Uski koridor omeđen visokim zidinama, u strmini između Tvrđave sv. Mihovila i obale Šibenika, bit će sigurno nova gradska senzacija jednom kada bude uređen i otvoren. Izgrađen je protiv Šibenčana, kako bi služio neprijateljima Šibenika, a sada bi po prvi put trebao dobiti prijateljsku namjenu i biti javni prostor za Šibenčane.

Svrha mu je bila osigurati okupatorima koridor, opskrbni pravac i put spasa između obale i tvrđave na vrhu gorice iznad mora. Ta utvrda u povijesti nije imala ulogu čuvara grada nego su tuđinci s nje kontrolirali Šibenik, bili oni vitezovi templari koji su došli porezima cijediti njegove građane ili Mlečani koji su oduvijek htjeli vladati njime, onako kako njihovi najradikalniji potomci to žele i danas.

Priča o tvrđavi i putu spasa kroz dvojni bedem mogla bi početi u listopadu 1378. kada su Mlečani konačno upali u Šibenik i opustošili ga. Potplatili su čuvare u kulama kanala sv. Ante koji su nadzirali lanac rastegnut između dvije obale i tako nesmetano galijama uplovili u luku sa svih strana okupiranoga grada. Uslijedilo je klanje, pljačka i palež, stradale su mnoge javne zgrade, u vatri je nestao kompletan gradski arhiv s najstarijim dokumentima i bio je to u svakom slučaju jedan od užasnijih trenutaka šibenske povijesti.

Zato su se i morali kvalitetnije utaboriti u Šibeniku kad su konačno, puno kasnije, Mlečani 1412. uspostavili svoju vlast u gradu. Ojačali su zidine tvrđave koja je tamo vjerojatno još od davnina kada su gusari ‘u zalivu malom tom’ osnovali grad, te sagradili put spasa između tvrđave i obale kako bi mogli cirkulirati bez opasnost od Šibenčana koji ih nisu mogli smisliti, odnosno kako bi mogli pobjeći ako buntovnim građanima pukne film.

To se nije dogodilo, a put spasa do modernih je vremena ostao takav kakav je, uz pokoju graditeljsku intervenciju i uz korištenje prostora za držanje kokoši, pokoje ovce i tovara.

Dvostruki bedem u Šibeniku

Gubitkom važnosti obrambene uloge zidina i širenjem grada van ograđenih gabarita, uz zidove dvostrukog bedema, ali i unutar prolaza, s vremenom se podižu druge građevine. Sa sjeverne stane naknadno je formirano stubište prema tvrđavi sv. Mihovila i izgrađene su obiteljske kuće. Na južnoj strani, nakon što je jedno vrijeme stari samostanski sklop sv. Katarine funkcionirao kao austrijska vojarna, a sama crkvica kao zatvor, formiran je stambeni objekt što je rezultiralo brojnim pregradnjama i prilagodbama, uključujući i otvaranje novih otvora u nekadašnjem gradskom zidu, odnosno prema unutrašnjem prostoru dvostrukog bedema. (dr. sc. Krasanka Majer Jurišić, Hrvatski restauratorski zavod)

U veljači ove godine Grad Šibenik izvijestio je javnosti da je dvostruki bedem dobio pravomoćnu lokacijsku dozvolu.

– Izradili smo trodimenzionalnu geodetsku podlogu, istražili strukturu zida, napravili granulometrijsku analizu žbuke i geotehničku prospekciju, odnosno geofizička istraživanja te arheološka istraživanja i čišćenje dijela nasipa između bedema. Sve ovo je bilo nužno kako bi u projektiranju imali što manje nepoznanica. Sad nas čeka izrada glavnog i izvedbenog projekta – kazao je Danijel Mileta, zamjenik šibenskog gradonačelnika.

Povod vijesti bili su rezultati javnog poziva Ministarstva kulture i medija za predlaganje programa javnih potreba u kulturi, jer je Šibenik u sklopu Programa zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara osvojio 90 tisuća eura za izradu glavnog i izvedbenog projekta revitalizacije Dvostrukog bedema u Docu.

Dvije godine ranije, podsjetimo, na istom je natječaju osigurano još oko 63 tisuće eura za istražne radove na ‘putu spasa’.

Revitalizacija tog prostora, po aktualnim planovima gradske uprave, predviđa kombinaciju drvenih i pokretnih stepenica te korištenje postojećih kamenih stuba kako bi se svladala visinska razlika.

Eskalator (pokretne skaline) će biti sagrađen u jednom smjeru te će biti podijeljen u dva dijela. Između ta dva djela realizirat će se terasom natkrivena galerija, a u podnožju tvrđave će se sagraditi prostor agore, koji će nositi naziv Pozdrav moru.

