Krajem 2013. godine Šibenik je, prilično hrabro, odlučio ispratiti blagdane i uči u novo ljeto s muzikom vlastitih bendova, a svemu je kumovala ekipa iz koje će kasnije nastati Adventura, Azimut i Tvrđava kulture kakve ih danas poznajemo. Nova godina tada se čekala na dvije bine u Docu, i ako sjećanje ne vara jedna je bila u mandroču, a druga – koja je ključna za ovaj članak – pokraj stare peškarije.
Godine su učinile svoje, što desetljetni odmak od tog događaja, što pet puta dulji odmak od godine rođenja onoga što vam ovo piše, pa su sjećanja blijeda, ali u glavi je ostala slika Siniše Jelovčića s gitarom i tog nekog klinca koji pjeva kako nitko nikada ranije u svoj toj povijesti legendarne šibenske pisme na rock stageu pjevao nije. Pozornica je bila na parkiralištu kod peškarije, a mali je bio jedan od Šanićevih, kasnije su nam rekli da mu je ime Tomislav.
Prošlo je puno godina od tada i svašta se dobroga Šibeniku, kojem je suđeno da u najboljim trenucima počne lutati, u tom muzičkom smislu dogodilo, kao i središnjoj figuri ove priče, malom Šaniću koji je stasao u vrhunskog muzičara i autora.

Scena 2, sad smo u ovom vremenu, taxi izlazi iz tunela pod željezničkim kolodvorom i zrake sunca munjevito se obrušavaju svuda po šofer šajbi dok napredujemo po asfaltnoj površini između nebodera i mora.
– Evo da nećeš znati ko ovo svira – kaže šofer i na mobitelu s taxi mapom prebaci na Spotify i pojača muziku koja u pozadini svira.
Ugodim mu, stvarno nastojim čuti, skužiti, mada mrzim slušati muziku na silu i kod vinarije kratim tišinu ključnim riječima koje izbacuje mozak dok prebire po beskrajnim ladicama pola stoljeća krcane arhive na slušanjima uživo po nebrojenim koncerima i mali milijun preslušavanja u svim mogućim prigodama, s kazeta, mini diskova, cedeova, soundcloudova…
… Kao da je metal, a nije… kao da su osamdesete, možda početak devedesetih, ali produkcija je puno čišća, bolja … mrmljam više sebi u bradu i više mi se ne da, pa kod otkupne stanice govana u Vrnaži, tamo negdje između arhiva i nekadašnje krim policije nervozno izustim, ‘dosta, govori, ispalit ću!’.
– Reah. To ti je Reah. Nema dugo pustili su vanka cili album – posrami me taksist ovako starog, glupog i neinformiranog.
Kako na nebu, tako i na zemlji.
Ispred vas je 12 pjesama, digitalno, na nešto manje od 49 minuta vremena raspoređeno po serverima diljem svijeta, a ova Spotify play lista otkriva vam sav raskoš talenta Tomislava Šanića i njegova benda Reah. Albumu je naziv ‘As Above So Below’, a njegovo preslušavanje definitivno će biti bolja ideja od svake iduće riječi koje bismo napisali ovdje.