Golemo postrojenje za preradu otpada u energiju, kakvo bi se gradilo u sklopu šibenskog centra za gospodarenje otpadom na Bikarcu, može biti održivo i dugoročno profitabilno budu li se u gradnji, i kasnije u preradi, primjenjivale napredne tehnologije i poštovale stroge ekološke norme.

U javnosti je mogućnost gradnje prve takve energane u Hrvatskoj dočekana s dozom strepnje zbog opravdanog straha građana za javno zdravlje i potencijalnih opasnosti za okoliš, što je dobro, jer senzibilizirana javnost održava odgovorne budnima i trijeznima što onda automatski pridonosi kvaliteti realizacije projekta. Uspješna implementacija, naime, zahtijeva suradnju vlasti, industrije i zajednice na način kako to već rade napredne europske države poput Švedske, koja je apsolutno najjača u pretvaranju otpada u energiju i recikliranju općenito.

Službene brojke kažu da tamo recikliraju gotovo 99 posto kućnog otpada, a dobar dio doslovno sprže kako bi ga transformirali u energiju, a kako smeća nemaju dovoljno odavno ga uvoze i tako profitiraju, što je logika kojom se vodi i uprava šibenskog Bikarca. Iako je tvrtka stara samo deset godina, a centar za zbrinjavanje šibenskog smeća i otpada iz cijele županije suvremen, njihova tehnologija rada je zastarjela jer im je smisao postojanja, poslanje i zadaća da osiguraju stalni dotok sredstava kako bi došli do energije potrebne za ‘zbrinjavanje’ našeg smeća. Bilo da je riječ o nafti koju troše njihovi kiperi i bageri, ili plaći radnika.

Kakvim se god motivima vodila, dobro je da tvrtka navija za održivo i profitabilno zbrinjavanje otpada. I što imaju reference za ulazak u tako velik i ozbiljan posao.

Dok Norveška po uzoru na Švedsku uvozi smeće kako bi ‘nahranili’ svoja ‘waste – to – energy’ (WtE, pretvaranje otpada u energiju) postrojenja i tako zarađivali, bili manje ovisni o fosilnim gorivima, a značajno doprinosili energetskoj sigurnosti svojoj zajednice, Hrvatska ‘tare’ svoje građane, cijedi ih do zadnjeg eura ne bi li, među ostalim, mogla svoje resurse pretvarati u dim.

I to nije banaliziranje ni laprdanje, nego je tako. Osim uhljebljenja vojske stranačkih i koalicijskih prkana u državno činovništvo s povlasticama za kraljeve, plaćamo i spaljivanje vlastitih eura. Budimo realni, svi znaju da je smeće biznis. Svi su gledali Sopranose. I svi znaju da kod nas ‘smeće’ ubija biznis i oderu te te dok izustiš Moody’s, Standard & Poor’s i Fitch. Što je neka druga priča.

Nije banaliziranje, ali uglavnom nije ni primjenjivo u našim okvirima. ‘Dosta mi je šta ih moran brati i voziti u uljaru. Poludija bi da moran struju radit od škarta iz maslina.’

Japanci recikliraju više od 80 posto otpada, a ‘WtE’ je tamo prisutan skoro od vremena nindža i samuraja. Njemačka se u tim procesima usavršila kao u proizvodnji mercedesa i bmw-a, a tamo je sve još pojačano strogim zakonima o odlaganju otpada kojima potiču uporabu ‘WtA’ tehnologija kao održivo rješenje za višak otpada. Tu nemamo šanse.

Danska se doslovno grije na smeću. Koriste otpad kako bi generirali toplinsku energiju koju distribuiraju kroz nacionalni sustav grijanja.

Istini za volju, nije sve bajno i svijet nije imun na loše energane i još lošije upravljanje njima. Amerikanci su imali problema na Floridi gdje su u prirodu dospjeli živa i neki drugi otrovi zbog lošeg održavanja i nepravilnog rada filtera u jednoj energani. Kinezi su zbog incidenata na jednom ‘waste-to-energy’ postrojenju u Guangzhou uspjeli natjerati vlasti da podignu razinu sigurnosti na takvim postrojenjima diljem zemlje, a problema su imali i u Parizu zbog velike količine dioksina i drugih otrova u zraku uz jednu od najvećih energana u Europi.

To je, kao u Kini, rezultiralo uvođenjem boljeg nadzora i natjeralo odgovorne da poboljšaju tehnologiju filtriranja. Slično su završile i slične epizode u japanskom Tokiju i kineskom Shenzenu, što samo govori koliko je već dugo u svijetu prisutno održivo zbrinjavanje otpada pretvaranjem u energiju, što se na našem Bikarcu sad tek sniva, a i da hoće – neće biti još koju godinu dok ne prođu sve predfaze i faze projekta.

Dotad javnost i politika mogu i trebaju svim sredstvima lobirati da to bude najsigurnija energana ovog dijela svemira, držeći na kratkom lancu one koji bi u procesu realizacije mrnjauknili koji milijun, kao i one koji bi zaspali kao u Černobilu.

I kraju, presuda je palac gore – ali uz oprez.

Jer uistinu može se reći da je, uz pravilno održavanje i oprezan rad, pretvaranje otpada u energiju dobar i održiv način recikliranja otpada. Kvalitetna WtE postrojenja mogu značajno smanjiti količinu otpada na odlagalištima, proizvesti korisnu energiju i smanjiti emisije stakleničkih plinova, što doprinosi zaštiti okoliša. Ključ uspjeha leži u korištenju modernih tehnologija, poput naprednih filtera i kontrolnih sustava, redovitom održavanju i poštivanju strogih ekoloških normi.

Pravilno vođena postrojenja, kao ona u Švedskoj ili Norveškoj, mogu se uspješno integrirati u strategije kružnog gospodarstva, gdje se otpad tretira kao vrijedna sirovina. Također, povećana svijest i uključenost zajednice u proces planiranja i nadzora WtE postrojenja može pridonijeti njihovom prihvaćanju i povećati transparentnost.

Prednosti
• Smanjenje otpada na odlagalištima: WtE smanjuje volumen otpada koji završava na odlagalištima, čime se produžuje njihov vijek trajanja i smanjuje potreba za novim prostorima za odlaganje.
• Proizvodnja energije: Ovi sustavi omogućuju proizvodnju električne i toplinske energije iz otpada, što može smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i doprinijeti energetskoj sigurnosti.
• Smanjenje emisija stakleničkih plinova: Kontrolirano spaljivanje otpada s oporavkom energije može smanjiti emisije metana koje nastaju na odlagalištima, doprinoseći borbi protiv klimatskih promjena.

Izazovi
• Emisije štetnih tvari: Iako su moderne tehnologije značajno smanjile emisije, potrebno je osigurati strogu kontrolu kako bi se spriječilo ispuštanje štetnih tvari u okoliš.
• Ekonomska isplativost: Izgradnja i održavanje WtE postrojenja zahtijeva značajna ulaganja, a ekonomska isplativost ovisi o lokalnim uvjetima, količini i sastavu otpada te cijenama energije.
• Javna percepcija: U nekim zajednicama postoji otpor prema izgradnji WtE postrojenja zbog zabrinutosti oko potencijalnih zdravstvenih rizika i utjecaja na okoliš.

Kružno gospodarstvo

Pretvaranje otpada u energiju uklapa se u koncept kružnog gospodarstva, gdje se otpad smatra vrijednim resursom, a ne beskorisnim smećem. Ovaj pristup potiče reciklažu i ponovnu upotrebu materijala, smanjujući potrebu za novim sirovinama i minimizirajući količinu otpada koji završava na odlagalištima.