Britanski underground magazin pun dojmova s Jadrana nakon Balance Croatia festivala

Londonski magazin koji o underground sceni piše još od 2013. godine, Balance nakon nakon četiri dana progressive housea, boat partyja i maratonskih noći svrstava među ključne europske festivale za ljubitelje tog zvuka. Posebno su izdvojeni nastupi Johna Digweeda, Sashe, Hernána Cattánea, Guya J-a, Patricea Bäumela, Jorisa Voorna i niza drugih veterana i važnih imena progressive scene.

Festival se ove godine vratio u Tisno drugi put, a autor osvrta odmah je primijetio da je događaj narastao. Bilo je više ljudi i veće iščekivanje nego na premijernom izdanju, dok su u The Garden Resortu poboljšani i pojedini dijelovi plaže, dodano je više mjesta za sjedenje i, što se tijekom velikih vrućina pokazalo posebno važnim, više hlada.

Program je u četvrtak krenuo već tijekom dana na Pieru, dok se navečer preselio na Beach i Olive Grove. Prva velika noć završila je Bedrock afterpartyjem u Barbarella’su, gdje je Danny Howells otvorio večer, a zatim John Digweed preuzeo publiku. Decoded njegov nastup opisuje kao pravo putovanje kroz progressive i podsjetnik zašto Digweedovo ime i nakon toliko godina ima takvu težinu na sceni.

Petak je donio puni festivalski pogon na četiri pozornice i brodovima. Na Beachu su se izmjenjivali Maze 28, Jody Wisternoff, Nick Warren i Sasha, dok su među ostalima nastupali Ezequiel Arias, Marsh, Guy Mantzur i Guy J.

Upravo je Sashin nastup postao jedan od trenutaka koji su obilježili cijeli vikend. Set je završio neobjavljenim remiksom skladbe Williama Orbita Water From a Vine Leaf, istoga dana kada je stigla vijest o Orbitovoj smrti. Decoded taj trenutak opisuje kao lijep, emotivan i prožet tugom, posebno zbog Orbitova velikog utjecaja na progressive house i samog Sashu. Nakon toga Guy J je svojim jutarnjim setom na Yardu publiku odveo do subote.

Subota je prema osvrtu bila središnji festivalski dan. Sudbeat je preuzeo Yard i brodove, a nakon Hyunji-A, Graziana Raffe i Jamieja Stevensa u ponoć je stigao Hernán Cattáneo. Njegov su termin posjetitelji prozvali Argentina O’Clock. Patrice Bäumel zatvorio je Yard dugim i strpljivo građenim setom, uključujući gotovo pola sata disca pred kraj nastupa.

Ni ostatak programa nije zaostajao. Na Beachu su nastupali Henry Saiz, Jeremy Olander i Petar Dundov, dok su Olive Grove tijekom noći preuzeli Adam Freeland i James Zabiela. Decoded upravo gustoću takvog lineupa smatra jednom od najvećih vrijednosti festivala, jer su izvođači koji su obilježili posljednja dva desetljeća progressive scene istodobno nastupali na nekoliko pozornica.

Nedjelja je donijela posljednji veliki maraton. Na Beachu su nastupili Tim Green, Lost Miracle, zajednički projekt Sébastiena Légera i Roya Rosenfelda, te Lee Burridge, koji je zatvarao pozornicu do šest ujutro. Kasey Taylor i Gai Barone odradili su zapaženi back-to-back na Olive Groveu, nakon njih D-Nox i John 00 Fleming, dok su na Yardu Anthony Pappa i Dave Seaman nastupili zajedno prije završnog seta Jorisa Voorna.

Organizatori su ove godine programu dodali i ponedjeljak, završni afterparty u Balance Hotelu. Za glazbu su bili zaduženi Meanwhile i Vapour Recordings, a među izvođačima su bili Eichenbaum, Forty Cats, EMPHI, Kasey Taylor, GMJ & Matter, Jamie Stevens i Alex O’Rion. Decoded ga opisuje kao mirniji završetak festivalskog putovanja, ali nipošto kao nevažan dodatak programu.

Posebnu pažnju u osvrtu dobila je i Terrace pozornica, namijenjena manje poznatim i novim izvođačima. Lloyd Barwood, Carina Lawrence, Kabi, Andrologic, Elliot Moriarty, Matthew Sona, Aubrey Fry, Nick Stoynoff, Karl Pilbrow, Eichenbaum i Tonaco dobili su prostor pred stvarnom festivalskom publikom. Autor smatra da upravo takav pristup održava scenu živom, jer nova imena ne završavaju skrivena u programu, nego dobivaju priliku nastupati pred ozbiljnom publikom.

Balance je pohvaljen i zbog neposrednijeg odnosa izvođača i posjetitelja. Hernán Cattáneo i Graziano Raffa održali su susret s publikom, a izvođači su se tijekom festivala često mogli vidjeti među posjetiteljima na nastupima svojih kolega. Upravo osjećaj zajednice Decoded izdvaja kao jednu od stvari po kojima se Balance razlikuje od znatno većih festivala.

Nakon drugog izdanja zaključak je prilično nedvosmislen. Decoded smatra da Balance Croatia već pripada među nezaobilazne datume za ozbiljne ljubitelje progressivea. Unatoč velikoj vrućini i vrlo malo sna, autor kao najveće vrijednosti ne izdvaja samo program nego ljude, nova poznanstva, druženja, ples od zalaska do izlaska sunca i osjećaj zajednice koji se stvorio oko festivala.

Posebne pohvale dobili su Tom Pandzic i ostatak organizacijskog tima, za koje Decoded piše da su drugu godinu zaredom uspjeli napraviti nešto od čega bi mogli učiti i mnogi veći festivali.

Njihova završna poruka Tisnom teško može biti jasnija, Balance Croatia bio je nešto posebno i vraćaju se iduće godine.