Drugi životi poznatih šlageraša: Deset njihovih dragulja prije nego što su podlegli zovu estrade

Put od avangarde do estrade na ovim prostorima nije bio samo pitanje novca, već često i preživljavanja u sustavu koji je mjerio uspjeh isključivo brojem prodanih ploča i pobjedama na festivalima. Mnogi od onih koje danas percipiramo kao ljute zabavnjake, svoje su prve korake radili u zadimljenim rock klubovima, eksperimentirajući s progresivnim aranžmanima, soul vrištanjem ili futurističkim sintisajzerima.

Dok im estrada duguje svoju popularnost, povijest glazbe im duguje priznanje za rane, često zaboravljene snimke na kojima su zvučali beskompromisno, moderno i svjetski. Donosimo deset primjera kvalitetne produkcije domaćih estradnjaka prije nego što su prešli ‘na drugu stranu’.

Zlatko Pejaković (Korni grupa) – Etida

Prije nego što je zabrazdio u estradni trash, Pejaković je bio moćni vokal legendarne Korni grupe. Pjevao je na njihovom progresivnom remek-djelu, albumu ‘Not an Ordinary Life’, pokazujući nevjerojatan raspon koji je kasnije svjesno banalizirao radi estradnog uspjeha. Na vrhuncu progresivnog rocka. ‘Etida’ je bila vokalno remek-djelo koje zahtijeva tehničku preciznost i emocionalnu dubinu, dokazujući da je Zlatko bio jedan od najboljih rock vokala bivše države prije nego što je ‘otišao u svatove’.

Kićo Slabinac – Lamento

Iako ga pamtimo po bećarcima i šlagerima, Kićo je bio pionir rock and rolla na ovim prostorima. Njegova rana faza bila je sirova, energična i vokalno superiorna imitacija Elvisa i crnačkog soula, što je kasnije zamijenio festivalskom patetikom i tamburicom. I u žanru ‘zabavnjaka’ Slabinac je, kao u ovoj pjesmi, znao pokazati svu raskoš svog glasa kroz dramatičan, gotovo operni aranžman. To je mračniji, ozbiljniji Kićo koji je razumio dramatiku europske kancone prije nego što se posvetio zabavljanju masa.

Grupa 777 – Exodus

Riječka grupa počela je kao ozbiljan jazz-rock i fusion sastav s kompleksnim aranžmanima. Njihova interpretacija teme ‘Exodus’ je čisti instrumentalni trijumf, spoj jazz-rocka i vještog muziciranja koji pokazuje njihovu ranu ambiciju da budu vrhunski svirački ansambl. No, vrlo brzo su shvatili da festivalski pop i lagane ljetne melodije donose kruh, pa su od ambicioznih glazbenika postali sinonim za lakonotne hitove s jadranskih festivala.

Dado Topić – Floyd

I Dado Topić bio je vokal Korni grupe, a potom i drugog kultnog benda Time. Iako je uglavnom ostajao vjeran rock korijenima, pjesma iz filma ‘Nacionalna klasa’ predstavlja savršen spoj funk-rocka i popularne kulture. To je vrhunac njegove urbane faze prije nego što su ga festivalske pozornice i estradni kompromisi počeli polako razvodnjavati.

Ljupka Dimitrovska – Robot

Iako je od početka bila usmjerena na pop, njezini pojedini radovi istraživali su zvuk koji je bio ispred svog vremena. Pod palicom Nikice Kalogjere, Ljupka je postala kraljica domaćih zabavnjaka i dječjih pjesmica, potpuno napustivši bilo kakvu glazbenu ambiciju izvan okvira komercijalnog hita. U iznenađujućem izletu u futuristički pop. ‘Robot’ je zaigrana, gotovo synth-pop traka koja odskače od njezinih kasnijih hitova.

Radojka Šverko – Odlazi čovječe

Vokalna diva koja je pobjeđivala na svjetskim festivalima, poput onog u Rio de Janeiru, posjeduje jedan od najmoćnijih altova na Balkanu. Ipak, njezina je karijera često bila zarobljena u krutim okvirima hotelskih revija i prepjeva, umjesto da je do kraja istražila jazz i soul potencijal koji je evidentno imala. Ovaj disco-funk dragulj najbolje oslikava Radojkin široki potencijal.

Mišo Kovač – Pjeni se more

Rani Mišo bio je puno bliži talijanskim kanconijerima i ozbiljnoj interpretaciji nego kasnijem stadionskom mahanju rukama. U ovoj pjesmi glas mu je suptilan i bogat, a atmosfera pjesme profinjena i sjetna, bez estradne patetike. Prije nego što je postao ‘ikona s podignutom rukom’ i kralj estrade, Mišo je imao vokalni dignitet i birao aranžmanski bogatije pjesme.

Dalibor Brun –  Svađamo se

Korni grupa bila je pravi rasadnik vokalnih kadrova. Njezin pjevač bio je i Dalibor Brun, kasnije posvećen isključivo zabavnoj glazbi i šlagerima koji su mu donijeli popularnost, ali izbrisali rock kredibilitet. Ova pjesma nosi onu specifičnu energiju ranog rocka, podsjećajući nas na pjevača koji je imao potencijal postati balkanski Tom Jones, prije nego što je postao miljenik baka.

Darko Domijan – Zlatokosa

Poznat po megahitu ‘Ulica jorgovana’, Domijan je zapravo školovani glazbenik (klasični flautist). Njegovi rani pokušaji naginjali su prema melankoličnom kantautorskom izričaju, ali su ga izdavači i festivali brzo ukalupili u ulogu romantičnog estradnog zabavljača. B strana ‘Ulice jorgovana’ je pjesma ‘Zlatokosa’ koja je naginjala psihodeličnom rocku i funku, a potraga za tom singlicom ovjekovječena je i u nedavno objavljenom dokumentarcu ‘Funk Yu’.

Pro arte – Ko vječnu tugu nosi, taj ima pravo da pjeva

Osnovani kao ozbiljan sarajevski beat i pop-rock sastav, u početku su istraživali moderniji zvuk. Dolaskom Đorđa Novkovića, postali su tvornica hitova fokusirana na jednostavne refrene i komercijalnu isplativost, čime su utrli put onome što danas nazivamo klasičnom estradom. Daleko od poskočica o Loli ili ‘Tike, tike, tačke’, ovdje Pro arte zvuči kao ozbiljan sastav koji istražuje dublje emocije i kompleksnije glazbene strukture.