Što dobijete kad pomiješate kulturu, slobodu izražavanja i motku? Incident na benkovačkom festivalu "Nosi se", naravno!. A svi oni koji u tome vide neki sindrom u kojem kultura postaje bojište, a sloboda izražavanja bojna glava – vjerojatno su samo ljubomorni što se zabranitelji u Benkovcu tako dobro nose s razlikama. Tolerancija je, naime, toliko visoka …
Što dobijete kad pomiješate kulturu, slobodu izražavanja i motku? Incident na benkovačkom festivalu “Nosi se”, naravno!. A svi oni koji u tome vide neki sindrom u kojem kultura postaje bojište, a sloboda izražavanja bojna glava – vjerojatno su samo ljubomorni što se zabranitelji u Benkovcu tako dobro nose s razlikama. Tolerancija je, naime, toliko visoka da toleriraju isključivo sebe.
Da se razumijemo, sasvim je normalno da u 21. stoljeću, kad vam se nešto u kulturi ne sviđa, vi lijepo uzmete motku i malo to popravite. Bez argumentacije, bez rasprave, jer čemu se zamarati logikom kad imate šake? I zašto bi se itko zamarao nečim tako bespotrebnim kao što je umjetnost, pogotovo ako potiče na razmišljanje? Bože sačuvaj da se kritički propituje povijest ili, ne daj bože, sadašnjost. Ljudi se trude zaboraviti traume, a sad bi im netko gurao umjetnost pod nos. Pa, što je previše – previše je.
U Benkovcu se red drži onako, starinski. Kad vam netko prijeti i kad vam neugodno miriše na fašistički pozdrav, najbolji savjet policije je da lijepo spakirate kofere i zbrišete. To nije pasivnost, to je proaktivna sigurnost! Policija ne čuva red, nego vas uči kako izbjeći nered. A to je, mora se priznati, revolucionarno. Zašto rješavati problem, kad se problem može elegantno poslati na drugo mjesto?
Ovi zabranitelji su zapravo najinteligentniji kritičari umjetnosti. Njihov argument je da se argumenti ne smiju koristiti. Njihov moto je: “Ako ne možeš pobijediti u raspravi, pobrini se da se rasprava nikada ne dogodi.” To je tako elegantno, tako pragmatično. Koga briga za pluralizam, dijalog ili slobodu izražavanja? To su sve tamo neke ljevičarske izmišljotine, a domoljublje, naravno, to sve pomete pod tepih. Zato je Benkovac s pravom ponosan na to što su postigli: umjetnost je sigurna. Bar dok je ne sretnu na cesti.
Dakle, festival “Nosi se” bio je zamišljen kao platforma za razbijanje ratnih trauma, a umjesto toga razbilo ga je nasilje. Kakav fantastičan obrat! A Damir Avdić i Oliver Frljić? Ma dajte, molim vas. Oni samo provociraju. Koga briga za njihovu umjetnost koja bi, zamislite, mogla nekoga natjerati da razmišlja?
Zabranitelji se plaše slobodne misli, pa se slobodna misao najefikasnije zabranjuje. Kultura mora biti ograđeni teritorij na kojem se provodi ideološka čistoća, a ne nekakvo igralište za razne “umjetnike”. Uostalom, svatko zna da su umjetnici beskorisni. Oni samo stvaraju probleme. A Benkovac je, kao što znamo, grad bez problema. Zato i dalje ponosno stoji na straži, spreman da se bori za pravo na… tišinu.