Inovativan način korištenja Dvostrukog bedema dovest će do revitalizacije susjednih ulica i uličica, a manje površine koje se ovim rješenjem predviđaju unutar dvostrukog bedema moći će se po potrebi koristiti za različite kulturne ili edukacijske aktivnosti.

Rješenje obuhvaća i otvaranje postojećih vrata unutar bedema koje će biti komunikacijske točke s okolnim ulicama i trgovima. Projekt Dvostrukog bedema osmišljen je tako da oživi Dolac i Kvartir te će ga vratiti na korištenje svim građanima, podsjetili su ovih dana priopćenjem iz gradske uprave.

Novo idejno rješenje djelo je šibenskog arhitekta Davora Popovića, a prihvaćeno je jer osim što čuva izvornost građevine iz 15. stoljeća, dodaje u njega nove moderne elemente usklađene s konzervatorskim smjernicama.

– Izradili smo geodetski elaborat i paralelno s početkom izrade daljnje projektne dokumentacije ćemo rješavati otkup dvije privatne katastarske čestice koje se nalaze u obuhvatu ovog budućeg javnog sadržaja. Želimo da prolaz nekadašnjim Putem spasa bude svima dostupan – kazao je na temu revitalizacije dvojnog bedema dogradonačelnik Mileta.

No, baš kao što je kontroverzan bio cijelu svoju povijest, projekt je morao zadržati kontroverze i danas, pa u priču treba uključiti još jedno ime – ono Nikole Bašića, zadarskog arhitekta.

On je krajem siječnja na temu ovog šibenskog projekta istupio javno, dramatično i žestoko, putem Jutarnjeg lista.

– Ta (put spasa) spektakularna atrakcija uvelike je iskrivila izvornu ideju kojom sam pred više od petnaest godina afirmirao prostor dvojnih bedema kao golemi potencijal za revitalizaciju Šibenika. Rehabilitirajući komunikacijsko svojstvo dvojnih bedema, singularnog fenomena šibenskog pitoresknog fortifikacijskog korpusa, anticipirao sam razvoj suvremenog i nadasve održivog, u svemu šibenskog i sasvim specifičnog prometnog sustava. Otkrio sam dotad neprepoznat potencijal dvostrukih bedema za učinkovito povezivanje grada u smjeru okomitom na obalu ali i za cijeli sustav alternativnih oblika prometa. Projektu novog prometnog sustava dao sam ime ŠIBENSKA OKOMICA. Njime sam nevidljive silnice šibenske baštine, koje čudesni organički grad povezuju s njegovim utvrđenim topografskim amplitudama, prepoznao kao mrežu prometnih trajektorija. Na tim trajektorijama temeljio se moj koncept nove protočnosti i propusnosti gradskog tkiva, kao preduvjeta za očuvanje životnosti gradskog organizma, poglavito u području povijesne jezgre, ali i u širem urbanom perimetru – napisao je ugledni arhitekt tvrdeći da je aktualnim projektom pokradena njegova izvorna ideja uređenja ‘puta spasa’.

Za krađu kakva je nečuvena za europsku kulturu praksu zaštite intelektualnog vlasništva, ne mislim nikoga tužiti niti tražiti nikakvu financijsku nadoknadu, dodao je uz opširni opis svoje uloge u šibenskoj epizodi.

– Dapače, veselim se svakom napretku Šibenika, a nadasve ostvarenju onih projekata čiju sam brazdu ja uzorao. Nasuprot tome, jako sam žalostan zbog onih ljudi koji u svojoj sitnoj i stisnutoj duši nisu u stanju reći: Ovo što radimo učinit ćemo na svoj način i po svojoj volji, ali to činimo po izvornoj ideji arhitekta Nikole Bašića – zaključio je.

Ako je suditi po aktualnom stavu šibenske vlasti koja ‘želi da prolaz nekadašnjim putem spasa bude svima dostupan’, dvojni bedem neće nakon obnove zadržati svoju povijesnu svrhu ‘neprijateljske’ građevine, one koja je tu na štetu građana, koja je protiv Šibenčana. Moderni ekvivalent tome bilo bi zatvaranje puta spasa i naplata ulaznica građanima koji žele njime proći, kao u slučaju tvrđava koje su revitalizacijom prestale biti javni prostori.

Šibenski konzervator i povjesničar umjetnosti u mirovini, Josip Ćuzela, koji je magistrirao na šibenskim tvrđavama i o tome napisao knjigu, smatra aktualni projekt dvojnog bedema neprimjerenim.

