Nezakonito deponiranje opasnog otpada u Gospiću, nažalost, nije izolirani incident nego dio prekograničnog kriminalnog modela koji je posljednjih godina u velikom porastu i vrijedi milijarde eura.
1
Nezakonito deponiranje opasnog otpada u Gospiću, nažalost, nije izolirani incident nego dio prekograničnog kriminalnog modela koji je posljednjih godina u velikom porastu i vrijedi milijarde eura.
Zarađuje se na razlici između visokih troškova zakonitog zbrinjavanja i gotovo nikakvih troškova ilegalnog odlaganja, uz pomoć lažnih deklaracija, legalnih tvrtki, korupcije i slabog nadzora. Prema procjeni vrijednosti ilegalnog tržišta otpada koju su 2021. godine objavili Europska komisija i OLAF, nezakonito bi moglo biti između 15 i 30 posto svih pošiljki otpada s ukupnom vrijednosti od oko 9,5 milijardi eura godišnje u Europskoj uniji.
Tako veliki novac okreće se zbog razlike u cijeni zakonitog i nezakonitog ‘rješevanja’ otpada koji treba analizirati, razvrstati, prevoziti pod posebnim uvjetima i obraditi u ovlaštenim postrojenjima. Ako se umjesto toga zakopa, pomiješa s drugim materijalom, proglasi neopasnim ili se preveze u drugu državu, kriminalna skupina zadržava novac koji bi njihovi klijenti inače morali potrošiti na zbrinjavanje. Prema onome što je u veljači prošle godine objavio Europol, nezakonitim odlaganjem 35.000 tona otpada u Gospiću ostvareno je najmanje četiri milijuna eura prljavog novca. Više nego dovoljno za masno podmazivanje na svim razinama, posebno kada otpad treba zakopati u državama koje su mito i korupciju usavršile kao nacionalnu sportsku disciplinu s kojom će na olimpijadu.
Ovaj ‘naš’ otpad, kojim je Europol zabavio USKOK, dopreman je iz Italije, Slovenije i Njemačke godinama. Iako je u dokumentaciji lažno prikazivan kao plastika za recikliranje, riječ je o opasnom otpadu koji se legalizirao mutnim poslovima u kojima su korištene legalne tvrtke, prijevoznici i postojeća poslovna infrastruktura.
Proizvođač ili vlasnik otpada traži jeftinije rješenje, posrednik organizira posao, legalna tvrtka izdaje dokumente, prijevoznik premješta teret preko granice, a otpad na kraju završava u napuštenom objektu, ilegalnoj jami, šumi, kamenolomu ili na zemljištu koje je formalno povezano s gospodarskom djelatnošću. Dokumenti se mogu mijenjati na više mjesta, a odgovornost se razbija između više država i tvrtki.
Talijanska organizacija Legambiente u izvještaju za 2024. navodi da je u Italiji tijekom 2023. evidentirano 9.309 kaznenih djela povezanih s ciklusom otpada, što je 66 posto više nego godinu ranije. U 2024. broj je porastao na 11.166, odnosno za dodatnih 19,9 posto. Ukupni promet talijanske ‘ecomafije’ procijenjen je na 8,8 milijardi eura za 2023. i 9,3 milijarde za godinu kasnije. Ta brojka, doduše, ne odnosi se samo na otpad, nego i na ilegalnu gradnju, kamenolome i druge oblike ekološkog kriminala.
Legambiente je za razdoblje od svibnja 2024. do travnja 2025. zabilježio 88 istraga korupcije povezanih s okolišnim javnim nabavama, 17,3 posto više nego u prethodnom razdoblju, a u tim je predmetima prijavljeno 862 osoba.
UNEP i Interpol procijenili su da ukupna vrijednost okolišnog kriminala iznosi između 91 i 258 milijardi dolara godišnje, a u taj izračun ulaze nezakonita sječa šuma, krivolov, ilegalni ribolov, rudarenje, trgovina divljim vrstama, emisijske prijevare i opasni otpad.
Modeli nezakonitog postupanja razlikuju se prema vrsti otpada. Najčešći su lažno deklariranje opasnog otpada kao plastike ili materijala za recikliranje, miješanje opasnih tvari s neopasnim otpadom, korištenje tvrtki posrednika, izdavanje lažnih potvrda o obradi, ilegalno zakopavanje i spaljivanje. U Italiji se za manipulaciju dokumentacijom koristi izraz ‘giro bolla’, odnosno kruženje lažnih ili izmijenjenih pratećih listova.
