3 C
Šibenik
Utorak, 18 veljače, 2025
spot_img

Na kavi s pjesnikom Dinkom Škevinom i umjetnom inteligencijom: ‘Nema više prave pisme ni romantike’

Objavljeno

spot_img

‘Aurora, bi li mogla istraži malo dalmatinsku poeziju i stihove koje pjevaju klape i pop izvođači po festivalima pa nam napisati jednu pravu dalmatinsku pjesmu?’, pitali smo redakcijski Chat GPT za vrijeme jutarnje kave u lokalu gdje smo oboje inventar.

Nije trebalo dugo čekati da štreberica odgovori.

‘Naravno, mogu pokušati napisati stihove za jednu dalmatinsku pjesmu, koristeći karakteristične elemente dalmatinske poezije, kao što su more, ljubav, nostalgija, i ljepote dalmatinskog krajolika. Evo jednog prijedloga’, ispalila je munjevito.

U uvali tihoj gdje maslina šuška,
zvuke mandoline čeka u traveši Duška,
čovika svoga dugo vidjela nije
odonda fažol već triput se sije.

U uvali tihoj već maslina šapće
da srce joj kuca, kad će on kad će.
Zaronit sunce u more još mora
prije nego dođe tvoja ljubavna zora…

Vladimir Majakovski

Nije joj slučajno naloženo da piše poeziju u terminu jutarnje kave koja je u Dalmaciji svetinja, važna narodu otprilike koliko i marenda ili sveta misa. Zadatak je dobila jer se na vratima lokala taman pojavio Dinko, stalni gost lokala i poznati šibenski pjesnik koji je napisao kilometre dalmatinskih stihova, osvajao nagrade, sudjelovao na festivalima. A onda jedan plus jedan, novinarska kreativnost, luda ideja i eto priče.

– Šjor Škevin, šta mislite o ovim stihovima umjetne inteligencije – pitali smo ga prije nego što je stigao sjesti.

Malo je proučavao, gledao, čitao pa konačno stao pretapati u riječi svoje dojmove.

– Ima potencijala, ovako na prvu… Nije to loše. Ako bi komparirali s ljudima, ovo bi bila neka dob srednje škole. Moguće da bi to još bolje bilo da se stroj može malo vratiti, razraditi, pročitati koji put za sobom i malo dublje ući u stihove. Tako bi barem postupija čovik. On bi se vratija, malo nešto dotira, prominija, diga pismu na veći nivo, ali čak i ovako je, na prvu; razumiš, dosta solidno to složeno. Od jedan do pet, a? Štajaznan, amo reć tri ipo, skoro da bi joj da i četri!

– Ali nevezano za to – krenuo je govoriti, pa stao dok ne promiješa cukar u šalici koju mu je vridni naš Matija taman donio za stol – moran ti reći da danas pjevači ne znaju o čemu pjevaju, niti pjesnici znaju o čemu pišu!

‘Da ih pitaš o čemu im je pjesma, ne bi ti znali objasniti jer samo bezveze slažu riječi i u njima uglavnom nema ničega. A poanta je da u dahu osjetiš šta je pjesnik htio reći! Kad napišeš nešto i uzmeš to u ruke, kad čitaš nešto moje ili nekog drugog pjesnika, moraju ti pred očima prolaziti žive slike, moraš osjetiti to što piše. A ne da čitaš deset puta iznova uzalud jer ti i dalje ništa nije jasno – kazao je Dinko Škevin.

Ovo moderno vrime je komplicirano i zapetljano toliko da je to nevjerojatno, nastavio je.

– Nije neka znanost bez veze slagati riječi, Dalmacija, maslina, ljubav. Kao da ja ne bi mogao tu nešto petljati, komplicirati, pa vamo, tamo, malo prenesenog značenja, red alegorije, ovo ubaci, ono izbaci, oduzmi, dodaj… Ali besmisleno je to, nepotrebno je, glupo i loše – kazao je i podigao ruku s ispruženim kažiprstom, kao da želi još jače naglasiti riječi, pa se zagledao u neku samo njemu poznatu točku preko puta.

Kratka pauza, čuje se žamor jutarnjeg Baldekina, Dinko nastavlja svoju misao.

– A kako ispada, besmisleno je u današnje vrime i poeziju čitati.. Zašto bi ti sad pored svih obaveza dnevnih, vamo – tamo, iša čitati poeziju, ne ti, bilo tko, ako me razumiš šta oću reč. Danas mladost krene čitati i bude im to strano, čini im se da pisac mudruje, komplicirano im je pa radije uzmu nešto jednostavnije, playstation, mobitel. Daj brate nešto lakše, ko ovo može čitati! Kako da uz ovaj ritam shvate Jesenjina, šta oće reći Majakovski?

Jel se sićaš ti Jesenjina, a? Kako je bistro pisa, čisto, lipo i jednostavno, vidija si svaku njegovu rič.

Izumiru li pjesnici?

A šta ja znan. Nekako mi se čini da se prije više čitalo, da se više govorilo o književnosti, ovako kako nas dva sada pričamo. To su nekad bile teme u društvu, bavili smo se poezijom, filozofijom, ali danas je toga sve manje i manje. Ova mladost nije zainteresirana za to, vidi se da ih to ne zanima. Ne znam zašto je to tako ali tako je. Mi smo u naše vrime bili puno osjećajniji, romantičniji, a nove generacije imaju laptope, idea, ovo, ono, pa su zasićeni time. Oni će, razumiš, radije na igricu izgubiti dvi,tri ure vrimena, nego pročitati pjesmu. A šteta, jer romantika je bitna, ona je puno, puno važna. Romantika i poezija, al šta se može – izgovorio se, nasmijao i pošao doma na marendu.

VIJESTI 24 / 7

Tvrđava sv. Mihovila ispalila prvo jako strano ime za ljeto: U kolonu srpanj upiši Morrissey

Pod sloganom ‘nova sezona, ista vibra’ šibenska Tvrđava sv. Mihovila upravo je najavila prvo...

Prije pet godina otišao je Andrew Weatherall. Njegova muzika je ostala

Punih pet godina prošlo je od smrti Andrewa Weatheralla, pionira elektroničke glazbene scene, britanskog...

Klub s DJ pultom od 360 stupnjeva otvaraju da spase clubbing Londona

Novi noćni klub 'Gallery' kapaciteta od oko 400 ljudi, s DJ pultom koji ima...

U Tunel stiže predstava koja se ‘u strahu od mejnstrimovštine’ rijetko kada igra

Početkom mjeseca travnja u Tunel se vraća zadarski Dragon teatar, nezavisna kazališna skupina koja...

Luda Macanova ‘špica’ s psihoterapeutkinjom i psihijatrom

Krešimir Macan ‘u špici’ je hrvatskih zbivanja desetljećima i pratio je iz prvog reda...

Ono si što voziš, zato je značajno pala prodaja Tesle Elona Muska

Živimo u jako, jako, interesantnim vremenima jer živjeti u vrijeme raspada jednog carstva kao...

Febra svijetu raste i ne pada: Ovaj siječanj bio je najtopliji ikada

Prošli mjesec bio je najtopliji zabilježeni siječanj u modernoj povijesti, čime se nastavio niz...