Za razliku od Obrovca, Vranjica ili Salonita, incident u Gospiću nije nasljeđena industrijska ostavština iz socijalizma nego originalni ‘produkt’ moderne Hrvatske.
1
Za razliku od Obrovca, Vranjica ili Salonita, incident u Gospiću nije nasljeđena industrijska ostavština iz socijalizma nego originalni ‘produkt’ moderne Hrvatske.
Odlaganje otpada uz silos bivšeg PPK Velebit u Gospiću traje od 2022. godine, kada je županijska vlast izdala prvu dozvolu privatnoj firmi Tipos Resurs za gospodarenje otpadom. Od tada je na lokaciji kod Gospića deponirano oko 37.000 tona raznih vrsta otpada koji je ponegdje zakopan i do osam metara pod zemljom.
Da se tamo događa nešto sumnjivo, građani su upozoravali godinama. Gradu, Županiji i policiji dojavljivali su o možebitnim nezakonitim radnjama i dostavljali foto i video materijale sa snimkama noćnih dopremanja otpada na razne lokacije. Upozoravali su na grozan kiseli smrad koji je bio nepodnošljiv.
Na odlagalištu su provođeni inspekcijski nadzori pa je u proljeće 2024. godine zatraženo je ukidanje dozvole firmi koja je odlagala otpad. Županija je iste godine ukinula dozvolu, pa je opet nakon par mjeseci vratila na razdoblje do 2027. godine. Dozvola je ipak ukinuta početkom prošle godine kada je afera izašla u javnost
Naime, u akciji hrvatske policije i Europola u veljači 2025. godine uhićeno je 13 osoba, među kojima su bili i supružnici vlasnici Tipos Resursa, a u studenom iste godine USKOK je uhitio i tadašnjeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića. Privedeni su zbog sumnje u kaznena djela ilegalnog odlaganja otpada. Vlasnici firme koja je odlagala otpad optužili su glavnog hrvatskog inspektora da je tražio od njih pola milijuna eura mita za nesmetani nastavak odlaganja otpada.
Državne službe najmanje godinu i pol dana znale su za ilegalno odlaganje i da postoje sumnje u opasni otpad.
Iako je najranije 2024. godine postalo jasno da je kod Gospića odlagan opasan otpad, a tijekom 2025. godine pouzdano i utvrđeno prisustvo teških metala u tlu, do danas nisu poduzete nikakve mjere makar privremene zaštite okoliša prekrivanjem lokacije ili nekim drugim radnjama.
Nikakve radnje nisu poduzete niti nakon objave nalaza Geotehničkog fakulteta koji je slučaj vještačio po nalogu USKOK-a i na 324. stranice dokumenta utvrdio da je na spornoj lokaciji rasuto i zakopano 37.000 tona otpada koji sadrži dijelove medicinskog i elektroničkog otpada, plastike i RDF i bez dvojbe je opasan jer značajno prelazi granice ekotoksičnosti. Granica je 25,l a izmjereno je 254,8! Vještačenjem je utvrđeno i prisustvo izrazito štetnih tvari PFAS, koju neki zovu ‘vječnom kemikalijom’ jer je jako teško uklonjiva i štetna za zdravlje i okoliš. Javnost je iz dokumenta doznala i niz drugih strašnih podataka o razmjerima zagađenja podzemnih voda i ogromnim količinama bakra, antimona, olova i mikroplastike pronađenih u tlu.
Iako je slučaj Gospić ekološka bomba i najveća ekološka katastrofa otkako je Hrvatske, valja podsjetiti da je USKOK operirao i na području Benkovca gdje je navodno ilegalno zakopano 11 tisuća kubika opasne plastike. I tamo se očito odlagalo od 2022. godine, i to otpad koji se uvozio iz Hrvatske, ali i iz Slovenije i Italije.
Kako je moguće da je opasni otpad koji se svugdje u svijetu transportira s papirima i uz nadzor kroz uređene sustave sljedivosti prelazio hrvatske granice tako jednostavno, u ogromnim količinama, tek treba utvrditi. Ono što je već utvrđeno jest da je Hrvatska po Environmental Performance Indexu (EPI) za 2026. godinu najgora u Europskoj uniji. Na 36. je, posljednjem mjestu među članicama Europske unije u kategoriji politike i sustava zaštite okoliša, što znači da je jedino sustavno u odnosu na okoliš u Hrvatskoj državina sustavna nebriga o njemu.
Dodajmo tome da nakon uhićenja Mikulića Hrvatska nema glavnog državnog inspektora, da je do kraja prošle godine bila i bez šefa USKOK-a, a kad već cjepidlačimo, bez šefa je i Sigurnosno – obavještajna agencija (SOA).
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u utorak da država rješava slučaj opasnog otpada u Lici na kaznenopravnoj, sanacijskoj i političkoj razini te da je voda u Lici, prema mjerenjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čista. Rekao je da je vladajuća većina čvrsta i optužio opoziciju za histeriziranje oko opasnog otpada usred turističke sezone.
Hitnu sanaciju ‘nezakonitog, štoviše kriminalnog odlaganja opasnog otpada u Lici, u okolici Gospića’, zatražio je predsjednik države Zoran Milanović. Vlada RH se više ni dana ne može pravdati procedurom i javnim natječajima, kao što sada čini, jer je nedvojbeno ugroženo zdravlje ljudi i jer prijeti trajno zagađenje prostora, poručio je.
Iako ima jaku konkurenciju Vranjica, Obrovca, Salonita i sličnih eko kriza s kojima se Hrvatska suočavala u prošlosti, ovo u Gospiću je možda i najgori ekološki incident u nas kada. Slučaj je strašan po razmjerima štete za zdravlje i okoliš, a još više po načinu kako je nastao, kako se sve to dogodilo i moglo dogoditi na prostoru koji smatramo europskom oazom. Za razliku od spomenutih incidenata iz prošlosti, ovo u Gospiću nije nasljeđena industrijska ostavština iz socijalizma nego originalni ‘produkt’ moderne Hrvatske.
Prema svemu što je istraga dosad pokazala, riječ je o suvremenom, organiziranom ilegalnom odlaganju golemih količina otpada, uz funkcionalnu demokratsku državu, EU propise, prekograničnu kontrolu otpada, inspekcijski sustav, opoziciju, dva brda, korupciju, mafiju i domoljublje.
