Više od polovice građana Hrvatske danas izbjegava vijesti, a gotovo četvrtina češće bi pratila medije kada bi u njima bilo više pozitivnih sadržaja. Pokazalo je to novo istraživanje o medijskim navikama građana predstavljeno na konferenciji ‘Demokracija u doba TikToka i izbjegavanja vijesti’, održanoj krajem tjedna u Zagrebu u organizaciji Agencije za elektroničke medije.
Rezultati istraživanja otvorili su pitanje koje posljednjih godina sve snažnije obilježava globalni medijski prostor: zašto publika sve manje vjeruje medijima, zašto aktivno izbjegava informiranje i kako društvene mreže mijenjaju način na koji ljudi doživljavaju stvarnost.
Prema predstavljenim podacima, 48 posto hrvatskih građana povremeno ili često namjerno izbjegava vijesti, dok osam posto uopće ne prati vijesti. Sociolog dr. sc. Ivan Burić istaknuo je kako su među glavnim razlozima emocionalni zamor, anksioznost izazvana negativnim sadržajima te opća nezainteresiranost dijela građana za društvena i politička pitanja. Posebno je zanimljivo da su mlađe generacije, pripadnici generacija Z i Y, sklonije praćenju sadržaja koji nude pozitivnije ili konstruktivnije informacije.
Komunikologinja dr. sc. Marijana Grbeša upozorila je da odnos mladih prema vijestima postaje jedno od ključnih pitanja opstanka novinarstva. Istaknula je kako mladi u Hrvatskoj, zbog nedostatka sustavnog medijskog obrazovanja, često imaju vrlo slab kontakt s profesionalnim novinarskim sadržajima.
Konferencija je otvorila i širi problem digitalne transformacije medija. Sudionici su upozorili kako tradicionalni mediji više nisu glavni izvor informiranja, nego tu ulogu sve više preuzimaju algoritmi društvenih mreža. Platforme poput TikToka, Instagrama, Facebooka i X-a korisnicima nude personalizirani sadržaj temeljen na emocijama, interesima i prethodnom ponašanju, čime se stvaraju paralelni informacijski svjetovi u kojima različite skupine građana dobivaju potpuno drugačiju sliku stvarnosti.
Posebna pažnja posvećena je fenomenu takozvanog ‘shadowbanninga’, odnosno prikrivenog ograničavanja dosega sadržaja, kao i netransparentnom radu algoritama koji favoriziraju emotivno nabijene objave jer one stvaraju više angažmana korisnika. Upravo takav model, upozorili su sudionici konferencije, dugoročno potiče polarizaciju društva, širenje dezinformacija i pad povjerenja u profesionalne medije.
Na konferenciji su gostovali i međunarodni stručnjaci. Profesor političke sociologije Paolo Gerbaudo sa Sveučilišta Complutense u Madridu govorio je o tome kako algoritamske promjene dovode do sve veće fragmentacije javnosti i raspadanja zajedničkog javnog prostora. Profesorica komunikologije Ruth Palmer upozorila je da izbjegavanje vijesti stvara začarani krug u kojem marginalizirane skupine dodatno gube vidljivost u medijima i političkom prostoru.
Državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Krešimir Partl naglasio je važnost razvoja medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja još od osnovnoškolskog obrazovanja. Istaknuo je da razvoj tehnologije nije moguće zaustaviti, ali da je moguće razvijati informirane građane koji razumiju kako funkcioniraju mediji i društvene mreže.
Konferencija je održana u okviru projekta ‘Uspostava sustava provjere točnosti informacija’ iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koji zajednički provode Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija.
Rasprava o ‘izbjegavanju vijesti’ posljednjih godina postaje globalna tema. Sve više istraživanja pokazuje da publika ne napušta informiranje samo zbog manjka interesa, nego i zbog osjećaja preopterećenosti krizama, ratovima, političkim sukobima i stalnim negativnim sadržajem. Istodobno, društvene mreže svojim algoritmima favoriziraju upravo sadržaje koji izazivaju snažne emocionalne reakcije, jer takvi sadržaji donose više klikova, komentara i vremena provedenog na platformi.
U takvom okruženju mediji se danas nalaze između dvije krajnosti: potrebe da ostanu relevantni u algoritamskom svijetu društvenih mreža i potrebe da zadrže profesionalne standarde, povjerenje publike i javni interes. Upravo zato pitanje ‘tko danas oblikuje našu sliku svijeta – novinari ili algoritmi’ više nije teorijska rasprava, nego jedno od ključnih društvenih pitanja digitalnog doba.
