Robert Pattinson jednom je već uzeo jednu od najpoznatijih muških ikona pop-kulture i pretvorio je u nešto nervoznije, usamljenije i manje ugodno nego što smo očekivali. Njegov Batman nije bio playboy koji se povremeno prerušava u šišmiša, nego čovjek koji djeluje kao da mu je noćni izlazak u Gotham ujedno i oblik samokažnjavanja. S Jamesom Bondom mogao bi napraviti nešto slično.
Pattinson je sada službeno sedmi Bond, a iza njega stoji kreativni tim koji sam po sebi sugerira odmak od stare formule: Denis Villeneuve režira, Steven Knight piše scenarij, a Amazon MGM ovu inkarnaciju otvoreno predstavlja kao početak nove ere franšize. Villeneuve je pritom pri predstavljanju Pattinsona naglasio da glumac ima ‘bezvremensku dušu 007’ i istodobno donosi nešto potpuno novo.
Najkonkretnija spekulacija zasad je da će novi Bond biti manje glatki superagent, a više psihološki zatvoren, pomalo opsesivan profesionalac. Pattinson za to ima savršen arsenal: zna biti elegantan i hladan, ali i neugodno intenzivan, gotovo neurotičan. Njegovi likovi u filmovima ‘Good Time’, ‘The Lighthouse’ i ‘The Batman’ često djeluju kao ljudi koji vrlo dobro funkcioniraju dok se raspadaju iznutra.

Druga velika pretpostavka tiče se samog tona. Villeneuve iza sebe ima ‘Sicario’, ‘Prisoners’, ‘Arrival’ i ‘Blade Runner 2049’, filmove u kojima napetost dolazi iz prostora, tišine i osjećaja prijetnje, a ne iz beskrajne količine akcije. Zbog toga se sve češće očekuje Bond s manje karikaturalnih gadgeta i više špijunskog paranoičnog trilera: hladni hoteli, dugi razgovori u kojima nitko ne govori cijelu istinu i akcija koja se dogodi naglo i brutalno. To zasad nije potvrđen sadržaj filma, nego logična interpretacija Villeneuveova dosadašnjeg rukopisa.
Tu je i Steven Knight. Autor ‘Peaky Blindersa’ završio je prvi nacrt scenarija, a njegov rad često počiva na muškarcima koji pokušavaju kontrolirati prostor oko sebe dok ih vlastite slabosti polako sustižu. Ako se dio tog senzibiliteta prelije na Bonda, mogli bismo dobiti 007 koji manje baca dosjetke, a više promatra, procjenjuje i pamti. Knight je ranije rekao da piše ‘lik, a ne glumca’, ali i priznao da je posao lakši kada znaš tko će ga igrati.
Treća mogućnost je povratak eleganciji, ali bez Brosnanove uglađenosti. Pattinson je prirodno dobar u modi, odijelima i vrlo britanskoj nonšalanciji, no kod njega gotovo uvijek postoji neki mali kvar u slici. Smoking bi mogao ostati, martini također, ali Bond više ne bi morao djelovati kao čovjek koji se u svakoj prostoriji osjeća kao kod kuće. Upravo suprotno: zanimljivije bi bilo gledati ga kao nekoga tko zna savršeno odigrati tu ulogu, dok istodobno ostaje potpuno neproziran.
Postoji čak i vrlo praktičan trag prema nešto kraćoj, čvršće kontroliranoj eri. Prije službene objave industrijski izvori tvrdili su da je Pattinsonu ponuđen trofilmski ugovor, dok su neki drugi kandidati navodno morali pristati na četiri filma. Amazon MGM te detalje nije potvrdio, ali ako su točni, sugeriraju manje razvlačenja i jasnije oblikovan luk jednog Bonda kroz nekoliko filmova.
A zanimljivo je i što je morao proći na testiranju. Prema izvještajima, kandidati su provjeravani kroz tri ključne stvari: kaskadersku fizičku spremnost, prisutnost pred kamerom i dijalog. Drugim riječima, nije se tražio samo čovjek koji dobro izgleda u smokingu nego netko tko može istodobno iznijeti akciju, tišinu i verbalni duel.
U tom kontekstu cijela povijest Bonda izgleda gotovo kao niz različitih muških arhetipova. Connery je bio prijetnja. Lazenby ranjivost. Moore hedonizam i ironija. Dalton ozbiljnost. Brosnan savršeno uglađena fantazija. Craig tijelo koje može krvariti, ostarjeti i na kraju umrijeti.
Pattinson bi mogao biti nešto drugo: Bond kojemu vjerujemo da može ubiti, ali nikad potpuno ne znamo zašto je tako miran dok to radi.


