Hrvatska ekonomska struktura izrazito je nakaradna i degenerična, kazao je u razgovoru za televiziju N1 ekonomist Neven Vidaković komentirajući najvažnije ekonomske teme i događaje u 2025. godini. Kao ključnu domaću temu Vidaković izdvaja završetak projekta oslanjanja Hrvatske na turizam i europske fondove, što opisuje kao stvaranje dugoročne ovisnosti i ekonomskog modela čije posljedice danas postaju …
Hrvatska ekonomska struktura izrazito je nakaradna i degenerična, kazao je u razgovoru za televiziju N1 ekonomist Neven Vidaković komentirajući najvažnije ekonomske teme i događaje u 2025. godini.
Kao ključnu domaću temu Vidaković izdvaja završetak projekta oslanjanja Hrvatske na turizam i europske fondove, što opisuje kao stvaranje dugoročne ovisnosti i ekonomskog modela čije posljedice danas postaju vidljive.
Prema njegovim riječima, ova godina označava kraj jednog dugogodišnjeg hrvatskog cilja – uklanjanja neproduktivnog dijela ekonomije. Godinama se, kaže, ponavlja da Hrvatska mora biti konkurentna, iako istovremeno nije konkurentna ni u poljoprivredi ni u proizvodnji. Ta dva segmenta bruto domaćeg proizvoda kontinuirano padaju, dok se cijelo vrijeme naglašava da smo turistička zemlja i da trebamo maksimalno koristiti sredstva iz europskih fondova. To je, dodaje, u potpunosti i ostvareno.
Hrvatska ima Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ali u tom dokumentu nikada nije jasno rečeno što se dogodilo s poljoprivredom i industrijskom proizvodnjom. Umjesto toga, javni diskurs stalno se svodi na povlačenje europskih sredstava. Premijer se, ističe Vidaković, često hvali činjenicom da je Hrvatska kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti dobila oko pet milijardi eura bespovratnih sredstava, ali pritom ne spominje da su u istom razdoblju banke iz Hrvatske kroz dividende izvukle približno isti iznos.
Prema Vidakoviću, preostaje još jedna završna faza tog ekonomskog modela – uništavanje malih iznajmljivača u turizmu, na sličan način kako su ranije uništeni mali poljoprivrednici. Taj se proces, kaže, provodi pod frazom ‘održivi turizam’.
Podsjeća kako se u razdoblju pada industrijske proizvodnje i gašenja proizvodnih kapaciteta stalno govorilo o konkurentnosti. Danas se, pak, govori o održivom turizmu. No, ključno pitanje je što se uopće smatra neodrživim turizmom. Prema njegovoj interpretaciji, to je masovna apartmanizacija i situacija u kojoj mladi ljudi u Dalmaciji ne mogu pronaći posao niti kupiti stan jer je gotovo sve namijenjeno kratkoročnom najmu.
Novi zakon, tvrdi Vidaković, ide u smjeru teritorijalne podjele obale, gdje će se u određenim zonama, širokim pet do deset kilometara, poticati isključivo veliki turistički resorti. U sljedećih pet do deset godina to bi, prema njegovoj procjeni, u potpunosti eliminiralo male iznajmljivače. Taj plan, naglašava, premijer i Vlada vrlo jasno i otvoreno komuniciraju kroz stalno inzistiranje na potrebi za održivim turizmom.
Time se, smatra Vidaković, zatvara posljednja faza ekonomske strukture koju Hrvatska gradi već 25 godina. Pritom se postavlja pitanje posljedica takvog modela, posebno u trenutku kada guverner Hrvatske narodne banke upozorava na smanjenje turističke potrošnje, a neizvjesno je i koliko će dugo te u kojem obliku trajati financiranje Hrvatske iz europskih fondova.
Vidaković zaključuje da Hrvatska ima izrazito nakaradnu i degeneričnu ekonomsku strukturu, ali upozorava da to ne znači da takav model ne može biti vrlo uspješan još nekoliko godina. Novcem iz europskih fondova, kaže, uglavnom se obnavljaju fasade, što ulazi u bruto domaći proizvod i stvara privid snažnog rasta BDP-a.
Istovremeno, kako bi se ostvario rast plaća, politika https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistrativno naređuje povećanja u državnom sektoru i državnim poduzećima. Da bi se zadovoljila potreba poslodavaca i stranog kapitala za profitom, plaće u privatnom sektoru ne rastu, već se masovno i nekontrolirano uvozi radna snaga.
Budući da je takva politika demografski i ekonomski neodrživa, inflacija postaje ključni mehanizam održavanja sustava. Prema Vidakoviću, jedino kroz visoku inflaciju moguće je istovremeno osigurati profite, rast plaća u javnom sektoru i stabilnost proračuna. Bez obzira na realni rast, Hrvatska mora imati visoke stope inflacije kako bi se taj ciklus mogao nastaviti.
To je, zaključuje, struktura ekonomije koju je Hrvatska svjesno kreirala. Za sada ona funkcionira, a da ne funkcionira, građani ne bi tri puta zaredom dali povjerenje istoj vlasti.
