Prije točno 30 godina, donesen je Zakon o kaznenom pravosuđu i javnom redu iz 1994. godine, čuven po svojoj zloglasnoj Sekciji 63 – usmjerenoj na gušenje rave kulture u Velikoj Britaniji.

Nakon što je Drugo ljeto ljubavi 1988. prodrmalo zemlju, a val slobodnih zabava preplavio Englesku, činilo se da je taj kulturni pokret – definiran okupljanjem mladih na otvorenom uz elektroničku muziku – bio previše zastrašujući za establišment, prisjeća se MixMag.

Odgovor zakonodavstva bio je brz i oštar. Prvi korak bio je zakon ‘Entertainments (Increased Penalty) Bill’, poznat kao zakon protiv acid house partyja, koji je predložio torijevac Graham Bright. Njime su kazne za neovlaštene glazbene događaje porasle sa 2.000 na 20.000 funti, uz mogućnost zatvorske kazne do šest mjeseci.

Potom, 1994., dolazi Zakon o kaznenom pravosuđu i javnom redu, dajući policiji široke ovlasti nad “osobama koje prisustvuju ili se pripremaju za rave”. To je uključivalo i pravo uklanjanja svih s okupljanja na otvorenom s više od 20 osoba gdje se tijekom noći pušta pojačana glazba. Sekcija 63 posebno je ciljala događaje s muzikom “karakteriziranom emisijom sukcesivnih, repetitivnih ritmova”, što je bilo shvaćeno kao direktan napad na elektroničku muziku i kulturu koja je spajala ljude različitih rasa, klasa, seksualnosti i rodnih identiteta.Prosvjedi protiv Zakona bili su masovni.

Tijekom 1994. godine, deseci tisuća ljudi marširali su Londonom u znak neslaganja s novim zakonodavstvom, ističući da ono narušava građanske slobode i pravo na okupljanje.

Učinak zakona bio je pomicanje plesne muzike prema klubovima i licenciranim događajima, gdje su vlasnici klubova, kompanije za alkohol i poreznici zadovoljno profitirali. No, ilegalna rave i free party kultura opstaju i danas, a neki kažu da će uvijek naći način da preživi, optimistični su autori teksta.