Ovaj se žanr apsolutno može definirati kao komercijalna preteča i popularizator techna
1
Ovaj se žanr apsolutno može definirati kao komercijalna preteča i popularizator techna
Devedesete su bile desetljeće u kojem je Europa srušila zidove, a zatim ih ponovno izgradila od zvučnika. S izuzetkom turbulentnih naših prostora, na kontinentu je vladao onaj specifičan, naivni optimizam da će budućnost biti brža, sjajnija i glasnija od svega što poznajemo.
Bio je to period u kojem nismo skrolali po ekranima, nego smo bili fizički spojeni na mrežni napon od 220 volti kroz bas koji je tresao kosti. Dok je ostatak svijeta pokušavao shvatiti kamo idemo nakon hladnog rata, mi smo bolju svakodnevicu potražili u mračnim diskotekama, pod bljeskovima stroboskopa koji su sjeckali stvarnost na fragmente čiste euforije.
Eurodance i Rave iz devedesetih bili su prva prava eksplozija digitalne kulture. Bila je to era ‘srebrnog sjaja’ – od neonskih narukvica do sjajnih trenirki – gdje je tehnologija služila isključivo kolektivnom užitku.
Ovaj se žanr apsolutno može definirati kao komercijalna preteča i popularizator techna. Dok je izvorni techno iz Detroita i Berlina bio mračan, minimalistički i strogo underground, ovi su izvođači uzeli njegovu sirovu energiju, ritmičku repetitivnost i ‘strojni’ identitet te ih upakirali u formu koja je bila probavljiva masama. Oni su ‘izvukli’ techno iz podruma i stavili ga na stadione, dodajući mu vokale, melodičnost i pop-strukturu, ali zadržavajući ono najvažnije – beskompromisni elektronički ‘drive’.
U96 – Das Boot (1991)
Klaus Doldinger je napisao temu za film, ali Alex Christensen ju je spustio u podmornicu punu rave energije. Zvuk sonara koji pulsira kroz mračnu vodu postao je poziv na mobilizaciju za prvu pravu generaciju techno-vjernika. Minimalizam koji udara direktno u prsa.
L.A. Style – James Brown Is Dead (1991)
Nizozemska drskost u svom najboljem izdanju. Proglasiti kuma soula ‘mrtvim’ samo da bi se proslavilo rođenje novog, digitalnog kralja – techna. Onaj specifični ‘hoover’ zvuk sintisajzera ovdje ne usisava prašinu, nego tvoj zdrav razum.
U.S.U.R.A. – Open Your Mind (1992)
Talijanski odgovor na filozofiju postojanja. Uzmi Simple Mindse, dodaj im kofein i industrijsku prešu i dobit ćeš traku koja te tjera da ‘otvoriš um’ dok ti se zjenice šire od čistog, 140-BPM adrenalina. Srebrni zvuk u svom izvornom, sirovom obliku.
Datura – Yerba Del Diablo (1992)
Trenutak kad je rave postao duhovni ritual. Datura nas je odvela u digitalnu pustinju, zapalila vatru od optičkih kablova i natjerala nas da plešemo kao da prizivamo kišu u svijetu od čelika. Šamanski techno za moderno doba.
Felix – Don’t You Want Me (1992)
Britanska oštrica koja je zarezala dublje od bilo čega drugog te godine. Taj uvodni riff postao je univerzalni kod za euforiju. Kad krene onaj ‘saw’ zvuk, više nije važno tko si i odakle si – samo je važno da si dio te pulsirajuće mase.
2 Unlimited – No Limit (1993)
Apsolutni monolit eurodancea. Nizozemski duo Ray i Anita bili su lica, ali onaj ludi sintisajzer bez basa u refrenu bio je motor koji je pokretao milijune. Pjesma koja je dokazala da granice ne postoje, barem ne dok traje traka u kazetofonu.
Ramirez – Bomba (1993)
‘¡Sensual! ¡Teatral!’ Ramirez je donio kaos španjolskog govornog područja u preciznu talijansku produkciju. Ovo nije bila samo pjesma, to je bila kontrolirana detonacija na plesnom podiju. Ako ste ikada tražili raketno gorivo u tekućem obliku, to je to.
Jam & Spoon – Right in the Night (1993)
Dokaz da mašine imaju dušu. Spoj klasične gitare i trance podloge stvorio je jedan od najljepših, gotovo sjetnih trenutaka devedesetih. Ovo je bila glazba za trenutke kad ruka u zraku više nije samo mehanički pokret, nego čista emocija.
Mo-Do – Eins Zwei Polizei (1994)
Vojnička disciplina pretvorena u dječju igru. Talijan Fabio Frittelli je marširao kroz naše zvučnike s takvom preciznošću da smo svi preko noći naučili brojati na njemačkom. Čvrsto, hladno, a opet nevjerojatno hipnotično i zabavno.
Corona – Rhythm of the Night (1994)
Kraljica talijanskog groovea. Iako je zvuk postajao mekši i polako klizio prema ‘popu’, energija je ostala netaknuta. Ovo je soundtrack za ljetne noći na autocestama, kad je sve bilo moguće i kad je ritam noći bio jedini zakon koji smo priznavali.
