Cjeloviti astronomski i astrološki vodič za trostruku nebesku predstavu koja počinje večerašnjom pomrčinom Sunca

Znanstvenici kažu da se ne događa ništa vanserijski, da to nije neka jedinstvena kozmička pojava, već se naprosto poklopilo nekoliko nebeskih događaja u isto vrijeme. Predstava kreće čim Mjesec zagrize Sunce.

Prije svega, valja objasniti što je pomrčina (pa makar i djelomična). Naime, Mjesec kruži oko Zemlje, Zemlja zajedno s Mjesecom oko Sunca, a danas će se Sunce, Mjesec i Zemlja poredati tako da će nam prirodni zemaljski satelit nakratko zakloniti pogled na Sunce. Mjesec je neusporedivo manji od Sunca, ali je i mnogo bliže nama pa nam na nebu izgledaju gotovo jednake veličine, a kad se geometrija savršeno poklopi, Mjesec može potpuno prekriti Sunčev disk.

Današnja pomrčina zato jest potpuna pomrčina Sunca, ali ne za sve nas gledatelje iz ove perspektive. Zona totaliteta prolazi preko dijelova Grenlanda, Islanda i Španjolske, a mi ćemo iz Hrvatske vidjeti djelomičnu pomrčinu.
U Šibeniku ona počinje oko 19.29 sati, najveća faza nastupa oko 19.56, a Sunce će tada već biti vrlo nisko nad zapadnim horizontom. Magnituda pomrčine iznosi oko 0,52, što pojednostavljeno znači da će Mjesec prijeći preko nešto više od polovice promjera Sunčeva diska. Spektakl će ovdje biti kratak jer Sunce zalazi dok pomrčina još traje.

Pomrčinu nipošto ne gledajte izravno golim okom, sunčanim naočalama, kroz dalekozor ili teleskop bez odgovarajućeg solarnog filtra, jer iako mu je Mjesec pojeo komad, to ne znači da je Sunce manje opasno.

Barem dok ne zađe jer tek onda počinje prava predstava, vrhunac Perzeida, koji će noćas pokazati najviše od meteorskih rojeva. Narodni naziv ‘Suze svetog Lovre’ nastao je zato što se njihov vrhunac pojavljuje oko blagdana svetog Lovre, 10. kolovoza, a ono što zovemo ‘zvijezdama padalicama’ uopće nisu zvijezde.

Zemlja svake godine prolazi kroz trag sitnih čestica koje je za sobom ostavio komet 109P/Swift-Tuttle. Te mrvice, često veličine zrnca pijeska, velikom brzinom ulijeću u Zemljinu atmosferu, a kako se zrak pred njima snažno zagrijava i ionizira, čestica nestaje, a mi na nekoliko trenutaka vidimo svijetlu crtu preko neba.

Ako se produže putanje tih meteora unatrag, čini se kao da svi dolaze iz područja zviježđa Perzeja pa odatle i naziv. Za promatranje će vam dobro doći kakva ležaljka, otvoren pogled na nebo i nešto strpljenja, a bolji poznavatelji noćnih fenomena preporučuju i kakvo romantično društvo.

Ove godine okolnosti su posebno zgodne jer se maksimum Perzeida događa praktički zajedno s mladim Mjesecom, upravo onim koji je par sati ranije ‘skrivio’ pomrčinu. Kako nema njegove svjetlosti koja bi noću ispirala slabije meteore, noć će biti idealna za promatranje zvijezda padalica. Pod zaista tamnim nebom moguće je u idealnim uvjetima vidjeti desetke meteora na sat, a teorijske brojke mogu se približiti i stotini što ne znači da će vam se ispuniti baš svaka želja koju poželite kad atmosfera sprži neki prah.

Čak i u ovako idealnim uvjetima noćas nećete vidjeti ni blizu onoga što su mogli naši preci jer svjetlosno zagađenje iz naših gradova, naselja, cesta, reklama, marina, turističkih objekata i bezbrojnih nepotrebno jakih lampi stvara svijetlu kupolu iznad horizonta. Najsjajniji Perzeidi probit će se kroz nju, ali velik broj slabijih jednostavno ćemo izgubiti.

