Osim nogometa, velika ljubav mu je glazba. Svira gitaru, godinama je nastupao s prijateljima u rock sastavima, a poznato je i njegovo prijateljstvo s brojnim hrvatskim glazbenicima. Ljubitelj je rocka i bluesa, a glazbu često opisuje kao najbolji način opuštanja nakon nogometnih obveza.
Malo je ljudi u hrvatskom nogometu koji uživaju ugled kakav ima Slaven Bilić. Bio je jedan od simbola brončane generacije iz 1998., izbornik koji je preporodio reprezentaciju sredinom 2000-ih, trener u najjačim europskim ligama, diplomirani pravnik, glazbenik i jedan od najelokventnijih ljudi koje je hrvatski sport dao. Njegov povratak na klupu Vatrenih označava početak novog poglavlja hrvatskog nogometa.
Slaven Bilić rođen je 11. rujna 1968. godine u Splitu, gradu u kojem je napravio prve nogometne korake i izgradio identitet koji ga prati cijelog života. Još kao dječak priključio se omladinskoj školi Hajduka, a vrlo brzo postalo je jasno da se radi o iznimno talentiranom braniču koji se isticao inteligencijom, čvrstinom i liderskim osobinama.
Za prvu momčad Hajduka debitirao je krajem osamdesetih godina, a sredinom devedesetih odlazi u njemački Karlsruher SC, gdje privlači pozornost europskih klubova. Nakon toga seli u engleski Premiership, najprije u West Ham United, a zatim u Everton. Upravo je u Engleskoj stekao status jednog od najcjenjenijih hrvatskih nogometaša svoje generacije, a navijači West Hama i danas ga smatraju jednim od omiljenih stranih igrača u povijesti kluba.
Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 44 utakmice između 1992. i 1999. godine. Bio je standardni član momčadi Miroslava Ćire Blaževića koja je 1998. osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, najveći uspjeh hrvatskog nogometa sve do srebra u Rusiji dvadeset godina kasnije. Kao stoper bio je poznat po beskompromisnoj igri, ali i iznimnoj inteligenciji u čitanju protivničkih napada.
Iako je imao uspješnu igračku karijeru, mnogi smatraju da je Bilić još zanimljiviji izvan travnjaka.
Za razliku od većine profesionalnih nogometaša, paralelno sa sportom završio je Pravni fakultet u Splitu i stekao zvanje diplomiranog pravnika. U više je navrata govorio kako mu je studij pomogao razviti analitičko razmišljanje i sposobnost argumentirane rasprave, što se kasnije često moglo primijetiti tijekom konferencija za medije i televizijskih gostovanja.
Osim nogometa, velika ljubav mu je glazba. Svira gitaru, godinama je nastupao s prijateljima u rock sastavima, a poznato je i njegovo prijateljstvo s brojnim hrvatskim glazbenicima. Ljubitelj je rocka i bluesa, a glazbu često opisuje kao najbolji način opuštanja nakon nogometnih obveza.
Poznat je i kao jedan od najobrazovanijih ljudi u europskom nogometu. Govori engleski i njemački jezik, služi se talijanskim, a zbog međunarodne karijere vrlo se lako prilagođavao različitim kulturama. Upravo zato godinama je bio jedan od najtraženijih televizijskih analitičara tijekom velikih natjecanja, posebno na britanskim televizijama gdje su ga cijenili zbog stručnosti, smisla za humor i sposobnosti da složene taktičke ideje objasni jednostavnim jezikom.
Trenersku karijeru započeo je odmah nakon završetka igračke karijere u Hajduku, a pravi uspon počinje kada preuzima hrvatsku reprezentaciju do 21 godine. Upravo je s tom generacijom pokazao da zna raditi s mladim igračima, zbog čega ga Hrvatski nogometni savez 2006. godine postavlja za izbornika A reprezentacije.
Na klupi Hrvatske ostao je šest godina. Njegova reprezentacija vrlo je brzo postala jedna od najugodnijih priča europskog nogometa. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. Hrvatska je završila ispred Engleske, pobijedivši je i na Wembleyju i u Zagrebu. Na završnom turniru osvojila je prvo mjesto u skupini s maksimalnim učinkom, a natjecanje završila u četvrtfinalu nakon dramatičnog poraza od Turske poslije izvođenja jedanaesteraca. Mnogi upravo tu generaciju smatraju jednom od najatraktivnijih koje je Hrvatska ikada imala.
Nakon odlaska iz reprezentacije Bilić gradi bogatu međunarodnu trenersku karijeru. Vodio je moskovski Lokomotiv, turski Beşiktaş, londonski West Ham United, saudijski Al-Ittihad i Al Fateh, engleski West Bromwich Albion i Watford te kineski Beijing Guoan. Malo koji hrvatski trener može se pohvaliti tako raznolikim međunarodnim iskustvom i radom u toliko različitih nogometnih kultura.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima West Ham United. U prvoj sezoni odveo je londonski klub do sedmog mjesta u Premiershipu, a posljednju sezonu na legendarnom stadionu Upton Park navijači i danas pamte kao jednu od najljepših u novijoj klupskoj povijesti.
Kao trener Bilić preferira moderan, napadački nogomet s visokim presingom, brzim tranzicijama i velikom slobodom kreativnim igračima. Ne skriva emocije tijekom utakmica, često burno reagira uz aut-liniju, a igrači ga opisuju kao trenera koji zna motivirati i stvoriti snažan osjećaj zajedništva.
Izvan nogometa poznat je po širokim interesima. Voli književnost, prati politiku, zanima se za filozofiju i društvena pitanja te je tijekom karijere više puta pokazao da nema problem javno iznijeti vlastito mišljenje. Upravo zbog toga mnogi ga smatraju jednim od najkarizmatičnijih hrvatskih sportaša posljednjih desetljeća.
Njegova najveća kvaliteta vjerojatno nije samo nogometno znanje, nego sposobnost komunikacije. Bez obzira razgovara li s igračima, novinarima ili navijačima, ostavlja dojam čovjeka koji promišlja prije nego što govori. Istodobno zna biti temperamentan, emotivan i izravan, zbog čega je tijekom karijere stekao podjednako mnogo poklonika i kritičara.
Nakon gotovo dvije godine bez trenerskog angažmana, Hrvatski nogometni savez ponovno mu je povjerio reprezentaciju. U 57. godini života vraća se na mjesto na kojem je već jednom ostavio dubok trag, ali ovoga puta s mnogo više međunarodnog iskustva i iza sebe više od dva desetljeća rada na najvećoj nogometnoj sceni. Pred njim je zahtjevna smjena generacija, ali i prilika da još jednom ispiše važno poglavlje hrvatske nogometne povijesti.
