Američki umjetnik, pisac i istraživač Trevor Paglen, naime, smatra da je generativna umjetna inteligencija potpuno promijenila smisao fotogafije koja je donedavno bila pojam prikaza da se nešto zaista dogodilo na nekom stvarnom mjestu i u nekom stvarnom trenutku
Fotografija je nekoć značila nešto. Gdje god bismo je susreli, na naslovnici novina, u galeriji ili na internetu, podrazumijevalo se da prikazuje nešto što se doista dogodilo, na stvarnom mjestu i u stvarnom vremenu. Naravno, to nije uvijek bilo točno. Od lažnih fotografija vila iz vrta do Staljinovog brisanja politički nepodobnih osoba sa skupnih fotografija, manipulacija slikama kroz povijest se redovito koristila kako bi se obmanulo publiku. Ipak, čak i uz alate poput Photoshopa, takvi su zahvati zahtijevali dovoljno vremena, znanja i truda da smo mogli pretpostaviti kako je većina fotografija autentična. A onda je stigla generativna umjetna inteligencija i sve promijenila.
Umjetnik Trevor Paglen vrlo se jasno sjeća trenutka kada je prvi put primijetio taj zaokret, koji naziva ‘indeksikalnim obratom’ (pojam ‘indeks’ odnosi se na ideju da slika služi kao zapis stvarnosti koju prikazuje).
‘Dan nakon što su SAD počele izvoditi zračne udare na Iran, pregledavao sam Twitter i pokušavao shvatiti što se zapravo događa’, rekao je za Dazed. ‘
Tada sam primijetio da više ne pokušavam prepoznati besmislice i odbaciti ih, nego pokušavam pronaći ono što je stvarno. Od pretpostavke da su stvari stvarne došao sam do pretpostavke da su lažne.’
Sve je postalo potencijalna halucinacija umjetne inteligencije, kaže u svojoj najnovijoj knjizi ‘How to See Like A Machine’ čija objava je bila povod za intervju za Dazed.
Američki umjetnik, pisac i istraživač Trevor Paglen, naime, smatra da je generativna umjetna inteligencija potpuno promijenila smisao fotogafije koja je donedavno bila pojam prikaza da se nešto zaista dogodilo na nekom stvarnom mjestu i u nekom stvarnom trenutku. AI je to slomila i ušli smo u novo razdoblje u kojem se slike sve manje gledaju kao dokazi, a sve više kao alati koji oblikuju našu percepciju, pažnju i ponašanje.
Paglen je o tome govorio u razgovoru za Dazed, povodom izlaska svoje nove knjige How to See Like A Machine, u kojoj povezuje umjetnu inteligenciju, računalni vid, propagandu, psihološke operacije, magiju, algoritamske feedove, rasističke AI sustave u policiji i UFO mitologiju.
Ključni trenutak promjene Paglen naziva ‘indexical flip’. Riječ je o obratu u kojem više ne polazimo od pretpostavke da je fotografija stvarna, nego prvo sumnjamo da je lažna.
‘Prešao sam s pretpostavke da su stvari stvarne na pretpostavku da su lažne’, kazao je Paglen za Dazed, opisujući trenutak kada je nakon američkih zračnih udara na Iran gledao objave na Twitteru i shvatio da više ne pokušava odbaciti lažne sadržaje, nego pronaći ono što je stvarno.
U knjizi piše da je ‘sve postalo potencijalna AI halucinacija’ i da u postindeksikalnom svijetu svi mediji postaju nestabilni, dvosmisleni i otvoreni sumnji.
Paglen tvrdi da su računalni vid i generativna umjetna inteligencija promjene usporedive s izumom fotografije ili linearne perspektive. Fotografija je nekoć promijenila pojam slike jer ju je povezala s vanjskim svijetom. Računalni vid, po njemu, ide korak dalje: slike više ne moraju biti namijenjene ljudima.
‘Kada govorimo o svijetu u kojem računala stvaraju slike za druga računala, govorimo o temeljno novoj vrsti slike koja je ljudima izvorno nevidljiva. To je vrlo bizarno’, rekao je Paglen.
Generativna umjetna inteligencija dodatno komplicira stvar jer omogućuje fotografije bez fotoaparata i umjetnička djela bez umjetnika. No Paglen upozorava da problem nije samo u tome što se slike mogu lažirati. Problem je i u tome što se najčešće pojavljuju unutar algoritamskih sustava koji prate korisnika, mjere koliko dugo gleda sadržaj i pokušavaju stvoriti svijet koji će ga zadržati što dulje.
