Marijana je ovih dana ‘na botunima’! U jednoj starinskoj limenoj kutiji pronašla je zaboravljenu zalihu i odmah se posvetila okruglim stvarčicama svih boja i oblika kojima će udahnuti novi život, pretvarajući ih u nakit ili kakve zgodne svakodnevne predmete koje izrađuje za svoj brend ‘by Štraca’.
Nakon nekoliko izložbi i javnih prezentacija prošle godine u Tunelu, na Martinskoj i na društvenim mrežama, unikatni radovi ‘by Štraca’ došli su do šire publike što je dodatno motiviralo ionako produktivnu autoricu na stvaranje cijelih serija novih originalnih kreacija.

Njezine prve lampe, nastale reciklažom električnog i elektroničkog otpada razgrabljene su još puno prije prošle godine u kojoj se koncentrirala na atraktivan nakit, naušnice, ogrlice, prstenje i slične proizvode koje izrađuje od dijelova otpisanih uređaja kojima je možda prošao rok trajanja, ali definitivno nije nestala njihova vrijednost u smislu praktične uporabe ili barem u službi umjetnosti.
Svojim radom Marijana šalje poruku publici da je recikliranje puno veća stvar od razvrstavanja komposta, kartona ili kora od banana po kantama različitih boja. Recikliranje ‘by Štraca’ tipa je zabavno, kreativno i simpatično, odlično ide uz clubbing, muziku i modernu pop kulturu što godi njezinim fanovima i potiče ih na zdraviji odnos prema životnom okružju, a tako i prema sebi samima.
Prema podacima Svjetske banke, godišnja količina otpada proizvedenog na globalnoj razini iznosi oko 2,1 milijardu tona, a predviđa se da će do 2050. ta brojka porasti na 3,4 milijarde tona što doslovno znači da će se nove generacije gušiti u smeću.
U tom moru otpada, značajan dio je od električnog i elektroničkog smeća. Predviđa se da će do kraja ovog desetljeća porasti na čak 82 milijuna tona jer ljudi vole biti idioti koji kupuju nove uređaje pod utjecajem marketinga, iako za njima najčešće nema nikakve potrebe.
Da bi ‘marketing’ uvalio ljudima nepotrebne uređaje s minimalnim vijekom trajanja, trebaju tone ambalaže koja je proizvedena s namjerom da bude smeće jer nema nikakvu uporabnu svrhu osim da bude perlica kakvima su europski pomorci nekad mamili domoroce. Dok osmišljavaju kako će zajebati potrošače i konkurenciju, korporacije troše ogromnu energiju na hlađenje, grijanje, prijevoz, hranu, piće i druge potrebe vojske profesionalnih muljatora koji ne proizvode gotovo ništa bitno osim gomila nepotrebnog smeća koje potom distribuiraju i njime upravljaju advokati i političari.

Ukratko, živimo u ekonomiji smeća i njime smo okruženi, a uopće ne mora biti tako jer masu otpisanih stvari nije za otpis, a naša žudnja za novim proizvodima često samo otkriva koliko smo glupi i naivni.
Dalmatinska štraca najbolji je primjer da se potrošena krpetina ne baca. A ‘by Štraca’ je štraca na steroidima, posebno sada kad je na botunima. Čekamo nove kreacije, čuvamo okoliš i idemo dalje.
