U povodu izlaska novog albuma ‘Confessions II’, britanski magazin Dazed objavio je opsežnu analizu novinarke Halime Jibril o Madonninoj ulozi u povijesti feminizma.
1
U povodu izlaska novog albuma ‘Confessions II’, britanski magazin Dazed objavio je opsežnu analizu novinarke Halime Jibril o Madonninoj ulozi u povijesti feminizma.
Autorica tvrdi kako je kraljica popa tijekom više od četiri desetljeća karijere istodobno bila simbol ženskog oslobođenja i jedna od najkontroverznijih figura unutar feminističkog pokreta.
Madonna je tijekom 43 godine karijere postala najprodavanija solo pjevačica u povijesti, pop ikona, LGBTQ+ saveznica, provokatorica i umjetnica koja je neprestano pomicala granice. No upravo zbog načina na koji je koristila vlastitu seksualnost i javni imidž ostala je predmet rasprava koje traju od samog početka njezine karijere.
Jibril podsjeća kako su mnoge Madonnine pjesme otvarale teme koje su tada bile gotovo nezamislive u mainstream pop kulturi. ‘Papa Don’t Preach’ govorila je o pravu žene na odlučivanje o vlastitom tijelu, ‘Express Yourself’ propitivala je rodne uloge, ‘Forbidden Love’ tematizirala je istospolnu ljubav, dok su album ‘Erotica’ i kontroverzna knjiga ‘Sex’ otvoreno slavili seksualnost, zbog čega ih je svojedobno osudio i Vatikan.
Još početkom devedesetih američka feministička teoretičarka Camille Paglia proglasila je Madonnu ‘budućnošću feminizma’. Nakon izlaska spota za pjesmu ‘Justify My Love’ napisala je kako upravo Madonna pokazuje da žena može istodobno biti privlačna, senzualna, ambiciozna, agresivna i duhovita, odbacujući tada dominantne konzervativne poglede na žensku seksualnost.
S druge strane, jedna od najutjecajnijih feminističkih autorica bell hooks upozoravala je kako Madonna, iako razbija brojne stereotipe, istodobno često reproducira obrasce bijele kapitalističke i patrijarhalne kulture. Posebno je kritizirala njezinu sklonost da se prilagodi muškom pogledu na ženu te korištenje provokacije koja, prema njezinu mišljenju, ponekad poništava emancipatorsku poruku.
Sama Madonna nikada nije skrivala da odbija prihvatiti jednostavne etikete. U intervjuu iz 1994. izjavila je kako žena treba koristiti sve što posjeduje.
‘Koristi sve što imaš. Svoju seksualnost, ženstvenost, inteligenciju, snagu. Sve što imaš’, poručila je tada.
Tek posljednjih desetak godina otvoreno se počela nazivati feministicom. Primajući priznanje Woman of the Year na Billboardovu događaju Women in Music 2016. godine rekla je kako ne dijeli stavove dijela feminističkog pokreta koji seksualnost i pornografiju promatra isključivo negativno. Sebe je opisala kao ‘lošu feministicu’.
Autorica Dazeda smatra kako upravo ta proturječja najbolje opisuju Madonnu. S jedne strane inspirirala je milijune žena da slobodno izražavaju svoju seksualnost, samopouzdanje i identitet te je desetljećima bila jedna od najglasnijih javnih saveznica LGBTQ+ zajednice i osoba oboljelih od AIDS-a. S druge strane često je optuživana za kulturno prisvajanje, korištenje marginaliziranih skupina za izgradnju vlastitog imidža te učvršćivanje nekih tradicionalnih standarda ljepote koje je istodobno pokušavala srušiti.
Unatoč svim kritikama, jedno ostaje neupitno. Madonna i danas izaziva reakcije kakve malo koji izvođač može proizvesti. Dok mnoge žene nakon četrdesete godine nestanu iz središta pop kulture, ona i sa 67 godina objavljuje novu glazbu i nastavlja puniti naslovnice.
Kako podsjeća Halima Jibril, možda je upravo to njezina najveća provokacija.
‘Najkontroverznija stvar koju sam ikad napravila jest to što sam ostala’, rekla je Madonna još 2016. godine.
