Smrt, erotika, rituali, Jugoslavija i Tito u jednoj rečenici na našim bi prostorima vjerojatno izazvali opću sablazan do te mjere da je pitanje bi li takva izložba Marine Abramović uopće mogla biti prikazana. A to još nije sve jer najjača kontroverza ove priče je kustosica Agnes Gryczkowska.
Marina Abramović upravo je postavila svoju prvu veliku samostalnu izložbu u Berlinu nakon devedesetih, bombastično nazvanu ‘Balkan Erotic Epic. The Exhibition’, na kojoj su prikazani njezini recentni i povijesni radovi u kojima tematizira smrt, rituale, erotiku i tijelo kao ‘prostor’ političkog i duhovnog intenziteta.
Oslanjajući se na balkanski folklor, kao i na povijest njezinih performansa, izložba se kreće između filma, instalacije, skulpture i izvedbe uživo, stvarajući prostor u kojem se granice između individualnog i kolektivnog iskustva neprestano preispituju. U središtu izložbe erotika se postavlja kao pokretačka sila koja povezuje plodnost, smrtnost i transformaciju, dok se trenuci humora isprepliću s tugom i ritualnim intenzitetom.
Na otvorenju se pred mnoštvom na velikom ekranu prikazivao video rad ‘Tito’s Funeral’ (2025) koji tematizira kolektivno žalovanje. Žene u stanju transa udaraju se po prsima, oslanjajući se na ritualizirane obrasce kolektivnog oplakivanja. Ispred ekrana nastupala je Svetlana Spajić uživo, a pred njom je u procesiji prolazila limena glazba, opisano je na stranicama Art News.
Smrt, erotika, rituali, Jugoslavija i Tito u jednoj rečenici na našim bi prostorima vjerojatno izazvali opću sablazan do te mjere da je pitanje bi li jedna takva izložba uopće mogla biti prikazana. Srećom, Berlin je i dalje Berlin, a Gropius Bau odličan prostor za ovako ‘jaku’ izložbu koja u sebi ima još jednu poveznicu koja bi po kontroverzi mogla konkurirati čak i Titu, Jugoslaviji, sotonističkim ritualima i erotici. Likom i djelom, to bi bila jedna od kustosica izložbe, živopisna Agnes Gryczkowska. Ta istaknuta povjesničarka umjetnosti, spisateljica i glazbenica, koja trenutno djeluje na relaciji London–Berlin, poznata je po tome što istražuje teme rituala, okultizma, erotike i odnosa između tijela, tehnologije i prirode.
Izložbu Marine Abramović ne vidi samo kao retrospektivu, već kao duboko istraživanje rituala u balkanskim narodnim običajima u kojima je erotika korištena kao sredstvo komunikacije s bogovima ili za tjeranje zlih sila. S Marinom je blisko surađivala na prezentaciji radova koji propituju granice tijela, boli i izdržljivosti u kontekstu balkanske povijesti, a kao kustosica otprije je poznata po tome što izložbe ne postavlja sterilno, već stvara atmosferu koja podsjeća na svetište ili laboratorij, što se savršeno uklapa u ono što radi Abramović.
Ključne izložbe koje su definirale njezin stil i učinile je poznatom po spajanju nespojivog bile su H.R. Giger & Mire Lee (Schinkel Pavillon, 2021.) i Au-delà / Beyond (Lafayette Anticipations, 2023.). U prvoj, ujedno i najrazvikanijoj izložbi te godine, uparila je biomehaničke, mračne vizije H.R. Gigera (tvorca vizualnog identiteta filma Alien) s kinetičkim, vlažnim skulpturama južnokorejske umjetnice Mire Lee. Izložba je istraživala horor, seksualnost i tjeskobu kroz strojeve koji izgledaju kao živa bića.
Au-delà / Beyond u Parizu bila je poput putovanja kroz ciklus života i smrti. Agnes je tamo pokazala svoju vještinu spajanja povijesnih artefakata, poput srednjovjekovnih relikvija, sa suvremenim umjetnicima. Cilj je bio potaknuti posjetitelje na razmišljanje o transvremenskim ritualima i tome kako se kao društvo nosimo s onostranim.
Njezin stil nazivaju spekulativnim i istraživačkim jer ne gleda na umjetnost samo kao na objekt, već kao na alat za transformaciju. Često koristi mirise, specifično osvjetljenje i zvuk kako bi posjetitelji mogli doživjeti potpuno fizičko iskustvo, a ne samo vizualno. Sudjelovala je u projektima s avangardnim umjetnicima kao što su Amnesia Scanner i Holly Herndon koji su istraživali odnos ljudskog glasa i umjetne inteligencije.
Kao glazbenica vezana je uz NAKED, bend koji je izdao ‘Youth Mode’ za label LuckyMe, sudjelovala je na albumu New Youth Bible sa Edinburgh School For The Deaf, a surađuje s raznim umjetnicima kao što je, primjerice, Yves Tumor. Aktivna je na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, gdje redovito objavljuje isječke s postavljanja izložbi, bibliografske preporuke o magiji i alkemiji te detalje o suradnji s dizajnerima poput Roksande Ilinčić. Uredila je knjigu On the Erotic (2025./2026.) u sklopu serije Gropius Baua, koja služi kao teorijska podloga za izložbu Marine Abramović, velik i kompleksan postav koji je sigurno bio izazov kustosici.
