Trumpova https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistracija otvoreno je objasnila kako namjerava obnoviti američku 'sferu utjecaja' nad Amerikom, što predstavlja hiper-realistički pristup – eksplicitno prihvaćanje moći kao cilja. Iznimno uspješna američka 'SpecOp' u Venezueli, čiji je cilj u ovoj fazi bilo samo prilagođavanje režima, a ne promjena vlasti kako neki pogrešno vjeruju, izazvala je niz reakcija vlada diljem svijeta. Venezuelini …
Trumpova https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistracija otvoreno je objasnila kako namjerava obnoviti američku ‘sferu utjecaja’ nad Amerikom, što predstavlja hiper-realistički pristup – eksplicitno prihvaćanje moći kao cilja.
Iznimno uspješna američka ‘SpecOp’ u Venezueli, čiji je cilj u ovoj fazi bilo samo prilagođavanje režima, a ne promjena vlasti kako neki pogrešno vjeruju, izazvala je niz reakcija vlada diljem svijeta. Venezuelini strateški partneri Rusija i Kina predvidljivo su osudili američko zarobljavanja predsjednika Nicolása Madura, dok je EU objavila izjavu koja nije sadržavala kritiku SAD-a, ali ni podršku njihovim akcijama, piše Andrew Korybko.
Tu se krije licemjerje koje je upravo razotkriveno ovom akcijom – EU bi sigurno osudio hipotetičko rusko zarobljavanja Zelenskog najoštrijom retorikom. Njihov implicitni izgovor za ovaj dvostruki standard prema Maduru je da je on nelegitiman, no Rusija sada smatra i Zelenskog nelegitimnim, što znači da su procjene legitimnosti vladara od strane trećih strana u konačnici subjektivne.
Moć umjesto retorike
Velike sile poput SAD-a (koji su vjerojatno još uvijek supersila unatoč dosadašnjem padu prije Trumpovog povratka) uvijek slijede svoje percipirane interese, ali ih zaodijevaju jezikom međunarodnog prava ili normi. SAD su se prethodno oslanjale na koncept ‘poretka zasnovanog na pravilima’ kako bi opravdale svoje akcije, no to je na kraju razotkriveno kao čisto licemjerje – zato Trump sada nije upotrijebio tu retoriku.
Umjesto toga, otvoreno je objašnjeno kako SAD namjeravaju obnoviti svoju ‘sferu utjecaja’ nad Amerikama u skladu s novom Nacionalnom sigurnosnom strategijom (NSS). To predstavlja hiper-realistički pristup – eksplicitno prihvaćanje težnje za moći kao cilja, umjesto negiranja kao prije. Kako NSS prikazuje, ta ‘sfera utjecaja’ trebala bi osigurati američke nacionalne sigurnosne interese i prosperitet, slično onome što Rusija nastoji postići u Ukrajini svojom operacijom.
Bez moći koja dolazi iz obnavljanja ‘sfere utjecaja’ nad onim što nazivaju svojim ‘dvorištem’ ili ‘bliskim inozemstvom’, velike sile bi ostale izložene mnoštvu prijetnji od svojih rivala, uključujući ekonomske koje bi mogle umanjiti prosperitet njihovih naroda.
Model ‘benignog hegemonije’
Ovo je realnost geopolitike velikih sila koja je do sada bila prikrivena retorikom o ‘demokraciji’, ‘međunarodnom pravu’ i ‘poretku zasnovanom na pravilima’, ali SAD više ne igraju te mentalne igre.
Idealno bi bilo da se SAD konačno ponašaju kao ‘benigni hegemon’ koji još uvijek profitira od onih unutar svoje sfere (ali ne pretjerano kao prije) i istinski brine o njihovoj sigurnosti – jer je ovaj model koji je pionirski razvio Putin najodržviji način osiguravanja stabilnosti unutar regije velike sile.
Američka povijest ‘maligne hegemonije’ dovela je do anti-hegemonijskih pokreta u Americi, pa će ponavljanje iste politike neizbježno dovesti do istog rezultata i naštetiti američkim interesima kao velike sile. Prerano je predviđati hoće li Trumpova https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistracija preuzeti model Putinove ‘benigne hegemonije’, no bez obzira na mišljenje o Venezueli, osvježavajuće je da su SAD razotkrivale realnost geopolitike velikih sila – nitko više ne mora održavati tu farsu.
