kada umjetna inteligencija prijeti preplaviti svijet sigurnim i predvidljivim sadržajem, dvojac iz Quebeca podsjeća nas da prava kreativnost počinje tamo gdje logika prestaje
Dok se digitalna glazbena industrija guši u vlastitoj predvidljivosti, a algoritmi pokušavaju izračunati sljedeći ‘savršeni’ hit, iz magle kanadskog Saguenaya izronio je zvučni šamar umotan u točkasti karton. Uspon kanadskog dueta Angine de Poitrine ne nalikuje ničemu što je glazbena industrija vidjela u posljednjih deset godina. Ono što je započelo kao anonimni projekt iz regije Saguenay, gdje su se dva brata pod pseudonimima Klek i Khn doslovno maskirala u kartonska robotska odijela iz puke zabave, preraslo je u globalni fenomen koji danas seciraju ugledni profesori muzikologije i kompozicije. Njihov novi album ‘Vol. II’, objavljen prije nekoliko dana, potvrđuje da se iza vizualnog apsurda krije razina tehničke i teorijske kompleksnosti koja iz temelja potresa zapadnjačke glazbene kanone.
Srž njihove zvučne revolucije leži u mikrotonalnosti, konceptu koji prkosi standardnom tempiranom sustavu od dvanaest polutonova na kojemu počiva većina moderne glazbe. Khn na svojoj unikatnoj gitari s dva vrata i dodatnim pragovima vješto operira u prostoru između nota, koristeći četvrttonove koji su uobičajeniji u tradicionalnim indijskim rágama ili bliskoistočnim maqamima nego u rock dvoranama. Dok bi neuvježbanom uhu ovakav pristup u početku mogao zvučati disonantno, stručnjaci ističu da se radi o profinjenom širenju glazbenog jezika. U svijetu zasićenom generičkim hitovima i savršeno ‘ispeglanom’ produkcijom, ovaj duo nudi sirovu, nepredvidivu i duboko ljudsku alternativu.
Nije slučajno da je njihov nastup na kanalu KEXP postao viralan s milijunima pregleda u rekordnom vremenu. Publika, čini se, gladuje za autentičnošću koja se ne može automatizirati. Njihove kompozicije poput uvodne ‘Fabienk’ ili furiozne ‘Mata Zyklek’ spajaju math-rock preciznost s hipnotičkim grooveom, dok pjesma ‘Utzp’ crpi inspiraciju iz klezmer melosa, a finale ‘Angor’ plovi prostranstvima kosmische rocka. Činjenica da je glazba gotovo isključivo instrumentalna daje slušatelju rijetku slobodu da u taj kreativni kaos upiše vlastito značenje i emociju.
Čak je i Rick Beato, utjecajni autoritet digitalne ere, priznao da nikada u povijesti svog kanala nije dobio toliko zahtjeva da analizira neki bend. Angine de Poitrine nisu došli s manifestom o spašavanju umjetnosti niti su se žalili na stanje u industriji. Jednostavno su prošetali pozornicom u svojim točkastim odijelima i podsjetili nas da su pravila opcionalna za one koji vladaju svojim zanatom. Njihova glazba nije samo skup nota, ona je dopuštenje cijeloj kulturi da ponovno bude čudna, neobjašnjiva i živa. U trenutku kada umjetna inteligencija prijeti preplaviti svijet sigurnim i predvidljivim sadržajem, dvojac iz Saguenaya podsjeća nas da prava kreativnost počinje tamo gdje logika prestaje.
