Svjetski dan osoba koje koriste droge, koji se obilježava 1. studenoga, ove je godine ponovno otvorio pitanje položaja ljudi koji koriste psihoaktivne supstance, dostupnosti programa smanjenja štete i posljedica sve većih rezova u njihovom financiranju.
Dan je povezan s međunarodnim pokretom za prava osoba koje koriste droge i osnivanjem International Network of People who Use Drugs (INPUD), mreže koja je formalno pokrenuta 1. studenoga 2008. u Kopenhagenu. Cilj obilježavanja je skrenuti pozornost na zdravlje, ljudska prava i dostojanstvo ljudi koji koriste droge te dati prostor organizacijama i samim zajednicama da govore o problemima koji ih izravno pogađaju.
Na te je probleme povodom ovogodišnjeg obilježavanja upozorila i hrvatska udruga Tripsitters, koja se bavi smanjenjem štete i podrškom osobama koje koriste psihoaktivne supstance.
“Umjesto stigme, kažnjavanja i uskraćivanja podrške, potrebni su nam solidarnost, sigurne usluge i politike koje štite zdravlje i živote”, poručuju iz Tripsittersa. Posebno upozoravaju na posljedice smanjivanja i prekida financiranja programa koji ljudima omogućuju pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama.
“Prekid financiranja programa i usluga podrške ne znači samo manje dostupne pomoći. Posljedice se osjećaju u zdravlju, sigurnosti i svakodnevnom životu ljudi koji koriste supstance. Sve više osoba ostaje bez podrške koja im je potrebna”, navode iz udruge.
Njihove se poruke oslanjaju i na ovogodišnje istraživanje INPUD-a ‘The Human Cost of Policy Shifts: A World in Turmoil’. Globalna anketa provedena u svibnju 2026. obuhvatila je 149 ispitanika iz organizacija i zajednica, a cilj joj je bio utvrditi kako su rezovi financiranja i promjene međunarodnih politika utjecali na programe smanjenja štete i položaj ljudi koji koriste droge. INPUD upozorava da se problem više ne može promatrati samo kao financijska kriza, nego kao kriza zdravlja, ljudskih prava i dostojanstva.
Tripsitters među ključnim problemima izdvaja prekide programa zamjene igala i štrcaljki. Takvi programi smanjuju prijenos HIV-a i hepatitisa C, ali ljude istodobno povezuju s drugim zdravstvenim i socijalnim uslugama.
“Kad se programi prekidaju ili im se ukida podrška, raste rizik od infekcija, a ljudi teže dolaze do pomoći”, poručuju iz udruge.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
INPUD je već nakon prvog vala rezova upozoravao na ozbiljne posljedice: organizacije su zatvarale programe, smanjivale broj zaposlenih i ograničavale terenski rad, dok su među pogođenim uslugama bili programi zamjene igala, opioidna agonistička terapija i distribucija naloksona.
Posebno su ranjive organizacije koje vode same zajednice. Tripsitters upozorava da njihov rad ne može dugoročno počivati samo na volontiranju i dobroj volji.
“Potrebno im je stabilno, izravno i fleksibilno financiranje”, ističu, dodajući da višestruki rezovi u financiranju nekim organizacijama dovode u pitanje i sam nastavak rada. Problem nije samo nestanak pojedinih usluga. Kada se tome pridruže stigma, kriminalizacija i represivne politike, ljudi se, upozoravaju iz Tripsittersa, dodatno udaljavaju od sustava pomoći.
“Pojačan policijski nadzor, racije, proizvoljna uhićenja i uznemiravanje osoba koje pružaju usluge smanjenja štete otežavaju rad organizacija i ugrožavaju sigurnost zajednice. Kažnjavanje i zastrašivanje ne uklanjaju rizike, nego ljude mogu dodatno udaljiti od zdravstvenih i socijalnih usluga.”
Iz udruge posebno izdvajaju i položaj žena koje koriste droge, za koje navode da snažnije osjećaju posljedice smanjenja dostupnosti podrške. U širem međunarodnom kontekstu INPUD već dulje upozorava da rezovi nerazmjerno pogađaju upravo usluge namijenjene ženama i druge programe koje vode same zajednice.
Tripsitters zato kao prioritete navodi dugoročno financiranje programa smanjenja štete, očuvanje usluga koje vode zajednice te zaštitu sigurnosti i prava osoba koje koriste droge.
“Pravovremena podrška može spriječiti prekid usluga, nove infekcije i smrti od predoziranja”, poručuju.
