Electroclash je bio jedan od onih kratkih trenutaka kada je izgledalo kao da su se klub, moda, performans, punk i jeftina elektronika odjednom našli u istoj prostoriji. Pojavio se krajem devedesetih, eksplodirao početkom 2000-ih i gotovo jednako brzo počeo sam sebe ismijavati.
Zvuk je bio namjerno grub i hladan: tvrdi drum machine ritmovi, analogni sintesajzeri, electro, synth-pop, new wave i techno, često uz mrtvo-hladne ili poluironične vokale. Ali electroclash nikada nije bio samo glazbeni žanr. Jednako su važni bili izgled, poza, seksualnost, performans i osjećaj da klub može biti prostor u kojem se ponovno sastavljaju identitet i pop-kultura.
Njegovi korijeni nisu bili na jednom mjestu. U Europi su krajem devedesetih Miss Kittin & The Hacker, I-F i DJ Hell već radili glazbu koja će naknadno biti proglašena proto-electroclashom. I-F-ov ‘Space Invaders Are Smoking Grass’ iz 1997. često se navodi kao jedna od ključnih ranih ploča, dok su Miss Kittin & The Hacker s ‘1982’ nekoliko godina prije pune eksplozije scene već imali gotovo cijeli njezin DNK: hladan electro groove, distancirani vokal, nostalgiju za osamdesetima i vrlo svjesnu dozu dekadencije.
Ime je postalo općeprihvaćeno nakon što je njujorški DJ i promotor Larry Tee 2001. organizirao Electroclash Festival. Na njemu su nastupali Peaches, Fischerspooner i Detroit Grand Pubahs, a ono što je dotad bilo rasuto između Berlina, Detroita, Londona i New Yorka odjednom je dobilo zajedničku etiketu. Tee je electroclash opisivao gotovo kao rock’n’roll elektroničke glazbe, reakciju na dance scenu koju je smatrao previše sterilnom i predvidljivom.
Fischerspooner su možda najbolje pokazivali koliko je scena bila udaljena od klasične ideje DJ kulture. Njihovi nastupi bili su veliki performansi s desecima izvođača, kostimima i teatralnošću, a ‘Emerge’ je postao jedna od ključnih himni cijelog pokreta. Peaches je s druge strane donijela seksualnu eksplicitnost, punk i DIY pristup, dok su Chicks on Speed, ADULT., Ladytron, Felix da Housecat, Tiga i Miss Kittin svaki na svoj način širili granice onoga što se pod electroclashom uopće podrazumijevalo.
Posebno je važna činjenica da su žene i queer izvođači bili u samom centru scene, a ne tek vokalni dodatak muškim producentima. Peaches je poslije govorila da ju je upravo to privuklo pokretu: elektronička scena u kojoj su punk žene bile producentice i protagonisti, a ne samo “featured singer”. Resident Advisor u retrospektivi ističe da su femme i queer izvođači bili među glavnim licima electroclasha, što ga je razlikovalo od tada dominantnih techno i house struktura.

Estetika je pritom bila namjerno jeftina i prenaglašena: osamdesete bez nostalgije, sintetičke tkanine, naočale, fluorescentne boje, loši fontovi, erotika, trash i ironija. Sve je izgledalo kao da je istodobno ozbiljno i potpuno neozbiljno. Upravo je to bilo privlačno — nitko nije morao birati između undergrounda, popa, punka, techna i mode.
Problem je bio što je electroclash vrlo brzo dobio i sva obilježja trenda. Već 2002. scene su se počele zasićivati vlastitom estetikom, a izvođači su se počeli udaljavati od etikete. The Hacker je retrospektivno rekao da je tada počeo postajati klišej i parodija samoga sebe. Dio izvođača ionako nikada nije volio sam naziv ‘electroclash’, jer je njime glazbena industrija počela trpati vrlo različite stvari u isti paket.
Ali utjecaj je ostao puno duže od samog žanrovskog imena. Electroclash je normalizirao povratak sintesajzera, hladnog electra, new wave estetike i spoja između kluba i rock koncerta. Otvorio je prostor za kasniji indie dance, synth-pop revival, electro-house i veliki dio 2000’s nightlife estetike. Još važnije, pokazao je da elektronička glazba ponovno može imati lice, tekst, performans, modu i snažan autorski identitet. Zato je možda točnije reći da electroclash nije nestao. Samo je prestao koristiti vlastito ime.
Miss Kittin sada nastupa samo kao Kittin, a pod tim imenom stiže 28. studenog u Peti Kupe. U tom povodu donosimo ključne pjesme electroclasha.
Dopplereffekt – Pornoactress
The Hacker ga danas navodi kao jednu od pravih početnih točaka cijele priče: hladni electro, robotizirani vokali, seksualnost i futurizam prije nego što je electroclash uopće dobio ime.
I-F – Space Invaders Are Smoking Grass
Lo-fi, Italo, electro i 8-bit estetika spojeni u pjesmu koja je krajem devedesetih zvučala kao budućnost napravljena od zastarjelih strojeva. Jedan od najčešće navođenih proto-electroclash klasika.
Miss Kittin & The Hacker – Frank Sinatra
Deadpan vokal, seks, celebrity kultura i potpuno hladna isporuka. Ovdje electroclash dobiva onu ironiju i distancu koja će mu postati zaštitni znak.
Miss Kittin & The Hacker – 1982
Gotovo programska pjesma cijelog pokreta: otvorena ljubav prema synth-popu i new waveu osamdesetih u trenutku kada taj zvuk još nije bio moderna nostalgija.
Fischerspooner – Emerge
Veliki trenutak kada je cijela estetika prešla iz malih klubova u širi kulturni prostor. Elektronika, performans, moda i art-school teatralnost spojeni u jednu od himni žanra.
Anthony Rother – Sex With The Machines
Jedan od proto-electroclash trenutaka prije nego što je žanr dobio ime. Mehanički electro, vocoder, seksualnost i hladni futurizam – gotovo nacrt estetike koja će nekoliko godina kasnije eksplodirati u Berlinu i New Yorku.
DJ Hell – This Is for You
Još jedan komad slagalice prije eksplozije electroclasha. Hladan, zavodljiv i pomalo dekadentan, s estetikom koja će nekoliko godina kasnije postati gotovo standard scene. Hellov International Deejay Gigolo pritom će biti jedna od ključnih etiketa za cijeli taj prijelaz iz techna i electra prema electroclashu.
Peaches – Fuck the Pain Away
Minimalni beat, sirova seksualnost i punk stav. Pjesma koja možda najbolje pokazuje koliko je electroclash bio važan i kao prostor za queer i femme izvođače, a ne samo kao novi elektronički zvuk.
Felix da Housecat feat. Miss Kittin – Silver Screen
Jedan od trenutaka u kojem electroclash postaje istinski klub i pop istodobno: glamur, hladnoća, dekadencija i vrlo precizan groove.
ADULT. – Hand to Phone
Mračnija, industrijalnija strana scene. Manje camp, više napetosti i stroja, ali potpuno u istom estetskom svemiru.
Tiga & Zyntherius – Sunglasses at Night
Obrada Coreyja Harta koja savršeno pokazuje kako je electroclash reciklirao osamdesete: ne kao nostalgični hommage, nego kao hladnu, seksi, klupsku reinterpretaciju.
Ladytron – Seventeen
Već na rubu synth-popa, ali ključna za trenutak kada electroclash estetika prelazi u širi indie i pop prostor. Pitchfork ju je također uvrstio među najvažnije electroclash pjesme.


