Vjerovali ili ne, ljudi se u klubovima drogiraju. Rade to svakog vikenda u svim gradovima i svim državama, drogirali su se tijekom čitave ove godine, rokali su se u klubovima i lani, i prije trideset godina i prije pedeset.
1
Vjerovali ili ne, ljudi se u klubovima drogiraju. Rade to svakog vikenda u svim gradovima i svim državama, drogirali su se tijekom čitave ove godine, rokali su se u klubovima i lani, i prije trideset godina i prije pedeset.
I za pedeset godina, ne izumru li klubovi, u njima će netko nečim htjeti izmijeniti svoje stanje svijesti i platit će nekome za neku kemiju pomoću koje će si moći iskriviti percepciju i na neko vrijeme uteći od ovog našeg prekrasnog svijeta.
U klubovima, na vjenčanjima, po krštenjima, na koncertima i festivalima, ljudi će trošiti tone ilegalnog materijala i bit će svjesni da ugrožavaju svoje zdravlje, čak i svjesniji od vaše majke, bake i strica koji svoje narkotike dobivaju na recept, u kvartovskoj apoteci.
Iako klubovi koji drže do sebe ne dopuštaju dilanje pod svojim krovom jer nitko ne želi plesati okružen hrpom ‘civila’ kojima na čelu piše ‘policija’, u nekim klubovima droga se može nabaviti bez problema, uz prešutno odobravanje uprave, pod ucjenom mafije, uz potporu korumpiranih represivnih organa, a ponekad sve to zajedno. Tako je to oduvijek jer tako to ide. I svi to jako dobro znaju, bez brige. I nitko se previše ne uzbuđuje zbog toga.
Povremeno, jako rijetko, mediji bljesnu s kakvim senzacionalizmom na tu temu izazivajući moralnu paniku koja traje kraće od djelovanja najblaže marihuane. U Hrvatskoj nije tema ‘sigurno drogiranje’ nego što bi se mnogi sigurno drogirali, samo da se maknu od općeg ludila.
Realno, da sustav želi društvo bez droge, droge ne bi bilo. Ili bi je bilo manje.
Samo unazad mjesec dana neki je 25-godišnjak na Bajakovu pao s 13 kilograma kokaina, 26-godišnjak u Šibeniku sa 6,6 kilograma kokaina, u Zagrebu su nekom tipu zaplijenili 50 kilograma amfetamina, 3,6 kilograma kokaina, 1,6 kila marihuane, skoro 2,5 kilograma MDMA, kilo i pol ketamina, četiri i pol kile hašiša i 1.500 doza LSD-a. U zadnjih mjesec dana! Hrvatska mladost barata s kilogramima kokaina kao s brašnom, a tema je sigurno drogiranje po klubovima. Show!
Nema sigurnog drogiranja po klubovima. Znate zašto? Jer sustav to ne želi.
Prema društvenom ugovoru koji nas sve obvezuje mada ga još nitko nije potpisao, u ime države odrekli smo se prava s kojima smo rođeni i koja nam po svim zakonima pripadaju. Prihvatili smo da oni znaju bolje, da nam treba ‘čvrsta ruka’, da je bolji i najgori zakon od bezakonja i svašta drugo još u tom ‘talu’ s njima koji najbolje znaju koji narkotik može, a koji ne. Kolika je trošarina na ovaj, a koliko nije na onaj. Ako je pod kontrolom države, droga je OK, ako nije, onda ne može.
Nije tu samo riječ o cigaretama, alkoholu i tabletama na recept jer države na ovaj ili onaj način kontroliraju i ilegalno tržište. Deklasificirani su i svakome tko zna čitati dostupni mnogi fajlovi iz kojih je vidljivo da su drogu dilale Udba, CIA i KGB. Bilo bi naivno misliti da to ne rade i ovoga trenutka bilo gdje, bilo koje i iz bilo kojeg razloga mnoge tajne službe ako je to u interesu države.
A vaš interes, sorry, prema ovom društvenom ugovoru nije bitan.
