U svijetu koji nikada nije bio povezaniji, paradoks usamljenosti postaje vodeći javnozdravstveni izazov 21. stoljeća.
1
U svijetu koji nikada nije bio povezaniji, paradoks usamljenosti postaje vodeći javnozdravstveni izazov 21. stoljeća.
U svijetu koji nikada nije bio povezaniji, paradoks usamljenosti postaje vodeći javnozdravstveni izazov 21. stoljeća. Dok tehnologija ubrzava našu svakodnevicu, ona istovremeno postaje i jedini svjedok našeg postojanja, što najbolje ilustrira nova aplikacija koja je pokorila kinesko tržište. Nazvana Are You Dead (Si-le-ma), ova platforma korisnicima nudi surovu, ali nužnu uslugu: provjeru jesu li još uvijek živi. Korisnici su obvezni svaka dva dana pritisnuti gumb unutar aplikacije, a ako to ne učine, sustav automatski alarmira njihove kontakte.
Ovaj digitalni „memento mori” postao je najprodavanija plaćena aplikacija u Kini, zemlji u kojoj bi do 2030. godine broj samačkih kućanstava mogao dosegnuti nevjerojatnih 200 milijuna. Za mlade radnike u metropolama, poput 38-godišnjeg Wilsona Houa, aplikacija je jedini način da osiguraju da njihova eventualna smrt u iznajmljenom stanu ne prođe nezapaženo danima.
Dok Kina digitalizira strah od smrti u samoći, Južna Koreja suočava se s krizom mentalnog zdravlja starije populacije kroz uvođenje umjetne inteligencije u najneočekivanijem obliku – plišanim robotima. Te male figure, odjevene u dječju odjeću i s glasom sedmogodišnjaka, pružaju emocionalnu potporu starijima koji su često prepušteni sami sebi. U zemlji s najvišom stopom samoubojstava među razvijenim državama, ovi roboti nisu samo igračke, već alat za borbu protiv osjećaja tereta i financijskog pritiska koji prate starost. Oni razgovaraju, tješe i pokušavaju nadomjestiti prazninu koju je ostavila brza urbanizacija i raspad tradicionalnih obiteljskih struktura u istočnoj Aziji.
Švedska, pak, pokušava riješiti problem kroz institucionalnu podršku socijalizaciji. U sklopu pilot-projekta ‘friendcare’ (vänvård), zaposlenici velikog ljekarničkog lanca dobili su plaćenu pauzu unutar radnog vremena isključivo za druženje s prijateljima. Iskustvo 45-godišnje Yasmine Lindberg, koja nakon razvoda i iscrpljujućeg posla više nije imala energije za društveni život, pokazuje koliko je važna državna i korporativna inicijativa. Švedska vlada usamljenost tretira kao ozbiljan ekonomski i zdravstveni rizik, svjesna da hladne zime i kulturološki mentalitet koji nalaže ‘ne smetati drugima’ dodatno produbljuju izolaciju. Čak osam posto odraslih Šveđana nema nijednog bliskog prijatelja, a projekt u ljekarnama pokušava sniziti prag za ljudsku interakciju, podsjećajući da se ne može živjeti isključivo preko interneta.
Ni Hrvatska nije imuna na ovaj globalni trend, iako se kod nas usamljenost manifestira na suptilniji, ali jednako razoran način. Nacionalno mjerenje raspoloženja Hrvatske psihološke komore provedeno 2024. godine otkrilo je fenomen ‘tihe usamljenosti’. Prema stručnjacima, trećina građana osjeća podršku samo povremeno ili rijetko. Tiha usamljenost označava stanje u kojem osoba nije fizički sama, ali se osjeća neviđeno i emocionalno gladno usprkos stalnoj komunikaciji putem društvenih mreža.
Iako Hrvati deklarativno iskazuju zadovoljstvo životom, visoka razina emocionalne iscrpljenosti i stresa ukazuje na ozbiljno narušenu unutarnju ravnotežu. Institucije, međutim, već uobičajeno ne razmišljaju ozbiljno o rješenjima. Čini se da smo, bez obzira na geografsku širinu, svi postali dio iste priče o svijetu koji komunicira više nego ikad, a osjeća se nikad udaljenijim.
