Iako svjesnost ima svoje prednosti, psihološka istraživanja pokazuju da je u nekim situacijama zapravo važno biti – ‘nesvjestan’.
1
Iako svjesnost ima svoje prednosti, psihološka istraživanja pokazuju da je u nekim situacijama zapravo važno biti – ‘nesvjestan’.
U određenim situacijama, prevelika usmjerenost na ono što radimo može pogoršati našu izvedbu. Istraživanja pokazuju da kod već uvježbanih vještina pretjerano razmišljanje o svakom pokretu često vodi do pogrešaka. Ponekad je, paradoksalno, bolje prepustiti se automatizmu nego pokušavati imati potpunu kontrolu nad svakim detaljem.
‘Budi prisutan.’ To je mantra meditacije usmjerene na svjesnost i navodno ključ samosvijesti i prihvaćanja. Jedan od pristupa uključuje izvođenje svakodnevnih aktivnosti uz pojačanu razinu pažnje. ‘Pokušajte odvojiti vrijeme kako biste doživjeli svoje okruženje svim osjetilima – dodirom, zvukom, vidom, mirisom i okusom. Primjerice, kada jedete omiljenu hranu, uzmite si vremena da je pomirišete, okusite i istinski u njoj uživate’, preporučuje jedan članak Mayo Clinic.
Prakse temeljene na svjesnosti doista mogu imati psihološke koristi. Ranije ove godine, analiza randomiziranih kontroliranih istraživanja pokazala je da intervencije temeljene na svjesnosti donose male do umjerene koristi za niz zdravstvenih ishoda, uključujući stres, anksioznost i depresiju. Ipak, učinci su bili slabiji i manje dosljedni u usporedbi s drugim terapijama, a dio pozitivnih učinaka s vremenom je nestajao nakon završetka intervencije. Sve zajedno upućuje na zaključak da svjesnost može biti bolja nego ništa za određene ishode, ali da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se usporedila s drugim terapijskim pristupima.
Zajedničko svim tim intervencijama jest pokušaj usmjeravanja pažnje na sadašnji trenutak kroz višestruke sesije meditacije, piše Awaken.
Iako svjesnost ima svoje prednosti, psihološka istraživanja pokazuju da je u nekim situacijama zapravo važno biti – ‘nesvjestan’. Kako razvijamo vještine u složenim zadacima, s vremenom ih možemo izvoditi sve lakše, do točke kada se čini da pažnja više nije potrebna. Primjeri iz svakodnevnog života uključuju vožnju bicikla, rezanje krastavaca ili pranje zubi.
U pozadini tog stanja, koje kognitivni psiholozi nazivaju ‘automatizmom’, nalaze se mentalni procesi koji se mogu odvijati bez svjesne pažnje. Riječ je o svojevrsnoj lančanoj reakciji mentalnih događaja koji se odvijaju bez naše svjesne kontrole. Ne izvodimo sve zadatke automatski, ali mnoge možemo kada ih dovoljno uvježbamo.
Važno je naglasiti da je pažnja ključna pri učenju novih vještina. U jednom istraživanju koje su proveli autori teksta, pokazalo se da kognitivne sposobnosti povezane s fokusiranjem pažnje predviđaju koliko će početnici na klaviru uspješno naučiti i odsvirati pjesmu ‘Happy Birthday to You’.
No istraživanja stručnosti pokazuju i suprotnu stranu – prevelika pažnja može imati negativne posljedice, osobito kada je riječ o već uvježbanim radnjama. Upravo je to jedan od razloga zašto neki stručnjaci ‘podbace pod pritiskom’: počnu previše razmišljati o samoj mehanici onoga što rade.
U klasičnom istraživanju, kognitivna znanstvenica Sian Beilock i njezini suradnici proučavali su iskusne golfere u različitim eksperimentalnim uvjetima. U jednoj situaciji, golferima je rečeno da se usredotoče na zamah palicom i izgovore ‘stop’ kada završe zamah. U drugoj su trebali slušati određeni zvuk i ignorirati ostale te izgovoriti riječ ‘tone’ kada ga čuju.
Suprotno očekivanjima, golferi su značajno lošije izvodili udarce kada su se fokusirali na vlastiti zamah nego kada su pažnju usmjerili na nebitne zvukove. Učinak je bio toliko izražen da su bolje igrali tijekom zagrijavanja nego tijekom samog eksperimenta.
U novijem istraživanju, psiholog Yannick Balk i njegovi suradnici pokušali su ublažiti učinak pritiska na izvedbu. Pritisak su inducirali snimanjem sudionika, najavom javnog objavljivanja rezultata u klubu te nagradama u obliku kupona za golf trgovinu.
Bez intervencije, golferi su pod pritiskom igrali znatno lošije. No oni kojima je sugerirano da razmišljaju o nečemu drugom – konkretno o pjesmi koju dobro poznaju – poboljšali su izvedbu kada su ulozi bili veći. Ipak, autori napominju da bi ove rezultate trebalo potvrditi na većim uzorcima i u različitim kontekstima.
Glavna poruka ovih istraživanja jest da pretjerano fokusiranje na izvođenje dobro uvježbanih radnji može dovesti do pogrešaka. To ne znači da bismo trebali živjeti na autopilotu i propustiti prilike za dublje povezivanje sa sobom, drugima i okolinom. No postoje situacije u kojima je bolje prepustiti se automatizmu. Sljedeći put kada sjedneš na bicikl, nemoj previše razmišljati.
