U razgovoru koji slijedi Musumeci govori o rezonanciji, utjecaju, zajedničkim sjećanjima i tome zašto plesni podij ne odvaja od ostatka života glazbe.
1
U razgovoru koji slijedi Musumeci govori o rezonanciji, utjecaju, zajedničkim sjećanjima i tome zašto plesni podij ne odvaja od ostatka života glazbe.
AFFKT se krajem svibnja vratio u izdavačku kuću Sincopat sa singlom ‘Rewind’ nastavljajući smjer zacrtan nedavnim izdanjem ‘No Signal’ na kojem spaja utjecaje indie popa, detaljnu elektroničku produkciju i klupsku napetost, stvarajući pjesmu koja promišlja vrijeme, prisutnost i važnost življenja u sadašnjem trenutku. Za ovaj članak važno je da ga je remiksirao talijanski producent Musumecij
Originalna verzija ‘Rewinda’ temelji se na čvrstom grooveu, snažnoj bas liniji, slojevitim sintesajzerima i tekstu koji je napisao sam AFFKT. Musumecijev remiks pristupa pjesmi iz dublje house perspektive, produžuje ritam, reorganizira ključne elemente skladbe i donosi novu verziju prilagođenu strpljivijim, atmosferičnijim plesnim podijima. Izdanje uključuje i extended mix, original mix te extended dub mix.
U razgovoru za Magnetic Mag koji slijedi Musumeci govori o rezonanciji, utjecaju, zajedničkim sjećanjima i tome zašto plesni podij ne odvaja od ostatka života glazbe. Njegovi odgovori mirni su i promišljeni, s manje naglaska na priznanjima, a više na izražavanju, procesu stvaranja i načinu na koji ljudi sami pronalaze značenje u onome što slušaju. Za remiks povezan s pjesmom koja govori o vremenu i sadašnjem trenutku, takav pogled djeluje sasvim prirodno.
Iskreno, nikada nisam odvajao plesni podij od svega ostalog. Glazba je oduvijek imala sposobnost putovati daleko izvan mjesta na kojem je prvotno bila zamišljena da se sluša.
Danas ljudi otkrivaju i doživljavaju glazbu u bezbroj različitih situacija: kod kuće, tijekom putovanja, na poslu, putem društvenih mreža, filmova ili playlista. Elektronička glazba nije iznimka. Zato ne mogu izdvojiti neki poseban trenutak kada sam shvatio da moja glazba dopire i izvan plesnog podija. Rekao bih da je to jednostavno postalo prirodno obilježje načina na koji se glazba konzumira u suvremenom dobu.
Iskreno, ne mogu reći je li itko bio inspiriran mojim DJ nastupima i ne mislim da sam prava osoba za procjenu toga. Ako je moj rad nekome utjecao na život ili kreativni razvoj, vjerojatno bi to bolje mogli reći drugi.
Kao umjetnici rijetko imamo jasnu perspektivu o vlastitom utjecaju. Radije se fokusiram na ono što radim i prepuštam ljudima da sami odluče rezonira li to s njima ili ih inspirira na neki način.
DJ-evi biraju trenutak. Prostor određuje krajolik. Glazba odradi ostalo. Mi možemo stvoriti uvjete za zajedničko iskustvo, ali emocije i sjećanja koja iz njega nastanu pripadaju ljudima na plesnom podiju. Upravo tamo nastaje kolektivna emocija.
Ono što mi je važno nema puno veze s priznanjima. To je nešto osobno što postoji neovisno o tome što ljudi o tome misle ili govore.
Iskreno, ne doživljavam sebe kao nekoga tko daje poseban doprinos. Jednostavno pokušavam izraziti sebe i ispričati svoju priču kroz glazbu. To mi je dovoljan razlog da nastavim stvarati.
Za mene je kreativni rast samo odraz puta koji sam odabrao i razloga zbog kojih stvaram glazbu. Ne tražim načine da nešto vratim. Jednostavno izražavam ono što osjećam. Ako se ljudi u tome prepoznaju ili im to nešto znači, to je posljedica procesa, a ne njegov cilj.