Prije stotinu godina čovjek je nekoliko kilometara od grada mogao podignuti glavu i vidjeti Mliječnu stazu kao nešto stvarno, veliko i strukturirano, a danas je mnogim ljudima ona gotovo egzotičan prizor koji poznaju više s fotografija nego iz vlastitog iskustva.

Nebo se nije promijenilo, ali mi smo kao civilizacija promijenili noć pa za promatrače Perzeida vrijedi jednostavno pravilo, idite što dalje od javne rasvjete, nastojte pronaći mrak ako ga još igdje ima. I ne zaboravite da očima treba neko vrijeme da se prilagode tami. Ugasite mobitel, opustite se i uživajte. Dalekozor i teleskop u ovoj vam fazi ne trebaju jer ograničavaju vidno polje.

Ako u međuvremenu ne zaspete, pred zoru stiže treći čin ove noćne nebeske predstave.

Posljednjih dana puno se govori o ‘paradi planeta’ i mada naziv zvuči kao da će se planeti uredno poredati u neku savršenu crtu kao na sletu za velikog vođu, astronomija ipak nije toliko koreografski disciplinirana. Jednostavno rečeno, nekoliko planeta naći će se istodobno na istom velikom području jutarnjeg neba, duž ekliptike, zamišljene staze kojom se Sunce, Mjesec i planeti prividno kreću nebom.

Dogodit će se to jer Sunčeve orbite uglavnom leže u približno istoj ravnini pa kad ih gledamo sa Zemlje, gledamo ih duž istog pojasa neba. Zornjak postava bit će Jupiter, Merkur, Mars, Uran, Saturn i Neptun, a iako tu pojavu zovemo paradom, nemojte to doslovno shvaćati jer teško da ćete ih sve vidjeti poredane kao na paradi. Niti su svi lako vidljivi, niti su svi jednako blizu Sunčeva sjaja pa će ono što ćemo stvarno vidjeti ovisiti o masu faktora, među ostalim i o horizontu, vremenu, svjetlosnom zagađenju i točnom trenutku promatranja.

Pisati o ovoj velikoj predstavi, a ne spomenuti interpretacije koje nadilaze astronomiju jer prelaze u astrologiju, ezoteriju i simboliku, bilo bi krajnje neozbiljno pa dodajmo i to da se pomrčina događa u znaku Lava, približno na 20. stupnju tog znaka. U astrološkoj tradiciji Lav je područje Sunca, identiteta, stvaralaštva, ponosa, vidljivosti, autoriteta, srca, želje da budemo prepoznati i hrabrosti da kažemo ‘ovo sam ja’. A cinična pomrčina Sunca simbolički radi upravo suprotno jer svjetlo u njoj na trenutak nestaje.

Zbog toga astrolozi pomrčinu u Lavu uglavnom ne čitaju kao nježan tranzit, nego kao svojevrsno gašenje reflektora kako bi se vidjelo što ostaje kada nestanu aplauz, status, publika i slika koju pokazujemo drugima. što znači da u toj simbolici pitanje nije samo ‘tko sam’ nego i ‘tko sam kad me nitko ne gleda?’.

Pomrčine se u astrologiji tradicionalno povezuju s prekidima, završecima, naglim promjenama smjera i početkom procesa čije posljedice ne moraju biti vidljive istoga dana. Budući da je ovo ujedno mladi Mjesec, suvremena astrološka tumačenja dodatno naglašavaju ideju početka novog ciklusa, a Lav svemu daje i svoj specifični šug, ego, kreativnost, ljubav, samopouzdanje, vodstvo, potrebu za priznanjem i odnos između autentičnog izražavanja i običnog poziranja.

Ezoterična slika je gotovo predobra da bi joj simbolisti odoljeli jer Sunce, vladar Lava, biva zaklonjeno upravo u vlastitom znaku, kralju se nakratko gasi kruna, svjetlo nestaje, ali Sunce nije nestalo već se samo sakrilo.