SHIP festival, koji se u Šibeniku održava ovaj tjedan, puno je više od klasičnog glazbenog festivala na kojem se izvođači par dana za redom izmjenjuju po pozornicama jer osim tog skroz cool festivalskog standarda ima i onaj svoj drugi paralelni svemir.
Taj obuhvaća i sve drugo za muziku bitno. Gotovo doslovno, jer obuhvaća mnoge važne segmente kreativne industrije zabave bez kojih moderna muzika ne bi mogla postojati, barem ne ova i ovakva kakva globalno ovoga trenutka jest.
A kakva je ta muzika i zašto baš takva sada jest, doznat ćemo od 10. do 13 rujna na šibenskom festivalu gdje će uz pedesetak izvođača i artista sa svih strana svijeta nastupiti i stotinu eksperata iz svih mogućih kompatibilnih branši. Čuti ćemo i vidjeti glazbenike za koje organizatori smatraju da će svojim nastupima otkriti bit i poantu ovog globalnog glazbenog trenutka, a o njima, sceni i izazovima čitave industrije govorit će oni koji je prate s prve crte ili još bolje, iz perspektive back stagea.
SHIP je, dakako, samo jedan od festivala takve vrste, ali to nikako ne znači da je prosječan. Baš suprotno, jer svake godine donosi vrlo originalan ugođaj i štošta zanimljivoga o čemu je besmisleno pisati i glupo opisivati, pa je najbolja preporuka doživjeti ga iz prve ruke.
Prošle godine SHIP je imao 49 izvođača i 114 govornika iz 33 zemlje, kroz festival je prošlo više od 650 profesionalaca iz glazbene industrije 54 zemlje, a iza tih brojki krije se poprilično šarena ekipa ljudi koji tijekom ostatka godine odlučuju tko će gdje svirati, što će se objaviti, promovirati, licencirati, vrtjeti na radiju, završiti u filmu ili seriji i koji će izvođač možda dogodine s malog stagea preseliti na puno veći.
Među njima su booking agenti, izdavači, organizatori festivala, glazbeni izvoznici, urednici, novinari, ljudi iz ticketinga, managementa, autorskih i izvođačkih prava, A&R-a, sync licensing industrije i kulturnih institucija, a kroz program se pojavljuju imena povezana s UTA-om, Earth Agencyjem, WOMEX-om, KEXP-om, Szigetom, TicketSwapom te ljudima koji rade na glazbi za Netflix i HBO. Kad se sve to skupi u nekoliko šibenskih ulica, dvorana, klubova i tvrđava, riječ festival počinje biti malo pretijesna.
Danju se zato ne razgovara samo o tome tko je izdao novi album ili čija je nova pjesma sranje, nego su rasprave puno šire i priče puno veće. Ovogodišnji program ulazi u umjetnu inteligenciju, zaradu glazbenika izvan streaminga i turneja, međunarodni booking, sync, odnose izvođača i fanova, ulogu tastemakera, poštenije poslovne odnose i burnout, dakle u dosta konkretne probleme industrije koja je tehnološki preokrenuta nekoliko puta u dvadesetak godina, a još pokušava shvatiti gdje će završiti sljedeće godine.
Uz panele postoje radionice, listening sessioni i speed networking, što je već potpuno drugačiji tip susreta. Glazbenik tu može sjesti preko puta agenta ili music supervisora, pustiti mu svoju glazbu i razgovarati s osobom do koje bi inače možda pokušavao doći mjesecima preko maila koji će završiti između još četiri stotine mailova i završiti u smeću.
Na jednom od ovogodišnjih speed networking programa sudjeluje, primjerice, Anastasia Klochkivska iz velike američke agencije UTA, koja radi međunarodne turneje i festivalske strategije izvođača među kojima su AURORA, Sigrid i Zaho de Sagazan.
U tome je zapravo smisao cijelog showcase koncepta. Bend koji navečer svira pred nekoliko stotina ljudi možda istovremeno svira pred organizatorom festivala u Belgiji, booking agentom iz Londona ili nekim tko traži glazbu za televizijsku seriju. Publika vidi koncert, ljudi iz industrije gledaju koncert i nešto sasvim drugo, a iz istih pola sata glazbe mogu izaći vrlo različite posljedice.
Zbog toga je zanimljiv i podatak da se za ovogodišnji SHIP prijavilo 1.487 izvođača iz 76 zemalja. Nije teško zaključiti zašto. Nastup na showcase festivalu nema istu funkciju kao nastup na običnom koncertu. Može završiti pljeskom i pivom iza stagea, a može završiti pozivom za drugi festival, kontaktom s agentom ili nekim poslom za koji izvođač toga jutra nije ni znao da postoji.
A onda se cijela ta industrijska konstrukcija navečer razlije po gradu.
Tvrđava sv. Mihovila, Kuća umjetnosti Arsen, Azimut, Tunel, trgovi i druge lokacije ne ponašaju se kao jedan ograđeni festivalski prostor s nekoliko stageova. Do jednoga programa hodaš preko rive, na drugi se penješ kroz grad, na trećem završiš pod zemljom, a jedan koncert može biti i na brodu pred stotinjak ljudi. Između toga se ista lica susreću na ulicama, terasama, panelima, koncertima i šankovima, pa se službeni i neslužbeni dio festivala vrlo brzo pomiješaju.
SHIP zbog toga ima neobičnu osobinu da ga dvoje ljudi mogu posjetiti četiri dana i praktički biti na dva različita festivala. Jedan može gledati bendove od poslijepodneva do duboko u noć i nikada ne ući na konferencijski panel, drugi može doći s akreditacijom, provesti pola dana na sastancima i raspravama, a navečer slučajno otkriti izvođača za kojeg nikada prije nije čuo.
Treći možda dođe samo zbog posla, pa ga u tri ujutro nađeš u Tunelu gdje vrlo predano obavlja međunarodnu suradnju ili odustane od bilo kakvog rada fasciniran kreativnim izričajem neke Tonote ili scenskom pojavom koja se odaziva na PISTAMASHINA.
Upravo taj stalni sudar publike, izvođača i ljudi koji inače rade iza pozornice daje SHIP-u njegovu posebnu dinamiku. Koncertni program je ono što se najlakše vidi na plakatu, ali ispod njega nekoliko dana cirkuliraju kontakti, poslovi, ideje i ljudi iz desetaka zemalja, uz onu staru glazbenu mogućnost da se najvažnija stvar cijelog dana na kraju dogodi sasvim slučajno, između dva programa, u nekom ludom prostoru gdje je svemir u zajebanciji poslagao neke ljude da tamo budu baš tad.
SHIP je zbilja nešto što valja vidjeti i čuti, a ove godine program je najbogatiji ikada i nudi puno više od četiri dana uz pedesetak glazbenih imena i dvostruko toliko onih koji kreiraju muzičku industriju. Ovog vikenda u Šibenik dolazi komad europske glazbene industrije, a grad će mu tih par dana biti ured, konferencijska dvorana, pozornica i mjesto za izlazak. Posebno to zadnje jer SHIP je, kad stavite sa strane sve te štreberske i poslovne stvari, jebeno dobra zabava na kraju ljeta koja se ne propušta.
