Uoči velikog ciklusa u Zagrebu, valja podsjetiti: Sergej Ejzenštejn nije bio samo redatelj; bio je teoretičar šoka, sakupljač knjiga i vizionar koji je vjerovao da kadar treba biti šaka u oko promatrača
1
Uoči velikog ciklusa u Zagrebu, valja podsjetiti: Sergej Ejzenštejn nije bio samo redatelj; bio je teoretičar šoka, sakupljač knjiga i vizionar koji je vjerovao da kadar treba biti šaka u oko promatrača
Kada je 1923. godine mladi Sergej Mihajlovič Ejzenštejn postavio boks-meč usred kazališne predstave, nije to učinio zbog zabave. Tražio je reakciju. Tražio je onaj trenutak u kojem gledatelj prestaje biti pasivni promatrač i postaje sudionik električnog pražnjenja na sceni. Taj prijelaz iz kazališnog ringa u filmski kvadrat označio je rođenje modernog vizualnog jezika koji i danas, u eri hiper-brzih algoritama, stoji kao nedostižni ideal.
Zagreb se ove sezone vraća korijenima filmske pismenosti kroz retrospektivu čovjeka koji je filmsku traku tretirao kao operacijski stol, a montažu kao dijalektički sukob. Ciklus Tuškanac u gostima donosi osam filmova koji će se prikazivati u Kulturno informativnom centru (KIC), a 3. svibnja u 21 sat otvorit će ga ‘Štrajk’ (1925), nadahnut krvavim gušenjem radničkih pobuna u Rusiji početkom 20. stoljeća te poznat po asocijativnoj montaži koja kulminira u potresnoj završnici, gdje se ubijanje radnika uspoređuje s klanjem stoke.
Ejzenštejn je film vidio kao arhitekturu u pokretu. Potekao iz obitelji uglednog arhitekta, studirao je građevinarstvo, a tu je preciznost prenio na platno. Njegova najpoznatija kovanica, montaža atrakcija, nije bila tek tehnički postupak. Bila je to matematički izračunata agresija na ljudsku psihu. Za njega kadar nije bio cigla u zidu koja se nadovezuje na prethodnu, već sudar dvaju elemenata iz kojeg se rađa potpuno nova ideja.
Ejzenštejnovo najslavnije djelo, ‘Oklopnjača Potemkin’, proglašavano najboljim filmom svih vremena, više je od povijesne kronike pobune. To je simfonija ritma. Čuvena sekvenca na stepenicama u Odesi – s dječjim kolicima koja nezaustavljivo jure niz stepenice dok vojska bez lica maršira odozgo – i danas se izučava kao vrhunac emocionalne manipulacije. Ejzenštejn je tu dokazao da film može natjerati tijelo da reagira: od mišićne napetosti do intelektualnog zaključka.
Ejzenštejnov život bio je stalni hod po rubu između revolucije koju je iskreno ljubio i sustava koji ga je polako proždirao. Bio je ateist i boljševik, ali i čovjek s najvećom privatnom biblioteku u SSSR-u, erudit koji je citirao Joycea, Freuda i japanske hijeroglife.
Njegov sukob sa staljinističkom cenzurom, zabrana drugog dijela ‘Ivana Groznog’ i neuspjeli izlet u Hollywood i Meksiko, govore o tragediji genija u raljama politike. Dok je on sanjao o intelektualnom filmu i vertikalnoj montaži, sustav je tražio jednostavnost socijalističkog realizma. Ejzenštejn je bio previše kompleksan za jednodimenzionalne diktature.
Ciklus u Zagrebu nudi nam priliku da ponovno otkrijemo filmove koji nisu zastarjeli. Gledati ‘Oktobar’ ili ‘Staro i novo’ danas znači promatrati laboratorij u kojem se stvarala budućnost. Vidjet ćemo kako je kolektivnog junaka zamijenio herojski lik ‘Aleksandra Nevskog’, i kako je crno-bijeli svijet ‘Ivana Groznog’ prokrvario u boji u trenucima baroknog ludila.
U svijetu u kojem smo preplavljeni vizualnim šumom, njegovi oštri rezovi i intelektualne asocijacije podsjećaju nas na to što film doista može biti: ne samo zabava, već radikalni čin razmišljanja slikama.
Raspored potražite ovdje.
