‘Jesi vidija šta je predsjednik, jesi vidija’, ushićeno mi se svojim piskutavim glasom obratio, da ne kažem proderao u mom pravcu susjed, čimavica od čovika, dok sam nekidan zapanjujuće dobro napredovao prema portunu koncentriran na dobro isplaniranu i nadasve specijalnu operaciju bježanja od bure. Jasno, nije se dao omesti taj mali jugo oficir s prosječnom …
‘Jesi vidija šta je predsjednik, jesi vidija’, ushićeno mi se svojim piskutavim glasom obratio, da ne kažem proderao u mom pravcu susjed, čimavica od čovika, dok sam nekidan zapanjujuće dobro napredovao prema portunu koncentriran na dobro isplaniranu i nadasve specijalnu operaciju bježanja od bure. Jasno, nije se dao omesti taj mali jugo oficir s prosječnom karijerom u vojsci i super hrvatskom penzijom koju je osigurao urođenim darom da bude na pravom mjestu u pravo vrijeme, otprilike kao Ivica Dačić.
‘To ti je karakter! Podiza je puste avione i helikoptere, pogasija in svitla i oteja njega i ženu mu. Tako se pazi na javno zdravlje, tako to radi domoljub i Amerikanac’, trkelja je kvartovski Dačić sritan kao malo prase dok nije naletija na bombu.
‘Jeba te Tito, Tuđman i Tramp’, još se jače zadera susjed iz zgrade, meštar jedan, obrtnik. Nasadija se na vrata i ne moš unutra dok drži predavanje, a bura dere ko luda.
‘… Nemaš ti prijo pojma’, unija se ovome u facu i čini mote prstima kao da je Aristotel. ‘… Puno ti se taj tvoj napatija u životu po zabavama, kurvama i Njujorku di bogatuni kokain lopatama guraju u nos. Da ga oni ne trošu, đava bi ga sadija i dila. Jebe se Trampu za Amerikance, za njihovo zdravlje i onu neku doktrinu. Brku je diga jer mu nije plaća vozarinu, jer mu nije carinu platija. Koka ti je zlatna koka, tržište, lova, živi keš. Droga je najstabilnija valuta, jača i od nafte. Da mu smeta taj biznis, bavija bi se njime doma, ne bi sla specijalce po svitu’, izbifla je dobri susjed svoje i konačno napustija obrambeni položaj na vratima zgrade pa sam moga napokon utopliti ovo malo mršave guzice.
I baciti malo oko na prvi veliki dišpet barbe Donalda u novoj godini.
Iako je grez ko sukanac, američki predsjednik ne radi ništa šta nisu radili drugi prije njega. Na neki uvrnuti način čak je pošteniji od LBJ-a, Nixona i Forda koji su ratovali blizu ‘zlatnog trokuta’, globalnog heroinskog središta između Tajlanda, Laosa i Mianmara, nekad znanog kao Burma. Samo lani, u toj su maloj državi proširili polja opijumskog maka na više od pedeset tisuća novih hektara i povećali proizvodnju gotovo za petinu, najviše u zadnjih deset godina.
Prije Mianmara, glavna sirovina za proizvodnju heroina dolazila je iz Afganistana po kojem je američka vojna čizma gazila u vrijeme mlađeg Busha, Obame, a nešto malo i za mandata Biedena te u doba prve https://sigureca.hr/wp-content/uploads/2023/08/blog-36.webpistracije Trumpa. Afganistanom su se bavili i Rusi, dok su bili Sovjeti, a sada heroinski biznis u ‘zlatnom trokutu’ kontroliraju kineski karteli. Oni dilaju azijski dop, a meksički karteli onaj američki. Da je diler nekretninama s privremenim boravištem u Bijeloj kući dosljedan, kao što nije, mogao je poslati Delta Force u bliži mu Meksiko koji snabdijeva njegovu zemlju tonama uličnog otrova.
Rekordne količine narkotika se proizvode jer je potražnja ogromna, kažu u UN-ovom Uredu za droge i kriminal (UNODC). Cijena narkotika na ulici stalno pada i sve droge su sve dostupnije, bez obzira na česte zapljene. Na istoku je 2024. godine dilerima oduzeto rekordnih 236 tona metaamfetamina. To je količina za deset brodskih kontejnera!
Gotovo četiri tisuće tona čistog kokaina proizvedeno je lani na području Kolumbije, Perua i Bolivije, što su rekordni prinosi s tamošnjih plantaža endemske biljke koke zbog koje je Delta Force letio u Venezuelu. U UN-u kažu da je 2023. godine broj plantaža značajno povećan, na 253.000 hektara što znači da je potražnja nevjerojatna. Pablo Escobar bi sa svojim tržištem danas bio sitni diler, kad bi mogli usporediti ona i ova vremena.
Vrijeme koje američki predsjednik ima u onim trenucima najvećeg mira i spokoja svakog čovjeka, kada ujutro sjedne na svoju zlatnu zahodsku školjku, teško da troši razmišljajući o svojim silno drogiranim sunarodnjacima i biračima, o tome kako poišastri stati na kraj. On drogu ne vidi kao društveni problem nego kao nuspojavu nečega što mu je stvarno bitno, poput kontrole teritorija, energije i novca. Venezuela mu nije zanimljiva zbog kokaina, čak ni zbog nafte koje tamo zaista ima masu, ali eksploatirati je nije mala zafrkancija. Sve su to zgodni, moralni izgovori za američke pritiske, sankcije i intervencije koje se događaju zbog geopolitike i viših interesa.
Jači tlači. Ne sve, nego samo neposlušne. Tko surađuje može do prekosutra kršiti ljudska prava, biti korumpirani psihopata, koljač, zadnja nakaza. Tko surađuje ne može biti diler niti išta slično, a ako i jest nestašan, to su samo ‘diplomatski izazovi’ ili kako već danas nazivaju ta imperijalna sranja ulickani štreberi s TV ekrana, takozvani analitičari. Anal-nitičari koji stadu objašnjavaju zašto Izrael, Saudijska Arabija ili Rusija mogu, a neki ne mogu.
Američka potražnja za drogom ovdje nije tema jer ne ugrožava energetske interese, burze ni izbore. Dileri se mogu hapsiti, karteli demonizirati, ali tržište se ne dira. Previše je profitabilno, previše duboko u sistemu, previše ‘američko’. U dubokoj državi i izvan nje, preko debelog crijeva sve do guzica na položajima.
Ratuje se radi resursa, a droga je sporedni front i utjeha za eutanazirani Zapad, što god taj nepostojeći pojam danas bio. Stiže nas kletva Harry Anslingera.
