Jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača sigurnosti umjetne inteligencije tvrdi da je sve izglednije kako naš svemir nije ‘stvaran’, nego simuliran, te upozorava da bi razvoj umjetne superinteligencije mogao imati posljedice koje danas ne možemo ni zamisliti.
Što ako je cijeli naš svemir zapravo računalna simulacija? Upravo tu mogućnost u novom intervjuu razmatra američki računalni znanstvenik Roman Yampolskiy, jedan od pionira istraživanja sigurnosti umjetne inteligencije, poznat po upozorenjima o potencijalnim egzistencijalnim rizicima razvoja umjetne superinteligencije.
U razgovoru za podcast ‘Decoded Genius’ Yampolskiy kaže kako danas vjeruje da živimo u simulaciji te da je ta mogućnost statistički sve izglednija kako čovječanstvo napreduje prema stvaranju umjetne opće inteligencije (AGI).
‘Da. Mislim da živimo u simulaciji’, odgovorio je bez zadrške na pitanje voditelja.
Njegovo razmišljanje temelji se na poznatoj simulacijskoj hipotezi filozofa Nicka Bostroma, ali smatra da današnji razvoj umjetne inteligencije toj ideji daje dodatnu težinu.
‘Ako smo na putu da stvorimo inteligentne agente, a čini se da jesmo, i već smo napravili velik napredak u virtualnim svjetovima, tada će svatko moći stvarati nove civilizacije i svjetove naseljene inteligentnim bićima’, objašnjava Yampolskiy.
Prema njegovoj logici, ako će u budućnosti postojati milijarde takvih simuliranih svjetova, statistički je vjerojatnije da smo upravo mi stanovnici jednog od njih nego jedine ‘stvarne’ stvarnosti.
Tko upravlja simulacijom?
Na pitanje tko bi mogao upravljati takvom simulacijom odgovara kako nema nikakav odgovor.
‘Nemam pojma. Nalazim se unutar sustava i ne mogu steći stvarno znanje o onome što je izvan njega’, kaže.
Ipak smatra da se ponešto može zaključiti promatrajući sam dizajn svijeta.
‘Možete naučiti nešto o dizajneru promatrajući dizajn. Primjerice, čini se da ga ljudska patnja baš i ne zanima’, rekao je tijekom razgovora.
Što bi moglo ugasiti simulaciju?
Jedan od najzanimljivijih dijelova intervjua odnosi se na pitanje predstavlja li veću opasnost umjetna superinteligencija ili eventualni kreatori simulacije.
Yampolskiy smatra da oni koji bi eventualno upravljali simulacijom dosad nisu pokazali namjeru njezina prekidanja.
‘Ako nas nisu ugasili tijekom otprilike 15 milijardi godina koje doživljavamo, očito imaju nekakav plan ili razlog zbog kojeg to nisu učinili’, kaže.
No upozorava kako bi stvaranje umjetne superinteligencije moglo promijeniti situaciju.
‘Dovođenje u postojanje potencijalno konkurentske superinteligencije moglo bi izazvati gašenje simulacije’, smatra.
Na pitanje kako bi to izgledalo odgovara vrlo kratko:
‘Svjetla se gase. Jednostavno se ugase.’
‘Sigurno znam samo jednu stvar’
Intervju potom prelazi na pitanje svijesti.
Yampolskiy tvrdi da jedino u što može biti potpuno siguran jest vlastita svijest.
‘Ne znam je li ovaj svijet stvaran. Ne znam jeste li vi stvarni niti jeste li svjesni. Ali znam da imam vlastita unutarnja iskustva’, objašnjava.
Dodaje kako upravo ta subjektivna iskustva za njega predstavljaju jedini čvrst dokaz vlastite svijesti.
Može li AI imati svijest?
Govoreći o umjetnoj inteligenciji kaže kako je moguće osmisliti testove koji bi mogli otkriti neke oblike unutarnjih mentalnih stanja kod naprednih AI sustava, iako priznaje da takvi testovi ne bi mogli sa sigurnošću dokazati svijest.
Prema njegovim riječima, problem svijesti ostaje jedno od najtežih otvorenih pitanja moderne znanosti.
Može li simulacija biti nepredvidiva?
Na kraju razgovora Yampolskiy odbacuje ideju da bi simulirani svijet morao biti potpuno unaprijed određen.
Navodi primjer budućih virtualnih društava nastanjenih naprednim AI modelima koji bi mogli donositi vlastite odluke, osnivati tvrtke, pisati knjige i razvijati se na načine koje ni njihovi kreatori ne bi mogli unaprijed predvidjeti.
‘To što pokrećem simulaciju ne znači da kontroliram svaki njezin detalj’, zaključuje.
