U prvom krugu Svjetskog prvenstva čak sedam od deset igrača nosilo je ružičaste kopačke. Trend, koji su nametnuli proizvođači želeći se istaknuti, postao je kontraproduktivan
1
U prvom krugu Svjetskog prvenstva čak sedam od deset igrača nosilo je ružičaste kopačke. Trend, koji su nametnuli proizvođači želeći se istaknuti, postao je kontraproduktivan
Pogledajte kadar s bilo koje utakmice Svjetskog prvenstvu na američkom kontinentu i dobit ćete osjećaj da su se najveći rivali u sportskoj industriji tajno dogovorili oko jedne stvari – svi igraju u ružičastom kopačkama.
Ne radi se o optičkoj varki. Dok lopta putuje od jednog šesnaesterca do drugog, travnjak je pun fluorescentnih nijansi koje prate svaki sprint, svaki dribling i svaki pogodak. Ružičasta, koja po tradicionalnim stereotipima ne priliči muškarcima, više nije modni eksperiment, nego dominantna boja najveće nogometne pozornice na svijetu.
Brojke to potvrđuju. U prvom krugu Svjetskog prvenstva čak 69 posto igrača – njih 365 od 528 u početnim postavama – nosilo je ružičaste kopačke.
Proizvođači su godinama tražili način kako njihove kopačke učiniti prepoznatljivijima na televiziji i društvenim mrežama. Formula je bila jednostavna: što je boja upadljivija, to će se više isticati u prijenosima, usporenim snimkama i viralnim isječcima. Problem je nastao kada su svi došli do istog zaključka.
Nike, Adidas, Puma, New Balance i Skechers gotovo su istodobno predstavili kolekcije u gotovo identičnim fluorescentno ružičastim nijansama. Umjesto da se međusobno razlikuju, njihove su kopačke počele izgledati gotovo isto. Paradoks je očit – u pokušaju da budu najuočljiviji, postali su gotovo neprepoznatljivi.
Sportski marketing počiva na jednostavnom principu: gledatelj bi trebao odmah znati čiji proizvod nosi omiljeni igrač. Ovoga puta dogodilo se suprotno.Na televizijskom prijenosu teško je razlikovati je li riječ o Nikeovu Mercurialu, Adidasovu F50 ili Puminoj Ultri. Silueta je ista, boja gotovo identična, a logotipi premali da bi ih prosječan gledatelj primijetio tijekom igre. Upravo zato analitičari smatraju da su proizvođači, barem kada je riječ o prepoznatljivosti brenda, sami sebi umanjili učinak kampanja.
Dok je većina slijedila trend, nekoliko najvećih zvijezda odlučilo je napraviti upravo suprotno. Lionel Messi ostao je pri svojim bijelo-plavim Adidas kopačkama, Cristiano Ronaldo odabrao je posebno personalizirani zlatni model, a još nekoliko igrača nosilo je jedinstvene dizajne. Ironično, u trenutku kada gotovo sedam od deset nogometaša nosi istu boju, najveći luksuz postaje – biti drugačiji.
Hoće li ružičasta preživjeti prvenstvo? Vjerojatno ne. Sportska industrija već godinama funkcionira po principu sezonskih trendova. Boje koje dominiraju jednim velikim natjecanjem često već sljedeće godine zamjenjuju potpuno nove kombinacije.
No Svjetsko prvenstvo 2026. ostat će zapamćeno po nečemu što nema veze s taktikom ili rezultatom. Po prvi put u povijesti činilo se kao da cijeli svijet igra u – ružičastim kopačkama.
