Ovdašnji bendovi savršeno su ulovili korak sa svjetskim trendovima, ali su zvuku često dodavali specifičan lokalni začin – elemente balkanskog folklora, neparne ritmove i klasičnu simfonijsku epiku
1
Ovdašnji bendovi savršeno su ulovili korak sa svjetskim trendovima, ali su zvuku često dodavali specifičan lokalni začin – elemente balkanskog folklora, neparne ritmove i klasičnu simfonijsku epiku
Progresivni rock u Jugoslaviji doživio je nevjerojatan procvat tijekom sedamdesetih godina. Ovdašnji bendovi savršeno su ulovili korak sa svjetskim trendovima (poput bendova King Crimson, Yes, Genesis ili Jethro Tull), ali su zvuku često dodavali specifičan lokalni začin – elemente balkanskog folklora, neparne ritmove (poput 7/8) i klasičnu simfonijsku epiku.
Iako su prog rock pjesme često trajale po 10 ili 15 minuta i zauzimale cijele strane vinila, scena je izrodila nekoliko ozbiljnih diskografskih uspješnica i kultnih tema. Evo 10 ključnih prog rock hitova i epskih traka iz zlatne ere jugoslavenskog rocka.
Korni grupa – Put na Istok (1972)
Korni grupa, predvođena Kornelijem Kovačem, bila je pionir ovog zvuka na ovim prostorima. Ova četrnaestominutna kompozicija s njihovog debitantskog albuma smatra se remek-djelom yu prog rocka. Traka savršeno spaja psihodeliju, kompleksne klavijaturne dionice i jazz-rock improvizacije, s tekstom koji ima snažnu filozofsku i epsku notu.
Time – Za koji život treba da se rodim (1972)
S istoimenog, kultnog prvog albuma grupe Time. Predvođeni nevjerojatnim vokalom Dade Topića i genijalnom svirkom Vedrana Božića na gitari te Tihomira Popa Asanovića na Hammond orguljama, ova pjesma je progresivni blues-rock u svom najboljem izdanju. Kompleksna struktura, emotivni naboj i vrhunska izvedba čine je vječnim klasikom.
Indexi – Plima (1972)
Iako su snimili pjesmu još 1968. godine, objavljena je tek nekoliko godina kasnije. ‘Plima’ je jedan od najranijih i najljepših primjera progresivne psihodelije u Jugoslaviji. Poznata je po uvodnom solu Slobodana Bode Kovačevića na gitari koji stvara nevjerojatnu, gotovo hipnotičku atmosferu, te po dubokom interpretacijskom glasu Davorina Popovića.
Bijelo dugme – Kad bi’ bio bijelo dugme (1974)
Prije nego što su postali najveći pop-rock stroj u državi i prešli na pastirski rock, rano Bijelo dugme je pod utjecajem Deep Purplea i Uriah Heepa koketiralo s prog rock formama. Ova naslovna traka s njihovog debija traje više od 10 minuta, ima složenu strukturu, nekoliko promjena ritma, dugačke solo dionice na orguljama i gitari te grandiozan finale.
Smak – Ulazak u harem (1975)
Kragujevački Smak donio je nevjerojatnu tehničku virtuoznost na scenu. Predvođeni gitarističkim magom Radomirom Mihajlovićem Točkom, u ovoj instrumentalnoj traki savršeno su spojili progresivni rock, blues i tradicionalne balkanske motive. Točkov brzi, a istovremeno nevjerojatno fluidni stil sviranja pretvorio je ovu stvar u apsolutni hit.
YU Grupa – Sama (1975)
Iako je YU Grupa primarno bila poznata po čvrstom, bazičnom rocku, u pjesmi ‘Sama’ (kao i u epskoj ‘Nona’) briljantno su zakoračili u progresivne vode. Pjesma koristi neparne ritmove i prepoznatljive etno-kosovske motive na gitari, stvarajući atmosferičnu vožnju koja je i danas jedna od njihovih najcjenjenijih pjesama.
Drugi način – Na mom dlanu (1975)
Kao jedna od ključnih skladbi s njihovog kultnog debitantskog albuma, ova pjesma Drugog načina utjelovljuje pionirski duh ranog jugoslavenskog rocka koji je hrabro eksperimentirao s formom i izrazom. Taj bezvremenski klasik savršeno spaja mističnu atmosferu i virtuozne aranžmane, definirajući temelje rane rock scene na ovim prostorima.
September – Ostavi trag (1976)
Slovensko-hrvatska supergrupa September (u kojoj su bili Janez Bončina Benč i Tihomir Pop Asanović) donijela je vrhunski uvozni zvuk koji je naginjao američkom jazz-rocku i progresivnom zvuku. ‘Ostavi trag’ s albuma ‘Zadnja avantura’ kombinira sjajne vokalne harmonije, puhačke sekcije i izrazito progresivnu, sinkopiranu ritam sekciju.
Tako – Lena (1978)
Beogradska grupa Tako bila je jedan od rijetkih predstavnika čiste simfonijske i ambijentalne struje prog rocka. Pjesma ‘Lena’ s njihovog prvog albuma nudi predivne, duge instrumentalne pejzaže, vođene flautom i klavijaturama, te predstavlja skriveni dragulj domaće avangardnije scene.
Leb i sol – Aber Dojde Donke (1978)
Leb i sol, na čelu s Vlatkom Stefanovskim, redefinirali su pojam fusion i progresivnog rocka na Balkanu. Ova instrumentalna obrada tradicionalne makedonske pjesme školski je primjer kako spojiti džezerski senzibilitet, prog-rock energiju i kompleksne ritmove (poput 7/8 ili 9/8) u pitku i dinamičnu cjelinu.
