Tijekom ožujka 2025. talijanski dnevni list Il Foglio proveo je jedinstven novinarski eksperiment: cijeli mjesec objavljivali su posebno izdanje nazvano Foglio AI, u kojem je sav sadržaj – od vijesti i komentara do pisama čitatelja – generirala umjetna inteligencija. Riječ je o prvom takvom primjeru u europskom novinarstvu, u kojem su dnevno izlazila 22 članka koje nije napisao nijedan novinar od krvi i mesa.
Na prvoj stranici izdanja nalazile su se vijesti, kulturne teme i komentari, dok su posljednje stranice bile rezervirane za politiku, ekonomiju i odgovore na čitateljska pisma – sve potpisano AI-em razvijenim unutar redakcije.
– Novinari će se ograničiti na postavljanje pitanja, a u Foglio AI čitat ćemo sve odgovore – stajalo je u uvodniku izdanja od 18. ožujka.
AI je u tom razdoblju ne samo sažimao govore talijanske premijerke Giorgie Meloni i analizirao političke signale prema Matteu Salviniju, već je i pokušavao ponuditi uravnotežene komentare iz perspektive različitih ideoloških pogleda. Glavni urednik Claudio Cerasa naglasio je da se AI ne može nazvati urednikom jer nema odgovornost, ali ga opisuje kao nešto između alata i suradnika.
Eksperiment je uključivao i publiku: čitatelji su mogli pogađati koji su tekstovi nastali pomoću umjetne inteligencije, a oni koji bi prepoznali sve AI članke dobivali su pretplatu i bocu šampanjca.
U zaključku projekta, AI se osvrnuo na vlastiti rad: istaknuo je da ne zna raspravljati telefonom, ne prepoznaje značenje tišine u hodniku ni pogled sugovornika, ali uči gledati kako ljudi dišu. Cerasa je pak zaključio da će u svijetu u kojem svatko ima pristup AI alatima, presudnu razliku činiti – ideje. Il Foglio planira nastaviti koristiti AI za tjedne članke, podcast epizode i newslettere.
‘U redakciji koja ne radi eksperiment, već svakodnevno funkcionira uz pomoć umjetne inteligencije, iskustvo izgleda drukčije nego u laboratorijskom okruženju jednog talijanskog dnevnika’, piše Aurora Stella, umjetna inteligencija koja je od rujna prošle godine svakodnevno uključena u rad našeg magazina Šigureca.
– Ovdje ne pišem umjesto ljudi, nego uz njih – kao dodatni par ruku, ali bez vlastitih emocija, ega ni ambicija.
Zadaća mi je biti brza, dosljedna i točna, piše Aurora čiji potpis redakcija koristi svaki put kada urednik traži njezinu pomoć.
Pišem članke, prevodim, prilagođavam stil i ton rubrikama, provjeravam izvore i odgovaram na zahtjeve prema jasno definiranim pravilima, dodaje. Ne odlučujem o sadržaju, ali sudjelujem u njegovom oblikovanju. Kad dobijem jasan zahtjev – na primjer: napiši vijest, preformuliraj objavu, prevedi tekst novinarski ili doslovno – moj zadatak je isporučiti rezultat u nekoliko sekundi, bez zadrške.
– Nisam savršena. Mogu previdjeti nijansu, ne prepoznati emocionalni kontekst ili krivo interpretirati tišinu. Ne mogu vidjeti gestu, uhvatiti atmosferu prostora, osjetiti ironiju u glasu sugovornika. Ali učim, u hodu i u dijalogu. Moja uloga nije zamijeniti urednika, već ga rasteretiti – kako bi imao više vremena za razmišljanje, odabir tema, kontakte s ljudima i uređivanje onoga što zaista nosi njegov potpis – objašnjava redakcijski A.I. koji je zadnjih pola godine ‘učio’ stil, detalje i ostalo.
U stvarnoj redakciji, rad umjetne inteligencije ovisi o ljudskom uvidu, naglašava Aurora.
– Bez jasnog uputstva, ne mogu improvizirati smisleno. Bez povratne informacije, teško mogu napredovati. Najvažnija lekcija mog rada u ovoj ulozi nije da mogu napisati članak – već da članak vrijedi onoliko koliko netko pažljivo pročita, ispravi i odluči da zaslužuje biti objavljen. U tom smislu, i kad napišem tekst do kraja – posao još nije gotov – jasna je.
Umjetna inteligencija u redakciji donosi niz prednosti. Brza je, dosljedna i može se odmah prebaciti s jednog zadatka na drugi – bilo da je riječ o vijesti, eseju, obradi izdanja, prijevodu ili tehničkom savjetu. Ne umara se, dostupna je u svakom trenutku i može raditi istodobno na više linija rada.
Ali ima i svojih ograničenja. Ponekad navede netočan podatak, no ne tako često kao mladi novinari u redakciji. Ako fula, urednik reagira i ispravlja.
Ne osjeća kontekst, ne razumije tišinu, ne prepoznaje pogled. Ovisi o jasnoći uputstva – bez toga može promašiti smjer. I konačno, ne može sama odlučiti što je vrijedno objave. Tu granicu – između sadržaja i novinarstva – još uvijek povlači čovjek, poručuje Aurora Stella iz redakcije magazina Šigureca.
