Još ne tako davno, dok nam je svijet bio uljuljkan u TV sapunice i znalo se što je lijevo, što desno, tko je zapad, a tko istok i kakve su razlike između žena i muškaraca, bilo bi nezamislivo gotovo sve što nam sada jest.
– Jesi vidija barba sinoć? Opet su letili. Ja san vidija dva, jedan veliki kao autobus sa ljubičastin svitlon, a drugi bijeli, mala sfera, leta je oko njega ko manijak, pa nestaja u moru, vraća se, i tako jedno dvadeset minuta – rekao bi konobar, sav napaljen na priču, ujutro stalnoj mušteriji stavljajući pospanom sredovječnom profesoru tjelesnog na stol mali makijato, vodu i čistu pepeljaru u nekom šibenskom kvartovskom kafiću.
Nimalo impresioniran, ovaj bi mu spustio, ohladio ga drskom opaskom.
‘To mi nije nikakva tema, ne znam zašto me uopće daviš tim glupim dronovima kad nadležni kažu da je sve OK’ kazao bi profesor, posprdno, otprilike kao Plenković kad se napuše poput pauna i šepiri pred novinarima ili opozicijom.

Bio bi to, naravno, dijalog nemoguć u bilo kojem scenariju neke dvijetisuće i neke. Da dronovi lete iznad Prvića i Zlarina, danima zuje i bruje svjetleći u noćnom nebu, a lokalne radio postaje ometaju iritantne niske frekvencije distorzirajući kao Hendrixov stratocaster.
Nemamo pojma što se događa, ali bez brige, nije opasno, kažu izabrani predstavnici naroda.
Puno je posla, živi se brzo, intenzivno, pa većina ne stigne noću skitati i gledati što se zbiva na nebu, a ovi dokoni što broje dronove s kičastim disko lightom uglavnom to bacaju na zajebanciju.
Ako nisu vanzemaljci, onda su Kinezi, Rusi, Srbi?
Možda testiraju supertajnu tehnologiju, možda našu reakciju, kako se ponašamo kad se događa nešto neuobičajeno, čudno i drukčije. Možda je povezano s umjetnom inteligencijom ili Elon Muskom?
Čudno je sve to, kaže Donald Trump.Uvjeren je da vlasti dobro znaju što se događa jer da ne znaju bila bi frka, već bi se pucalo, rušilo, obaralo. I njemu se puca, ali nije u poziciji da puca, zaobilazit će naširoko mjesta viđenja dronova, a dotad – za dronove mu puca… Tek je izabran, još nije na poziciji, ali ako znaju oni, zna i on. Bez obzira na ovlasti prima izvješća o svemu, kao što Milanovića filaju sa svime što na službenom mobitelu gleda u bračnoj postelji premijer, kada ga noću probudi kakvom važnom porukom neki hercegovački Jack Bauer.

Amerikanci imaju dugu tradiciju zajebavanja vlastitog naroda i usavršene alate za to, baratali Hollywoodom, agencijom CIA, rabili HAARP, MK-Ultra ili LSD, ali ovako daleko dosad nisu išli. Barem od 1963. kad jer metak s čudnom putanjom prosvirao mozak jebežljivom predsjedniku.
Kad po medijima krenu ponavljajuće copy-paste fraze tipa ‘Nema razloga za brigu’ ili nešto slično na tu foru, to je obično signal za veliko sranje. Nakon one epizode s malo jačom prehladom od koje nas je fantastično spašavao kasnije uhapšeni zdravstveni činovnik, zbog korupcije – čega drugoga – ionako se najavljivalo i slutilo da ide drugo poluvrijeme.
Što, tko i zašto, bilo bi glupo naklapati, ali jasno je što valja poduzeti, kaže profesor tjelesnoga u nekom današnjem kafiću.
– Sinko, uključi mozak ko šta nikad prije nisi i neka ti oči i uši budu u stanju najveće pripravnosti. Budi kritičan prema svemu šta čuješ, ne daj da te spizde. Uvik razmišljaj zašto se neka tema jako medijski plasira i tko bi od nje moga imati koristi, koji je tajming, barata li se činjenicama ili se samo odvraća pozornost od nečega, di je lova, moć – govori konobaru.
Ako ti neki pojam nije jasan, informiraj se, kopaj po knjigama, internetu, izludi Chat GPT da ti nađe sve o tome, bila riječ o tehnologiji, bakterijama, oružju, filozofiji, što god, dodaje dok ustaje i mehanički prstima stisne u pepeljari ono malo žara u čiku cigarete.
– Ne budi glup, sinko. Šta više znaš, teže je manipulirati tobom, a viruj starome čoviku, svi žele manipulirati tobom jer smo glupe ovce – završi sredovječni frik i uputi se prema vratima u suncem obasjano jutro.