– Dvostruki bedem nedjeljiv je dio Tvrđave sv. Mihovila, a ono što se predloženim Popovićevim rješenjem sprema, ponovit će na neki način sve sporne točke obnove tvrđave i izgradnje ljetne pozornice na njoj koja je sama po sebi reprezentativna, ali je pojela samu tvrđavu i nepovratno je devastirala, kao što se to dogodilo i probijanjem vrata u njezinim bedemima koja tu nikada nisu postajala – kazao je za Šibenski list Ćuzela.

On je i u doba obnove sv. Mihovila govorio da su zahvati takve vrste na spomeničkoj baštini kulturocid.

– Prema onome što predlaže Popović dvostruki se zidovi ne mogu doživjeti kao jedinstvena cjelina s prirodnom konfiguracijom terena. Prijedlogom arhitekta Popovića bedemi su skraćeni na polovicu dok se u donjem, najvažnijem dijelu postavlja podnica koja bi poslužila kao terasa. Štoviše, da bi mogao dobiti zadovoljavajući kut za stubište i elevator projektant probija još jedna vrata na završetku „Guberinovog dvorišta“. Nakon što bi ostvario vezu od te točke do gornjih gotičkih vrata s elevatorom i stubištem posjetitelji bi ulazili u prostor koji većim dijelom zauzima stijena. Tek na istočnom dijelu stijene je pristup tvrđavi uskim kamenim stubištem koje bi bilo „usko grlo“ za one koji prilaze ili odlaze s tvrđave. Upravo stijena iza gornjih gotičkih vrata može sugerirati da „cesta spasa“ nije nikada bila u punoj funkciji. Da je ona imala namijenjenu funkciju vjerojatno bi stijena iza gornjih vrata bila isklesana, odnosno uklonjena. Sasvim je sigurno da su vojnici mogli koristiti gornje dijelove zapadnog zida radi ophodnje – prenosimo što je za Šibenski list rekao Ćuzela.

U novom rješenju pristupa tvrđavi probijanje još jednih vrata u srednjovjekovnom ziđu je nedopustivo jer dira u integritet zatečene situacije na bedemima, dodao je i zaključio da će radnjom terase na južnoj strani dvojni bedem biti vizualno i doživljajno uništen. Stoga je podržao izjavu pročelnice Konzervatorskog odjela u Šibeniku Angele Bujas koja kaže da se spomenik ne smije prilagoditi novom sadržaju već novi sadržaj mora valorizirati spomenička svojstva povijesne arhitekture.

Smjernice za obnovu

Temeljem rezultata provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja koja su uključila arhivska i povijesna te povijesnoumjetnička istraživanja, analizu i pregled stanja kamene građe i klesanih elemenata, arheološka istraživanja i utvrđivanje promjena oblikovanja pojedinih struktura, valorizirana je uloga dvostrukog bedema u odnosu na nekadašnji fortifikacijski sustav Šibenika i njegovu današnju ulogu u urbanističkoj strukturi povijesne cjeline, te je donesen prijedlog prezentacije zajedno s konzervatorskim smjernice za obnovu. U osnovi, traži se zadržavanje i konzerviranje zatečenog stanja s obzirom na posebnosti i važnost tog fortifikacijskog elementa. Osim toga, potrebno je izvesti određene radove u svrhu poboljšanja stanja građe i pojedinih oblikovnih elemenata te nužno uklanjanje degradirajućih dijelova koji su rezultat i recentnih obnova. Prostor i elemente izvornog oblikovanja, s obzirom na rezultate provedenih istraživanja, valjalo bi prezentirati na način da se poštuje povijesna slojevitost, kao i slojevitost ostalih urbanih sadržaja, neposredno uz njega vezanih. Budući projekti trebaju kao polaznu točku definirati isticanje i čuvanje zatečenih vrijednosti cijele fortifikacijske strukture, a pristup unutrašnjem prostoru bedema treba omogućiti široj javnosti. Uređenjem dvostrukog bedema i stavljanjem u funkciju uspostavila bi se ne samo nekadašnja izvorna komunikacija od tvrđave sv. Mihovila do morske obale, već i ona kasnija, između grada i predgrađa čime bi se dodatno revitalizirali dijelovi okolnog gradskog tkiva. Prolazom bi se mogli koristiti ne samo njegovi posjetitelji, već bi služio i lokalnom stanovništvu kroz cijelu godinu čime se pridonosi očuvanju njegove fizičke cjelovitosti, ali i svijesti o njegovoj posebnosti. Dvostruki bedem dokaz je šibenskog otpora mletačkoj vlasti početkom 15. stoljeća, i rijedak sačuvani primjer takvog fortifikacijskog elementa na području nekadašnje Terraferme. (dr. sc. Krasanka Majer Jurišić, Hrvatski restauratorski zavod)