Ako ste mislili da će vam zdravstveno pokriti MDMA, koji znanstveno dokazano nije štetan ni približno koliko su to legalni i sveprisutni narkotici kojima se svakodnevno ‘taru’ članovi vaših obitelji, grdno ste se prevarili. Nebitni ste. Niste profitabilni. Uostalom, tko vas što pita.
Proguglajte malo kakav je odnos države prema narkoticima, prema ilegalnim drogama. Bacite oko na njihove kampanje i slogane, dizajnirane poput malog oglasnika u Tirani 1976. godine. ‘Samo reci ne!’ A on doma drži šest kilograma kokaina. TikTok, umjetna inteligencija, meta univerzum, a oni nude: ‘Upozorenja o marihuani – Jedan slučaj konzumiranja droge mogao bi te natjerati da učiniš nešto zbog čega ćeš žaliti cijeli život’. Pa se čude šta klinci idu dalje eksperimentirati. Jer je trava praktički dekriminalizirana na pola planete i nije im jasno u čemu je problem? Jer su čitali da je trava zabranjena radi čiste politike, odnosno ‘šporke’ američke politike radi socijalnog mira nakon one glupe epizode s prohibicijom u doba Al Caponea i Harry Anslingera.
Samo reci ne promašena je poruka još od vremena Ronalda Reagana, a oni se i dalje mladima obraćaju kao prema debilima. I onda se mi, kao, čudimo što je pola države drogirano legalnim i ilegalnim narkoticima. Prevencija nam je katastrofa, jednako kao što nam je katastrofa obrazovanje i odnos prema institucijama.
A što je uopće drogiranje? I po čemu je drukčije trovanje legalnim narkoticima i onima protuzakonitim, osim što su prvi standardizirani i prodaju se u lijepoj ambalaži. I država legalno uzima svoj dio od svake prodaje. Prvo na uvozu sirovina, pa kroz industriju i poduzetništvo, pa kroz trgovinu, plus sva ostala davanja, fiskalna i parafiskalna. U doba najveće slave ‘Heptanona’ čupali su lovu na oba tržišta paralelno.
Nekidan, TV prilog, valjda RTL je to bio, neki hadezeovac upire politikanski u špici te ‘Attack’ afere o ‘sigurnom drogiranju’ pa veli: ‘Drogiranje je zabranjeno’. E pa nije rođo, nije zabranjeno. Posjedovati droge s liste nezakonitih može biti prekršaj ili kazneno djelo, ali ne i drogiranje.
Da je društveni ugovor korektan svi bi se mogli drogirati pod nadzorom obiteljskog liječnika i kupiti za svoj novac provjereni, siguran proizvod, a ne biti na milost i nemilost mafije i bahatog dilerskog šljama. Da se druga strana drži društvenog ugovora nitko se niti ne bi drogirao jer ljudi ne bi imali potrebu odlaziti u izmijenjena stanja svijesti. Odlaze jer su jadni i ovisni. Toliko smo nisko pali da nam najgore scene iz Trainspottinga ne mogu parirati.
Država ne zna što je za nas dobro. Ne samo naša, nijedna. Mi smo još super u odnosu na druge, posebno SAD gdje fentanil i druge sintetski opioidi traju u sebe kao da je čips.
Domovina bi nam bila puno zdravija da se manje loče i da rjeđe propisuju tablete za svaku glupost. A da više vode računa o stvarnom zdravlju nacije, o stvarnim problemima obitelji u stvarnoj realnosti i realnom kontekstu.
Hrvatska zbilja ponekad izgleda kao da je u zadnjem opijumskom stadiju. Žica lovu, vara, mulja, krade, ljudi bježe dalje od nje, sve rjeđe se rađaju, a oni koji su tu sve brže umiru i zauvijek nestaju. Političari su je izvarali, biskupi napustili, ljevica je izdala, a desnica je mentalno tako loše da se nije politički korektno više ni zafrkavati na tu temu.
Sigurno drogiranje, kažeš. Samo reci ne.
Stavovi izneseni u komentarima stavovi su autora i ne moraju nužno biti i stavovi redakcije.
