Matthew Brown, bivši savjetnik za politiku u američkom Ministarstvu obrane i jedan od najpoznatijih novijih UAP (NLO) zviždača, tri i pol sata pričao je o fenomenima u novoj YouTube emisiji American Alchemy Jesseja Michelsa.
1
Matthew Brown, bivši savjetnik za politiku u američkom Ministarstvu obrane i jedan od najpoznatijih novijih UAP (NLO) zviždača, tri i pol sata pričao je o fenomenima u novoj YouTube emisiji American Alchemy Jesseja Michelsa.
Počeo je od svojeg rada u Pentagonu i slučajnog susreta s tajnim materijalima o UAP-ovima, a završio na teritoriju koji je znatno širi i neobičniji, od mogućih sporazuma s neljudskom inteligencijom i psioničkih programa do manipulacije ljudskom percepcijom, mislima i snovima.
Brown je u Pentagonu radio na poslovima vezanim uz suzbijanje oružja za masovno uništenje. Dok je sređivao klasificirani računalni sustav, kaže da je naišao na briefing o programu Immaculate Constellation, sustavu za prikupljanje i objedinjavanje podataka o UAP-ovima iz različitih američkih vojnih i obavještajnih izvora. Slučaj je prijavio kroz službene kanale, a poslije je informacije dostavio Kongresu i javno istupio kao zviždač.
Kod Michelsa je ponovno opisao neke od stvari koje je tada vidio, među njima slučaj velikog trokutastog objekta iznad skupine ruskih ratnih brodova. Američki senzori navodno su pratili događaj, a Brown kaže da su ga posebno zaintrigirale okolnosti koje su ostavljale mogućnost da su Rusi unaprijed znali gdje i kada će se objekt pojaviti. Razgovor se tu proširio na pitanje postoje li dogovori, područja zabrane i neka vrsta dugotrajnog odnosa između pojedinih državnih struktura i fenomena koji se prati.
Brown tvrdi i da američke institucije raspolažu daleko boljim snimkama UAP-ova od nekoliko mutnih videa koji su posljednjih godina završili u javnosti. Globalni vojni i obavještajni sustav, od satelita do drugih senzora, prema njegovim riječima neprestano stvara ogromnu količinu podataka, pa se neobični objekti bilježe i kada ih nitko posebno ne traži.
Michels i Brown potom su otvorili mnogo širi razgovor o programima obrnutog inženjeringa, privatnim kompanijama koje bi mogle čuvati najosjetljivije projekte, dugogodišnjoj ulozi američke mornarice, predsjedničkom pristupu tajnim programima i mogućnosti da je sustav toliko fragmentiran da ni ljudi na vrhu države nemaju potpunu sliku.
Velik dio emisije posvećen je psionici i pokušajima korištenja ljudskih sposobnosti poput remote viewinga. Brown govori o dugogodišnjem interesu vojnih i obavještajnih struktura za ljude koji pokazuju neuobičajene sposobnosti, obiteljskim linijama u kojima se takve osobine navodno pojavljuju te ideji da su pojedinci s izraženim psioničkim sposobnostima mogli postati posebno vrijedan resurs.
Razgovor odlazi i prema mnogo mračnijoj mogućnosti, da se ljudskom percepcijom već može tehnološki manipulirati na daljinu. Brown kaže da ima vrlo dobre razloge vjerovati kako ljudski um više nije suveren, odnosno potpuno zatvoren od vanjskog tehnološkog utjecaja. Na Michelsovo izravno pitanje može li se čovjeku u budnom stanju usaditi ideja odgovara potvrdno. Kada ga Michels pita koliko je siguran, Brown odgovara da je uvjeren.
Brown pritom govori o usmjerenoj energiji, tehnologijama koje mogu proizvesti zvuk ili druge podražaje unutar čovjekove percepcije bez uobičajenog vanjskog izvora te mogućnosti mnogo sofisticiranijeg djelovanja na mozak. Posebno tvrdi da ni snovi više nisu izvan dosega tehnologije. Prema njegovu uvjerenju, moguće je izvana intervenirati u iskustvo osobe koja spava, utjecati na sadržaj sna i na taj način prenijeti određene informacije ili iskustva.
To ga dovodi do pitanja koliko iskustava koja ljudi opisuju kao telepatiju, kontakt, paranormalne pojave ili susrete tijekom sna nužno mora biti paranormalno. Brown razmatra mogućnost da barem dio takvih iskustava može biti tehnološki proizveden. Još neugodnija mogućnost koju otvara jest da takve sposobnosti možda nisu ograničene samo na ljudske vojne i obavještajne programe.
U završnici razgovora Brown govori o neuro-oružju, potiskivanju određenih područja znanstvenog istraživanja i mogućnosti da se desetljećima kontrolira ne samo pristup informacijama o UAP-ovima nego i smjer u kojem je znanstvenoj zajednici dopušteno istraživati. Pitanje koje Michels na kraju postavlja ide još dalje, je li moguće da iza dijela samog sustava zataškavanja uopće ne stoje samo ljudi. Brown, jasno, nema jednostavan odgovor, ali nakon više od tri sata razgovora njegova je osnovna teza puno šira od pitanja postoje li nepoznate letjelice na nebu jer, ako je makar dio onoga o čemu govori stvaran, problem više nije samo ono što nam leti iznad glava, nego što nam ‘to što leti’ u glavama radi.
