Reizdanje kultnog albuma ‘Resistance’ podsjetilo je na provokativni bend koji je osamdesetih godina iz ljubljanskog undergrounda redefinirao europsku elektroničku scenu
1
Reizdanje kultnog albuma ‘Resistance’ podsjetilo je na provokativni bend koji je osamdesetih godina iz ljubljanskog undergrounda redefinirao europsku elektroničku scenu
Kad je slovenska izdavačka kuća Matrix Music Arhiv u lipnju ponovno objavila kultni album ‘Resistance’ grupe Borghesia, nije to bio samo čin glazbene arheologije. Bio je to podsjetnik na bend koji je osamdesetih godina iz ljubljanskog undergrounda redefinirao europsku elektroničku scenu, spajajući sirovi EBM (Electronic Body Music), provokativnu vizualnu umjetnost i beskompromisni politički aktivizam.
Izvorno objavljen 1989. godine za belgijsku kuću Play It Again Sam (PIAS), Resistance je bio otvoreni krik protiv autoritarizma, nacionalizma i kontrole. Pjesme poput ‘Discipline’, ‘Police Hour’ i ‘Mladi zaporniki’ postale su mračna himna vremena. Novo reizdanje stiže u četiri formata (ograničeni dvostruki ljubičasto-bijeli vinil, crni vinil, CD te kazeta u samo 100 primjeraka), a posebnu poslasticu čini bonus živi album ‘Dal Vivo a El Paso’, snimljen u Torinu u prosincu 1988. godine.
Borghesiju su 1982. u Ljubljani osnovali Puljani Aldo Ivančić i Dario Seraval, proizašli iz alternativne kazališne skupine FV-112/15. S vizualnim umjetnicima Nemom Kordom i Zemirom Alajbegović, te kasnijim izdanjima za neprofitni ŠKUC i vlastiti FV Založbu (prvu neovisnu etiketu u SFRJ), stvorili su zvuk u kojem su se miješali ritmovi Roland TR-808, bas linije TB-303 i semplovi filmskih dijaloga.
Međutim, korijeni tog zvuka leže u Istri. U otvorenom intervjuu koji je Aldo Ivančić nedavno dao za portal Istra24, prisjetio se svojih odrastanja u Puli sedamdesetih, gdje je u potrazi za alternativom upijao lokalne likove i svjetsku glazbu.
‘Franci Blašković mi je bio idol kad sam bio klinac i dok nisam ni znao za glazbu… Pula mi je sve do danas ostala u sjećanju kao laboratorij zvuka,’ ispričao je Ivančić za Istra24, opisujući kako je preko Londona i skvotova došao do prvih bubnjeva, svirao s budućim Gustaphima, da bi preko studija sociologije završio u Ljubljani. Oko Borghesije se u Ljubljani okupila jaka pulska ekipa (Dario Seraval, Neven Korda, Zemira Alajbegović). Bili su pioniri ne samo u glazbi, nego i u otvaranju zabranjenih tema.
Uz Laibach, s kojima su bili predvodnici scene Neue Slowenische Kunst (NSK), Borghesia je tematizirala represiju, tabue i seksualnu slobodu. Često su bili na meti policije, ali Ivančić u intervjuu za Istra24 ističe kako je cenzura osamdesetih bila potpuno drukčija od današnje:
‘Provokacija je bila u srži našeg djelovanja… Bio sam često na policiji. Najviše zbog plakata. Jednom sam napravio plakat s Milkom Planinc na kojem sam se poigrao s Milka čokoladom pa su me zvali na policiju. Danas je drukčije. Cenzura je puno drastičnija. Funkcionira kroz prizmu ignorancije. Sustav te ne zabranjuje ali te totalno ignorira. Nema te.’
Rani radovi, poput nastupnog LP-a ‘Ljubav je hladnija od smrti’ (1984.) ili kazete ‘Clones’, otvorili su im vrata Europe. Do kraja osamdesetih i početka devedesetih redovito su punili dvorane diljem kontinenta, o čemu su pisali giganti poput NME-a, Melody Makera i Zilloa.
‘Zapravo, veći smo uspjeh postigli vani. Na jedan koncert doma imali smo 50 diljem Europe. Sve su naše ploče izašle vani. Prva ploča Ljubav je hladnija od smrti je izašla u Italiji, Jugoslaviji, Americi i u Slovačkoj. Naše ploče izlazile su u Japanu, Meksiku, Grčkoj, Belgiji. Imali smo singl tjedna u New Musical Expressu’, prisjeća se Ivančić.
Nakon raspada 1995. godine, Borghesia se ponovno okupila 2010. te je izdala nekoliko hvaljenih albuma, poput ‘And the man created God’ i ‘Proti kapitulaciji’. Danas, dok reizdanje albuma Resistance ponovno podsjeća na zlatno doba EBM-a, Ivančić u intervjuu kritički promatra suvremenu politiku, gubljenje oštrice kod ljevice i nestanak autentičnog rokerskog bunta:
‘Sve naše pjesme su angažirane. Najtragičnije je što je fraza ‘Tako mladi, a tako mrtvi’ (iz pjesme Tako mladi) danas snažnija nego prije 45 godina. Za to je zaslužan konformizam ljevice. Ljevica je danas prilično impotentna, i u politici i u umjetnosti… Rock and rolla više nema, nema tog mobilizacijskog elementa koji bi progovorio o mladoj generaciji.’
Ipak, neumorni Ivančić ne staje. Dok se ‘Resistance’ ponovno vrti na gramofonima kolekcionara diljem Europe, on danas istražuje tradiciju Istre, radi na projektu inspiriranom istarskom ljestvicom i Matetićem Ronjgovim — dokazujući da je duh Borghesije, proizašao iz pulskog asfalta i ljubljanskog podzemlja, i dalje jednako radikalan.