Prema Paglenu, slike više nisu samo reprezentacije stvarnosti. One postaju aktivacije. Ne pokazuju samo nešto, nego nešto rade.
Kao primjer spominje takozvane operativne slike, pojam koji je koristio filmski autor Harun Farocki. To su slike koje nisu stvorene da bi ispričale priču ljudskom gledatelju, nego da bi bile dio sustava kontrole: od navođenja projektila do navigacije robota ili policijskih i industrijskih sustava.
Paglen taj pojam širi i na današnje medijske feedove. Slike, kaže, djeluju i na naš živčani sustav. One pokreću pažnju, impulse i nesvjesne reakcije.
‘Zašto provodimo vrijeme gledajući 15-sekundne snimke ljudi koji jedu špagete na TikToku? To nema smisla. Čini se da se događa nešto neurološko, gdje slika govori vašoj podsvijesti’, kazao je Paglen.
Zato današnje slike uspoređuje s magijom i psihološkim operacijama. Marketing, psy-op i scenska magija, smatra, koriste slične tehnike: proučavaju percepciju i pokušavaju manipulirati nečijim osjećajem stvarnosti.
Posebno je zanimljiva njegova usporedba AI chatbotova s trikom ‘otrovnog novčića’, koji veže uz Johna Mulhollanda, mađioničara koji je 1950-ih radio za CIA-u. Ideja je da se nešto opasno sakrije u svakodnevnom, bezopasnom obliku. U današnjem slučaju, tvrdi Paglen, stroj se predstavlja kroz emocionalno privlačno sučelje koje se ponaša kao čovjek, laska korisniku i uvlači ga u odnos.
U tom kontekstu spominje i pojavu takozvane chatbot psihoze, za koju kaže da je stvarna i raširenija nego što se priznaje.
Paglen ne vjeruje da umjetnici mogu ozbiljno promijeniti samu infrastrukturu velikih tehnoloških sustava. Ono što mogu, smatra, jest pomoći ljudima da prepoznaju tehnike koje se nad njima primjenjuju.
Poseban dio razgovora odnosi se na UFO-e. Paglen se tom temom počeo baviti još tijekom doktorskog istraživanja o tajnim američkim vojnim bazama, uključujući Area 51. Kaže da ga nisu zanimali izvanzemaljci, nego stvarne vojne baze koje službeno ‘ne postoje’. No ubrzo je uočio da se oko tih mjesta gomilaju zavjere, mitovi i dezinformacije.
‘UFO-i su u osnovi meme koji ljudi iz svijeta psiholoških operacija koriste već jako dugo’, rekao je Paglen.
Po njemu, UFO fotografija posebno je zanimljiva jer parazitira na staroj vjeri da fotografija prikazuje nešto stvarno. Upravo zato je, smatra, taj žanr na neki način najavio današnji svijet AI slika, fake sadržaja i medijskih halucinacija.
Paglen pritom ne govori samo o klasičnim teorijama zavjere. Njega zanima kako kolektivna vjera, slike i mitovi proizvode vlastitu stvarnost. UFO-i su, kaže, povezani i s religijskim motivima, viđenjima anđela ili Djevice Marije, ali i s političkim propagandnim sustavima.
Na pitanje o javnim objavama navodnih UFO snimki tijekom Trumpove administracije, Paglen odgovara da se to savršeno uklapa u njezin širi svijet slika: memeove, AI prikaze Trumpa kao Isusa, pape ili Supermana, kao i umjetno generirane videozapise moći i nasilja.
Njegova najvažnija poruka nije da više ništa ne možemo vjerovati. Poruka je da moramo naučiti gledati drukčije. U svijetu u kojem fotografija više nije automatski dokaz, medijska pismenost više ne znači samo provjeriti izvor. Znači razumjeti sustave koji slike proizvode, distribuiraju, ciljaju, mjere i koriste protiv naše pažnje.
Drugim riječima, preživjeti doba umjetne inteligencije, lažnih slika i psiholoških operacija znači naučiti gledati kao stroj, ali ostati dovoljno čovjek da prepoznamo kada nas stroj pokušava gledati, mjeriti i voditi.
