Zašto DJ oprema košta kao polovni automobil?

Za najam te opreme treba platiti oko 150 eura po playeru, plus i do stotinu eura za mixer, što za male underground klubove i promotore predstavlja prilično veliku lovu.

Jer za najam opreme ode 400 eura prije nego što ste otključali vrata kluba i počeli razmišljati o honoraru, putnim troškovima, smještaju i hrani za DJ-a, a zaštitar još nije ni došao do vrata niti je prvi gost naručio nešto na šanku.

Deset takvih večeri je 4.000 eura. Dvadeset je 8.000. Za što?

Za uređaj čiji je osnovni posao uzeti glazbu s USB sticka i pustiti je kroz mixer. Zvuči prilično sumanuto, zar ne? OK, naravno da CDJ radi i puno više od toga, ali pitanje svejedno ostaje, koga vraga su stavili u tu kutiju da to naplaćuju u suhom zlatu?

Odgovor se velikim dijelom nalazi izvan kutije.

CDJ-3000 je ozbiljan profesionalni uređaj. Ima kvalitetnu elektroniku, procesor, ekran, odličan DAC, mrežno povezivanje, vrlo precizan jog wheel, kontrole napravljene za profesionalnu upotrebu i softver koji mora raditi brzo i pouzdano. Klubovi nisu naročito nježna mjesta za elektroniku. Uređaj godinama radi noću, seli se, grije, po njemu se udara, ponekad ga netko zalije pivom, a kada odluči umrijeti u tri ujutro pred nekoliko stotina ljudi, vlasniku kluba posljednja je utjeha to što je uštedio na komponentama.

Sve to košta. Ali teško je objasniti nekoliko tisuća eura samo zbrojem procesora, ekrana, DAC-a, tipki i kućišta.

Ostatak cijene nalazi se u tri slova koja DJ-i već desetljećima poznaju, a ona su CDJ.

Pioneer DJ uspio je napraviti nešto o čemu većina proizvođača profesionalne opreme može samo sanjati. Njegov proizvod postao je standard. DJ pripremi glazbu u Rekordboxu, prebaci je na USB, dođe u Berlin, London, Zagreb ili neki podrum usred ničega, utakne stick i očekuje da ga ondje čeka poznato sučelje.

Klub zato kupuje Pioneer jer ga DJ očekuje. DJ vježba na Pioneeru jer zna da će ga zateći u klubu. Promotor ga stavlja u tehničke specifikacije jer je na rideru izvođača. Sljedeći izvođač zatim ga također stavlja na rider jer ga imaju svi klubovi.

I tako jedan player može koštati koliko košta.

Veliki festival tu cijenu proguta među stotinama drugih troškova, ali mali underground klub ima nešto drukčiju matematiku. Četiristo eura za DJ booth može biti ozbiljan dio prihoda cijele večeri, a još nisu plaćeni izvođači, put, smještaj, razglas, rasvjeta, tehničari, zaštitari, promocija ni prostor.

Klub može kupiti drugi sustav. Denon već godinama proizvodi profesionalne standalone playere koji rade stvari koje Pioneerov CDJ-3000 ne radi, uključujući dva odvojena decka na jednom uređaju. Postoje all-in-one sustavi, laptopi s profesionalnim kontrolerima i niz sasvim upotrebljivih rješenja koja mogu odraditi klupsku večer.

A onda stigne rider.

Na njemu piše dva, tri ili četiri CDJ-a i određeni mixer. Klub može imati odličnu opremu vrijednu nekoliko tisuća eura i opet za tu večer morati rentati opremu te platiti još nekoliko stotina eura.

Tu se najbolje vidi što Pioneer zapravo prodaje. Hardver je samo jedan dio proizvoda. Drugi je sigurnost da će gotovo svaki profesionalni DJ znati što napraviti kad stane pred njega.

U međuvremenu je sama tehnologija postala puno dostupnija.

Jedan od zanimljivijih primjera zove se TriMixxx. Riječ je o open-source projektu standalone DJ playera napravljenog oko Raspberry Pija, ESP32 mikrokontrolera, Mixxxa i posebno projektiranih elektroničkih pločica. Ima touchscreen, jog i fizičke kontrole, radi bez laptopa i čita USB stickove pripremljene u Rekordboxu. Autor razvija i komunikaciju s Pioneerovim Pro DJ Link sustavom.

TriMixxx izgleda upravo onako kako biste očekivali da izgleda uređaj koji je netko napravio sam. Nitko ga sutra neće staviti na glavnu pozornicu festivala pred Carla Coxa i mirno otići na kavu.

Ali njegova važnost nije u tome.

Pokazuje koliko se promijenilo ono što je potrebno za izradu takvog uređaja. Procesori koji bez problema obrađuju nekoliko audio kanala odavno nisu egzotika. Touchscreeni, memorija, mikrokontroleri, mrežni čipovi i kvalitetni audio pretvarači proizvode se u ogromnim količinama. Mixxx je razvijen open-source DJ softver, a dio komunikacije između profesionalnih DJ uređaja godinama se proučava i dokumentira.

Standalone DJ player više nije tehnološko čudo.

To posebno mijenja računicu za proizvođače iz Kine. Ondje se već proizvodi velik dio elektronike potrebne za takav uređaj, od ekrana i procesorskih ploča do kućišta, potenciometara, enkodera i PCB-a. Budući konkurent CDJ-u zato ne mora biti sumnjiva kopija Pioneera s AliExpressa, niti bi imalo smisla pokušavati ukrasti Pioneerov firmware i zalijepiti drugo ime na kućište.

Puno je zanimljivija mogućnost da netko napravi svoj player.

Uzme danas jeftin i vrlo sposoban ARM procesor, veliki touchscreen, dobar audio izlaz, Ethernet, USB, kvalitetan jog, nekoliko desetaka tipki i enkodera te oko svega toga napravi dovoljno dobro kućište. Softver može razvijati na postojećim otvorenim projektima, a uređaj ne mora raditi sve što radi CDJ. Mora napraviti ono što DJ-u treba dovoljno dobro, dovoljno pouzdano i dovoljno jeftino.

U tome se krije mogući izlaz za male klubove i DJ-e.

Dok se takav novi igrač ne pojavi, računica je jednostavnija. Vlastiti povoljniji setup može odraditi rezidentne večeri, lokalne DJ-e i goste kojima marka uređaja nije uvjet nastupa, a CDJ-i se mogu unajmiti kada izvođač izričito traži baš njih. Plaćati 400 eura najma svake večeri nema puno smisla, ali nema previše smisla ni potrošiti golem iznos na nekoliko kutija koje će većinu mjeseca biti ugašene samo zato da bi bile spremne za nekoliko ridera godišnje.

Pioneerova, odnosno današnja AlphaThetina najveća prednost zato vjerojatno još dugo neće biti procesor, ekran ili jog wheel. Sve se to može proizvesti.

Problem je napraviti uređaj pred kojim će DJ stati u tri ujutro, utakati svoj USB bez razmišljanja i početi svirati.

A još je teže napraviti uređaj zbog kojeg će sljedeći put iz ridera izbrisati riječ CDJ.