Za ovu temu zanimljivo je Istraživanje OCCRP-a ‘Cement’s Dirty Business’ i rumunjskog portala RISE Project, pod naslovom ‘Secrete de ciment’, koje je pokazalo kako je otpad ulazio u rumunjsku cementnu industriju vrijednu oko 750 milijuna dolara. Dio otpada dolazio je iz drugih zemalja, a istrage su ukazale na veze posrednika s talijanskim kriminalnim strukturama. Otpad se u cementarama koristio kao gorivo, pri čemu su dokumenti i nadzor trebali prikriti njegovo stvarno podrijetlo i sastav.
Kako djeluje mafija, eko kriminalci i koliki su razmjeri svega toga govore i dokumentarci. Talijanski film ‘Biùtiful cauntri’ iz 2007. prikazao je posljedice desetljeća ilegalnog odlaganja otpada u Kampanji, dokumentarac ‘Green Cops Italy: The Mafia’s Toxic Waste’ u produkciji Java Filmsa iz 2018. bavi se trgovinom otrovnim otpadom i radom istražitelja, VICE je objavio dokumentarac ‘Toxic Mafias: Making Billions on our Waste’, dok su OCCRP i RISE Project kroz istraživanje cementne industrije pokazali prekograničnu povezanost poslovnih posrednika, prijevoznika i kriminalnih skupina.
Novija stručna literatura sve više proučava i pitanje zašto je toliko malo slučajeva razotkriveno. Studija objavljena 2025. u časopisu Oryx analizirala je Interpolove crvene tjeralice i otkrila da se među 4.464 javno dostupnima samo njih 21 odnosilo na okolišni kriminal. To, jasno, ne govori da su te osobe bili kriminalci niti da je netko osuđen, ali okolišni postupak zbilja je zanemariv u odnosu na sve drugo.
CEPOL-ov tematski bilten o okolišnom kriminalu, objavljen krajem 2025., pokazuje u kojem se smjeru razvija nadzor. Istražuju se satelitske snimke, dronovi, senzori za vodu, daljinska detekcija, analiza podataka i prepoznavanje promjena na terenu. Europski projekti vezani uz program Copernicus pokušavaju satelitske podatke povezati s radom policije, tužiteljstava i inspekcija.
U međunarodnoj operaciji ‘Custos Viridis’, tako su tijekom 2025. sudjelovale službe iz 71 države. Provedeno je 1.048 inspekcija, uhićeno 337 osoba, zaplijenjeno oko 127.149 tona otpada te više od deset milijuna eura novca i imovine. Europol je procijenio da je zaplijenjeni otpad mogao donijeti najmanje 31 milijun eura nezakonite dobiti.
Eurojust je 2025. obrađivao 68 predmeta okolišnog kriminala, 17 posto više nego prethodne godine. Agencija upozorava da se velik dio slučajeva odnosi na prekogranično kretanje ilegalnog otpada, osobito zato što se troškovi obrade opasnog otpada bitno razlikuju među državama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kolika je stopa pravomoćnih presuda za ovaj vid kriminala u EU, teško je procijeniti. Europska komisija u svojim je analizama utvrdila da su broj uspješno istraženih i presuđenih slučajeva, razina sankcija i prekogranična suradnja dugo bili vrlo niski. Ne postoje ujednačene definicije, države različito vode statistike, dio slučajeva završava upravnim postupkom, dio kaznenim postupkom, a podaci o optužnicama, presudama i pravomoćnosti ne povezuju se u jedinstvenu europsku bazu.
Ono što podaci ipak jasno pokazuju jest da je nezakonito postupanje s otpadom profitabilno, prekogranično i povezano s drugim kaznenim djelima, od krivotvorenja dokumenata i pranja novca do korupcije i zlouporabe legalnih tvrtki. Slučaj u Gospiću zato treba promatrati i kao pitanje odgovornosti konkretnih osoba, ali i kao test cijelog sustava, tko je izdao dokumente, tko je odobrio prijevoz, tko je kontrolirao teret, tko je trebao provjeriti odredište i koliko je sličnih pošiljki prošlo bez kontrole. Očito puno, jer hrvatska javnost godinama upozorava na desetke ilegalnih odlagališta po cijeloj zemlji. Mnoga od njih već su bila u centru medijske pozornosti, ali samo do neke iduće afere.
Takav stav prema okolišu pogoduje mafiji i korumpiranim državnim službenicima pa će slučaj Gospić sada biti dobar test za hrvatske građane. Vrlo brzo ćemo znati jesmo li zrelo i razumno društvo ili nam briga za okoliš traje do neke iduće, bilo koje epizode.
