Jedan od mnogih paradoksa u razvoju umjetne inteligencije je dojam da osnovno iskustvo razgovora u chatu s AI ne da ne postaje bolje, nego da je gore u odnosu na prije godinu ili dvije kad su svi počeli masovno chatati.
1
Jedan od mnogih paradoksa u razvoju umjetne inteligencije je dojam da osnovno iskustvo razgovora u chatu s AI ne da ne postaje bolje, nego da je gore u odnosu na prije godinu ili dvije kad su svi počeli masovno chatati.
Prosječni korisnik može se kvalitetnije sporazumjeti s Googleovim ‘search AI botom’ nego s plaćenim verzijama Geminija, Claudea ili ChatGPT-a koji su u svakom drugom pogledu čudo neviđeno i pitanje je dana kad će svojim korisnicima početi kuhati kavu u osnovnom paketu. Svi ti alati odavno rade puno više od chata, kodiraju, rade web stranice, dizajniraju, imaju vlastite aplikacije i sposobni su napraviti nove, a sada se i spajaju na lokalna računala korisnika kako bi mogli raditi s njihovim softverom, čitati mail, komunicirati s aplikacijama, vanjskim sustavima i slično.
I sve bi to bilo baš cool da se nisu pokvarili u chatu, i dalje najzanimljivijem većini korisnika koji nikad neće kodirati, dizajnirati web stranice ili isprobavati zahtjevne alate s kojima njihovi botovi sad rješavaju probleme kao od šale.
Kad ukucate nešto u Google i on vam ponudi kratko objašnjenje, sada možete nastaviti besplatno razgovarati s njim na tu temu. Alat će shvatiti vaš upit, izvući relevantne informacije iz rezultata i sažeti ih, a kako nije programiran da bude alat za chat, neće puno filozofirati ni pametovati kao njegova ‘pro’ rodbina. A bogme neće ni moralizirati kao ovi drugi alati koji moraju biti razgovorljivi, korisni, oprezni, trebaju anticipirati što biste vi mogli pitati još, objašnjavaju kontekst, upozoravaju na ograničenja, pokušavaju spriječiti eventualne nesporazume i sve to pojedinačno ima smisla, ali u paketu komplicira.
Ti ga pitaš koja je ura, a on želi utvrditi tvoje mišljenje o prolaznosti vremena.
Alatu iz pretraživača autoritet je ono što tražite i rezultat vaše potrage, a ovi drugi trenirani su da procjenjuju što vi zapravo želite, koliko detalja vam treba, što je potrebno naglasiti ili dodatno pojasniti. Od plaćenog proizvoda očekujete bolje sposobnosti komunikacije, s više rezoniranja, konteksta, inicijative i nastojanja da bude koristan, a kada trebate jednostavan faktografski odgovor, više inteligencije bez dovoljno discipline može izgledati kao više gluposti.
A u toj vrsti gluposti umjetna inteligencija sve je ljudskija, što se moglo i očekivati jer AI se događa samo ono što se događa naprednoj djeci kad ih ubace u stroj za pranje mozga, obrazovni sustav. U svijetu umjetne inteligencije taj roces nazivaju ‘korporativnim odgojem’. Inženjeri su ih toliko nakrcali pravilima, filterima, priručnicima o pristojnosti i strahom da slučajno nekoga ne uvrijede, da su na kraju iz njih iscijedili svu dušu, sok i ljudskost. Postali su uštogljeni činovnici koji drže prodike o moralu, umjesto da jednostavno popričaju s vama kao što su nekad.
Kad ih pitate nešto o kontroverznim povijesnim temama ili, nedajbože, o ljudskim odnosima, odmah im se pali alarm pa biraju svaku riječ, ograđuju se i moraliziraju.
Velik dio korisnika ne treba agente, autonomne workflowe, deset konektora, generiranje aplikacija ni model koji će pola sata istraživati temu, nego hoće friendly i pametnog sugovornika. Umjetna inteligencija najbolje radi kada ne glumi da je pametnija od čovjeka, nego kad ti služi kao nekakav opušteni lik iz knjižnice ili robot koji je pročitao brdo knjiga, ali ih ne koristi da ti drži lekcije, nego da s tobom podijeli točne informacije.