‘Ključni izazov bio je prevesti visceralnu neposrednost performansa u muzejski kontekst, a da se ne svede na dokumentaciju. Pitanje je bilo kako sačuvati intenzitet unutar statičnije strukture, a pritom zadržati puni kontekst rada – njegovu ukorijenjenost u balkanskoj povijesti, Marininu biografiju i širi konceptualni okvir erotike.
U prvi plan stavili smo povijest Jugoslavije, Tita i Abramovićkino odrastanje u strogo discipliniranom partizanskom okruženju, gdje su kolektivni identitet i kontrola oblikovali svakodnevni život. Ti su uvjeti duboko upisani u njezin rad, koji se stalno vraća temama ideologije, žalovanja, žrtve, komunizma, nasljeđa i politike tijela. Jednako važno bilo je izbjeći reduktivno tumačenje erotike kao nečega isključivo eksplicitnog.
Ovdje erotika djeluje kao temeljna sila. Za Abramović, kao i za jednog od mojih omiljenih filozofa, Georgesa Bataillea, ona je povezana s ekstazom, gubitkom kontrole i raspadom sebstva, te je stoga nerazdvojiva od smrti. Strukturiranje izložbe u tri poglavlja – Političko tijelo, Erotika zemlje i Erotika i smrt – omogućilo je jasnije razvijanje tih ideja’, kazala je kustosica Agnes Gryczkowska. Sa stranica ArtNews prenosimo još dijelova njezinog intervjua.
Ova izložba okuplja pitanja kojima se bavim godinama: ritual, poganske prakse, povezanost smrti i erotike te odnos čovjeka prema elementarnim silama. Dugo me zanima kako povijesni objekti mogu ući u dijalog sa suvremenim radovima i pokazati kako stariji simbolički sustavi opstaju u sadašnjosti.
Uključivanje fragmenta neolitičke ženske figurine iz Sjeverne Makedonije ukorjenjuje izložbu u duboko vrijeme i naglašava trajnost tih formi. Ono što Abramović radi, a što i ova izložba pokušava, jest ponovno aktivirati i reinterpretirati arhaične sustave i omogućiti im da ponovno progovore suvremenim jezikom. U tom smislu postoji snažna povezanost između njezine vizije i mojih kustoskih interesa.
Bilo je ključno izbjeći tretiranje tih praksi kao spektakla ili etnografske zanimljivosti. Riječ je o starim sustavima znanja, načinima povezivanja tijela s plodnošću, smrću i opstankom.
Abramović unosi i vlastitu perspektivu, uključujući važnu dozu humora, koja sprječava da rad postane pretjerano ozbiljan ili senzacionalistički. To odražava nešto specifično za balkanske ritualne kulture, gdje koegzistiraju tuga, opscenost, smijeh i magija. Utemeljenje izložbe u političkim i povijesnim stvarnostima Jugoslavije dodatno je ukorjenjuje u stvarno iskustvo.
Abramović ima vrlo jasnu viziju, ali ostaje iznimno otvorena, znatiželjna i spremna na rizik. Ta otvorenost je rijetka u ovoj fazi karijere. Kombinira snažnu, gotovo majčinsku prisutnost s dječjom radoznalošću, što snažno oblikuje kustoski proces. Rad s njom bio je duboko inspirativan.
Nelagoda je nužna, ne kao provokacija, nego zato što nas rad vraća iskustvima od kojih se suvremena kultura često distancira: smrti, erotskoj snazi, plodnosti, žalovanju, ranjivosti i prepuštanju.
Izložba prihvaća kontradikcije – slike koje su istovremeno groteskne i svete, duhovite i zastrašujuće, fizičke i metafizičke. Tijelo nije prikazano kao objekt za konzumaciju, već kao izloženo i propusno. Takve slike nisu nove u povijesti umjetnosti; promijenio se naš odnos prema njima. Abramović nas zapravo poziva da preispitamo način na koji gledamo i ono s čime smo spremni suočiti se.
To djeluje značajno. Berlin, oblikovan podjelama, ideologijom, subkulturama i transformacijom, snažno rezonira s napetostima u središtu ‘Balkan Erotic Epic’ – između Istoka i Zapada, komunizma i kapitalizma te suprotstavljenih povijesnih narativa.
Prikazati njezin rad ovdje danas djeluje istovremeno hitno i snažno. Ovo nije retrospektiva, nego ponovno predstavljanje Abramović kroz novu prizmu.
Izazov je bio prenijeti razmjere Abramovićina razmišljanja u iskustvo koje muzejska publika može pratiti. Provesti vrijeme s njom, detaljno razgovarati o radu, uključujući i tjedan dana u njezinoj legendarnoj crnoj kući u obliku petokrake, bilo je ključno za taj proces. To je bilo intenzivno i nezaboravno iskustvo te rijetka prilika za bliski rad s umjetnicom čiji se opus i dalje razvija.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
FOTO: Objavu fotografija s izložbe omogućio je Gropius Bau.
