INTERVJU OH!: ‘Savršenstvo je u nepredvidivoj potrazi za greškom’

Talijanski duo OH!, koji čine Massimo Braghieri i Gianluca Pighi, predstavio je svoj debitantski projekt ‘We Come In Peace’, album koji spaja analogni zvuk, retrofuturizam i suvremenu elektroničku produkciju. U razgovoru za Šigurecu otkrivaju našoj dopisnici iz Berlina Eden Blue kako je nastao njihov glazbeni identitet, zašto su odbacili digitalne alate i kako vide odnos nostalgije, tehnologije i budućnosti.

Kako je nastalo ime OH! i što stoji iza njega?

‘To je nešto transcendentalno što ne treba imati konkretno značenje. To je način da imaš identitet bez da si stvarno vezan uz njega’, kaže Gianluca Pighi.

‘Ujedno je to i naslov uvodne pjesme na albumu. Alexander Price je smislio taj naziv’, dodaje Massimo Braghieri.

Album ‘We Come In Peace’ zvuči kao poruka iz nekog drugog svijeta – odakle on dolazi u vašim glavama?

‘Izravno je povezan s jednim konkretnim trenutkom u povijesti. “We Come in Peace” bio je jedan od najpoznatijih slogana vezanih uz igru Space Invaders, koja mi je bila jedna od najdražih u djetinjstvu’, kaže Pighi.

‘Space Invaders! Atari! A Notator je bio prvi glazbeni softver koji sam koristio’, dodaje Braghieri.

Album balansira između utopije i distopije – jeste li više bježali ili se suočavali dok ste ga radili?

‘Zanimala nas je oboje’, kaže Pighi.

‘Htjeli smo uhvatiti napetost između optimističnih vizija budućnosti iz prošlosti i stvarnih, često složenijih rezultata tehnologije. Mogli bismo to nazvati retrofuturizmom’, kaže Braghieri.

Kad bi album imao vizualni jezik, kako bi izgledao?

‘Sivo, sintetičko, geometrijsko’, kaže Pighi.

‘Narančasto, kromirano i postmodernistički’, dodaje Braghieri.

Kad bi bio fizički objekt ili prostor, što bi bio?

‘Svemirski brod’, kaže Pighi.

‘“Concrete Stereo” Rona Arada’, kaže Braghieri.

Radili ste 100 posto analogno – je li to bio svjestan otpor modernoj produkciji?

‘Nakon godina rada s pluginovima i virtualnim instrumentima, osjetili smo potrebu vratiti se direktnijem, fizičkom načinu stvaranja glazbe. Ima ograničenja, ali i stvarne prednosti – deblji, topliji zvuk’, kaže Braghieri.

‘Ta ograničenja otvorila su vrata novim idejama i drugačijim zvučnim pejzažima koje software često maskira’, dodaje Pighi.

Jeste li ikada bili u iskušenju ‘varati’ s digitalnim alatima?

‘Apsolutno ne. Upravo suprotno, bilo je oslobađajuće i inspirativno’, kaže Braghieri.

Jesu li neke greške postale ključne za zvuk albuma?

‘110 posto’, kaže Pighi.

‘Danas postoji tendencija da sve bude previše ispolirano i sterilno. Zato bi greške i nesavršenosti ponovno mogle postati vrijedne jer vraćaju ljudski dodir’, kaže Braghieri.

Kad bi vaše mašine mogle govoriti, na što bi se žalile?

‘Na previše filtriranja i distorzije’, kaže Pighi.

‘Pitale bi zašto tri sata tražim bas koji sam našao u dvije minute i zašto s njima pričam samo kad mi nešto treba’, kaže Braghieri.

Vaš zvuk referira se na prošlost, ali nije zarobljen u njoj – što za vas znači nostalgija danas?

‘Duboka povezanost s prošlošću koja nam i dalje može pomoći da zamislimo zanimljiviju budućnost’, kaže Pighi.

Jurite li savršenstvo ili mu se opirete?

‘Savršenstvo je u nepredvidivoj potrazi za greškom’, kaže Pighi.

‘Ne zanima me tehničko savršenstvo. Emocionalno može postojati, ali je subjektivno. Umjetničko savršenstvo? Ne vjerujem u njega – sve se uvijek može mijenjati. Privlače me čudnost i nesavršenost’, kaže Braghieri.

Na albumu imate niz suradnika – kako su se okupili?

‘Alexander Price je prvi kojeg bih spomenuo. Radimo zajedno od 2010., blizak je prijatelj i nedavno sam producirao njegov EP’, kaže Braghieri.

‘Tareqa poznajem iz Londona gdje smo često dijelili DJ pult. Dee Sadu sam otkrio uživo kad je s bendom Neumes nastupala prije Colina Stetsona. Sarah P došla je preko Tareqa, Fred Ventura kroz ranije suradnje, a mnoge veze nastale su prirodno kroz scenu’, dodaje.

‘Lavonza sam upoznao u Londonu ranih 2000-ih, Astou dok sam bio rezident DJ u klubu, a Local Suicide su se nadovezali na naš raniji rad na pjesmi “Alien”’, kaže Pighi.

Kad biste mogli ovaj album pustiti nekom umjetniku iz prošlosti, tko bi to bio?

‘Prince’, kaže Pighi.

‘Daniel Miller’, kaže Braghieri.

Što slijedi za OH!?

‘Već radimo na remiksima, a imamo i set instrumentalnih stvari koje bi mogle postati novi EP ili čak novi album, ovisno o tome kako će “We Come In Peace” biti prihvaćen’, poručuju.