Ključno pitanje nije jesu li pametne naočale korisne, nego čija prava imaju prednost kada se njihova korisnost oslanja na kameru neprestano okrenutu prema okolini.
1
Ključno pitanje nije jesu li pametne naočale korisne, nego čija prava imaju prednost kada se njihova korisnost oslanja na kameru neprestano okrenutu prema okolini.
Toluwa Omitowoju nije znala da je snimaju. Nije vidjela podignuti mobitel niti kameru usmjerenu prema sebi. Tek kada su joj prijatelji, ali i ljudi s kojima godinama nije razgovarala, počeli slati isti video, shvatila je da je njezin susret s nepoznatim muškarcem završio na društvenim mrežama.
Muškarac je nosio Metine pametne naočale s gotovo neprimjetnom kamerom ugrađenom u okvir. Video je, prema njezinim riječima, na različitim platformama prikupio više od 200.000 pregleda prije nego što je uklonjen.
‘Nisam imala pravo glasa’, rekla je Omitowoju za CBS News. Nije znala da se razgovor snima niti je dala dopuštenje za objavu. Naknadno su joj se javile i druge žene sa sličnim iskustvima, uključujući one koje nisu znale ni tko ih je snimio jer su snimke objavljivane s anonimnih računa.
Takve snimke postaju prepoznatljiv žanr na društvenim mrežama. Kreatori sadržaja prilaze prolaznicima, često ženama, s pitanjima, šalama ili uletima, dok njihove reakcije snimaju naočalama. Osoba s druge strane uglavnom vjeruje da sudjeluje u privatnom, spontanom razgovoru. Tek poslije može otkriti da je postala glavni lik videa namijenjenog tisućama nepoznatih gledatelja.
Pametne naočale zato mijenjaju dosadašnji odnos između kamere i osobe pred njom. Kada netko podigne mobitel, snimanje je uglavnom očito i osoba se može odmaknuti ili zatražiti da kamera bude ugašena. Kod naočala gotovo da nema trenutka upozorenja: njihov je smisao upravo u tome da izgledaju poput običnih Ray-Ban okvira.
Meta tvrdi da naočale nisu namijenjene tajnom snimanju. Na prednjoj strani nalazi se malo LED svjetlo koje se uključuje tijekom fotografiranja ili snimanja, dok bi softver trebao onemogućiti kameru ako je svjetlo prekriveno ili oštećeno.
No novinarka CBS Newsa otkrila je da se zaštita mogla zaobići tako da se svjetlo prekrije tek nakon početka snimanja. Meta je 27. kolovoza najavila novu nadogradnju koja bi kameru trebala ugasiti i kada se LED svjetlo prekrije tijekom već započetog snimanja. Tvrtka istodobno pokreće kampanju kojom javnost upoznaje sa značenjem signalnog svjetla.
Problem je, međutim, širi od jednog tehničkog propusta. Čak i kada LED radi kako je zamišljeno, malen je, na dnevnom svjetlu teško uočljiv i od prolaznika zahtijeva da unaprijed zna što njegovo uključivanje znači.
Na sve češće objave reagirao je i čelnik Instagrama Adam Mosseri. Najavio je uklanjanje sadržaja u kojem se ljude iskorištava ili uznemirava, posebno spominjući videe s uletima snimljene bez znanja osoba koje se u njima pojavljuju.
Takva odluka ipak dolazi tek nakon objave. Do trenutka u kojem platforma reagira, video već može biti pregledan, preuzet i podijeljen stotinama tisuća puta. Uklanjanje izvornika ne znači nužno i njegov nestanak s interneta
Pravna zaštita također nije jednostavna. Pravila o snimanju u javnosti, zvučnom zapisu, očekivanju privatnosti i objavi snimki razlikuju se među državama. Činjenica da je snimanje na javnom mjestu negdje dopušteno ne znači automatski da su dopušteni uznemiravanje, seksualizirana uporaba, kleveta ili svaka komercijalna objava snimljenog materijala. Tehnologija se pritom širi brže od zakona i društvenih pravila njezina korištenja.
Otpor je posebno vidljiv u Ujedinjenom Kraljevstvu. Lanac pubova Wetherspoons, privatni klubovi Soho House, dio restorana i kazališna grupacija ATG ograničili su ili zabranili korištenje naočala s kamerama. Kao razlog navode zaštitu gostiju, zaposlenika, izvođača i autorskih prava.
Zabrane se ne odnose samo na mogućnost snimanja predstava. U pubovima, restoranima, teretanama, bolnicama, školama i sanitarnim prostorima ljudi očekuju barem određenu razinu privatnosti, čak i kada se formalno nalaze među drugim osobama. Kamera skrivena u predmetu koji se nosi na licu tu granicu čini gotovo nevidljivom.
Regulacija se razmatra i u SAD-u, Francuskoj, Italiji, Njemakoj i Brazilu. Dosadašnje reakcije pokazuju tri razine mogućeg odgovora. Najbrža su kućna pravila kojima sudovi, škole, klubovi, bolnice ili poslodavci mogu zabraniti snimanje. Drugu razinu čine postojeći propisi o privatnosti, zaštiti podataka, zvučnom snimanju, pravu na vlastitu sliku i uznemiravanju. Treća bi bila posebna pravila za nosive kamere.
Takva bi regulacija mogla zahtijevati mnogo vidljiviji signal snimanja, zabranu rada kamere ako je signal prekriven, lokalnu obradu podataka, ograničeno vrijeme čuvanja, jednostavan postupak uklanjanja snimki i strože uvjete za prepoznavanje lica.
Više od sedam milijuna pari Metinih pametnih naočala već je prodano diljem svijeta. Njihov uspjeh potaknuo je i druge tehnološke kompanije da razvijaju vlastite uređaje, pa bi kamera na licu uskoro mogla postati mnogo uobičajenija.
Pametne naočale nisu same po sebi samo sredstvo za nadzor. Korisnicima omogućuju fotografiranje bez korištenja ruku, telefonske razgovore, slušanje glazbe, navigaciju i prevođenje. Slijepim i slabovidnim osobama mogu čitati tekst, prepoznavati predmete i opisivati prostor, zbog čega ih neki korisnici smatraju tehnologijom koja im je znatno povećala samostalnost.
Upravo zato potpune zabrane nose vlastite probleme. Pravila bi trebala razlikovati osobe koje naočale koriste kao pomagalo od onih koje njima potajno snimaju prolaznike radi pregleda i zarade.
Ključno pitanje zato nije jesu li pametne naočale korisne, nego čija prava imaju prednost kada se njihova korisnost oslanja na kameru neprestano okrenutu prema okolini. Meta odgovornost za zloupotrebu prvenstveno pripisuje korisnicima, dok kritičari upozoravaju da sam dizajn uređaja tajno snimanje čini iznimno jednostavnim.
Pametne naočale obećavaju da više nikada nećemo propustiti važan trenutak. Za ljude koji se nenamjerno nađu pred njihovom kamerom to obećanje zvuči znatno drukčije: možda više nikada neće moći biti sigurni da ih nitko ne snima.
