Dok se svijet ubrzano mijenja, a svakodnevicu Generacije Z oblikuju egzistencijalne prijetnje, mentalni poremećaji, algoritamski kaos i društvene polarizacije, sve više mladih okreće se vjeri, piše magazin Dazed.
Ne rade to iz pukog tradicionalizma, već iz potrebe za smislom, zajedništvom i duhovnim utočištem.
Kako prenosi Dazed, nova istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuju iznenađujući porast religioznosti među mladima. Prema podacima Biblijskog društva, broj mladih koji vjeruju u Boga porastao je s 22% u 2019. na čak 45% početkom 2025. godine. Posebno je zanimljiv rast posjećenosti crkvama: udio mladih muškaraca koji redovno pohađaju crkvene obrede porastao je s 4% na 21%, dok je kod žena zabilježen porast s 3% na 12%.
No, povratak vjeri nije nužno povratak tradicionalnim obrascima – mnogi mladi vjeru traže izvan institucionalnih granica. U fokusu su zajednice koje pružaju emocionalnu podršku, otvorenost za identitetske razlike, pa i suvremene forme izražavanja duhovnosti koje ne robuju patrijarhalnim strukturama.
Autorica teksta za Dazed iskreno dijeli vlastito iskustvo – u tinejdžerskoj dobi, borba s depresijom i osjećaj praznine doveli su je do vjere. Za nju, duhovnost nije bila povratak dogmi, nego pronalazak smisla koji nije moguće “skrolati”, “streamati” ili “kupiti”. Slične priče ispričali su brojni pripadnici Gen Z, koji u vjeri vide oblik otpora sveprisutnoj otuđenosti.
Porast duhovnih interesa među mladima ne događa se samo u Britaniji. U SAD-u se bilježi sličan uzorak, uz rast prodaje Biblija i povećano zanimanje za filozofiju, meditaciju i duhovnu književnost. U Velikoj Britaniji, prodaja Biblija porasla je za 87% u razdoblju od 2019. do 2024. godine – što neki povezuju i s posljedicama pandemije, rata i ekonomske nesigurnosti.
Je li riječ o tihoj, individualiziranoj potrazi za smislom ili o novoj generaciji koja želi redefinirati pojam zajedništva kroz vjeru i ima vlasite poglede na to što vjera jest, teško je reći. U društvu koje često, ne bez razloga, gubi povjerenje u institucije – političke, obrazovne, pa i religijske – upravo duhovnost može postati prostor otpora, rasta i povezivanja. Ali i kolektivne zablude pojedinaca i cijele generacije.
Bilo da se odvija kroz crkve, alternativne zajednice, terapijske prakse ili osobne rituale, jasno je jedno: Gen Z nije samo generacija izgubljena na TikToku. To je generacija koja, unatoč sveopćem šumu, traži i neku drugu svrhu, u vjeri, Bogu, bogovima ili boginjama.
Nevezano za prethodni dio članka koji se referira na tekst magazina Dazed, dodajmo da su u nas trendovi slični kao u ostalim kršćanskim i katoličkim zemljama. Religija i duhovnost su teme prisutne među mladima, ali im se pristupa površno, kao uostalom o svemu drugome u hrvatskom javnom prostoru. Hrvatska je službeno većinski katolička zemlja, no deklarirana vjera ne znači nužno aktivan duhovni život, niti je jamac razumijevanja vlastitih uvjerenja. Posebno na licemjernom Mediteranu.
Mnogi mladi kod nas s vjerom se susreću kao s nametnutom normom – kroz odgoj, obrazovanje i tradiciju što može generirati stvarno duhovno iskustvo, ali često nije ni blizu toga. Hajduk, Severina, Thompson i HDZ pružaju puno snažnije vjersko iskustvo od evanđelja i drugih tekstova iz knjige koju znaju svi, a pročitao je nije gotovo nitko.
Mladi traže, žele i trebaju neki dublji smisao i prirodno traže prostor i društvo kojem će pripadati pa se lako gube u ‘hodovima’, dominantnom političkom okružju, karizmatskim pokretima i medijski eksponiranim vjerskim influencerima koji se češće bave rodnom ideologijom i zapadnom dekadencijom nego vjerom, evanđeljem ili nedajbože pojmovima ljubavi ili samospoznaje.
Za mnoge, institucionalna religija tako postaje nešto čega se treba osloboditi – ne nužno zbog same vjere, nego zbog njezine interpretacije u javnom prostoru. Upravo u tom procjepu – između osobne čežnje i društvene nelagode – razvijaju se novi, hibridni oblici duhovnosti pa mladi (kao i stari) posežu za meditacijom, tarotom, astrologijom, energetskim praksama, pa i reinterpretacijom kršćanstva kroz inkluzivne i queer-ljubazne zajednice.
Slično kao i na Zapadu, duhovnost se u hrvatskom kontekstu nerijetko seli u digitalni prostor. TikTok i Instagram puni su mladih koji govore o Bogu, manifestaciji, molitvi, iscjeljenju. Vjera postaje sadržaj – a sadržaj, kao i uvijek, traži pažnju. U tome se krije i njezin emancipacijski potencijal, ali i određeni rizik.
Jer, kako upozoravaju analitičari, duhovni preporod Gen Z nije imun na devijacije. Kad se duhovnost koristi kao bijeg od stvarnosti – ili kao zamjena za terapiju, političku akciju ili obrazovanje – lako postaje plodno tlo za manipulaciju. Neki oblici „novog duhovnog vala“ već sad nalikuju na sektaške zajednice s guru-mentalitetom, koje pod krinkom osobnog rasta nude strogu hijerarhiju, emocionalnu ovisnost i crno-bijeli svjetonazor.
S druge strane, nije rijetkost ni da se religija kod mladih instrumentalizira kroz ultrakonzervativne narative – bilo u politici, bilo u lifestyle sadržaju. U tom kontekstu, duhovnost prestaje biti prostor oslobađanja i introspekcije, a postaje sredstvo kontrole i ideološkog oblikovanja.
Važno je naglasiti da to nije cijela slika. Mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj – unutar i izvan institucija – zaista promišljeno i hrabro kroje vlastiti put vjere i duhovnosti. Neki kroz angažman u svojim župama i volontiranje, drugi kroz tihu meditaciju, poeziju, umjetnost ili osobne rituale. Neki traže Boga, drugi smisao, treći – samo sebe.
U konačnici, ključna razlika leži u pristupu, traži li se vjera kao alat za slobodu i rast ili kao utočište koje isključuje, podčinjava i pojednostavljuje kompleksan svijet oko nas.
