Davne 1976. godine ljudi u Londonu pitali su se hoće li taj novi đir uopće preživjeti ljeto, a ispostavilo se da da je preživio puno dulje. Ove godine svijet obilježava 50 godina punka. britanskog punka, jer ozbiljne stvari u toj su se priči dogodile nešto ranije na jednom drugom kontinentu.
Jer sve je, naime, počelo 16. kolovoza 1974. godine u New Yorku, kada su Ramonesi prvi put nastupili u čuvenom klubu CBGB-u na Boweryju. Bend je već postojao i svirao ranije, ali taj nastup predstavlja početak veze Ramonesa i CBGB-a iz koje će nastati prepoznatljiva njujorška punk scena. Uz njih su ondje bili Television, Patti Smith, Blondie, Richard Hell i Talking Heads. Pedeseta godišnjica tog nastupa obilježena je prije dvije godine brojnim art zbivanjima, uključujući retrospektive i posebne programe o Ramonesima i CBGB-u, a ono što ih uključuje u ovogodišnji jubilej jest 50 godina od objave prvog albuma ‘Ramones’ u travnju 1976. godine.
Jer upravo je ta ploča, sa svojih četrnaest kratkih, brzih i gotovo demonstrativno jednostavnih pjesama, pretvorila lokalni njujorški fenomen u nešto što je mogao čuti ostatak svijeta, a Queens Museum je još za 40. godišnjicu upravo taj album označio kao ključni trenutak širenja punka. Album je snimljen za samo sedam dana, studio je koštao diskografsku kuću Sire Record 6.400 dolara, a čuvena slika s covera koju je snimila Roberta Bayley iz časopisa Punk koštala je 125 dolara. Ako računamo inflaciju ta bi fotka danas koštala oko 700 dolara što je pravi sitniš kada znamo da je ta naslovnica albuma s četiri tipa naslonjena na zid jedan od poznatijih rock and roll prizora i da su je bezbroj puta imitirali. No, to se dogodilo kasnije jer album ‘Ramones’ uspio je nakon objave dosegnuti tek 111. poziciju na Billboardu i bio je komercijalna katastrofa. Kritičari su ga odmah skužili ipa se i danas smatra jednim od važnijih albuma iz tog vremena.
Početkom 1976. godine pojavio se magazin Johna Holmstromа, Legs McNeila i Ged Dunna nazvan jednostavno PUNK i očito doprinio tome da se izraz ‘punk’ zalijepi za novu njujoršku scenu, što je krajem prošle godine bio povod za otvaranje izložbe u Ki Smith Gallery u New Yorku, točno pedeset godina nakon što su ljudi budućeg časopisa intervjuirali Ramones i Loua Reeda u CBGB-u. Izložba je prikazala mnoge radove i materijale Roberte Bayley, Chrisa Steina, Dannyja Fieldsa, Johna Holmstromа i drugih. Proširen je ove godine na izložbu MASS MoCA ‘50 Years of PUNK’, s radovima i fotografijama Roberte Bayley, R. Crumba, Sheparda Faireyja, Dannyja Fieldsa, Boba Gruena i Chrisa Steina te prilozima ljudi poput Debbie Harry, Davida Byrnea, Joan Jett i Briana Ena. U središtu pozornosti je jedanaest potpisanih i numeriranih sitotisaka koje je izradila izdavačka kuća Gary Lichtenstein Editions kako bi reinterpretirali i oživjeli originalne fotografije iz časopisa PUNK i predstavili tu razigranu subverzivnu umjetnost kako i dolikuje, u pravom kolekcionarskom sitotisku.
Svaka čast New Yorku, ali epicentar priče o 50 godina punka ipak je London, odnosno UK, a godina je naravno 1976. Sex Pistols tada već sviraju, pojavljuju se Clash, Damned, Buzzcocks i drugi, punk dobiva vlastitu modu, grafički jezik, fanzine i mjesta okupljanja, a nakon zloglasnog nastupa Sex Pistolsa u emisiji Billa Grundyja 1. prosinca 1976. ono što je bilo mala londonska subkultura postaje nacionalni skandal. Underground England zato svoj veliki ovogodišnji program jednostavno naziva ‘PUNK 50’ i vrlo zgodno ga definira: ‘Fifty Years of Punk. Not Revisited, Continued.’
To je zapravo nit koja povezuje većinu londonskih obilježavanja jer nastoje dokazati da punk ne samo da nije mrtav, nego i dan danas proizvodi glazbu, grafiku, modu, male izdavače, fanzine i nove bendove. Nikad nije imao namjeru mumificirati se iza muzejskog stakla, među eksponate generacije 1976.
Saatchi Gallery organizira ‘A Night of T/Reason: Celebrating 50 Years of Punk’, program posvećen eksploziji punka oko King’s Roada. Sudjeluju ljudi povezani s originalnom scenom i njezinim arhivima, i to dizajner Lloyd Johnson, Caroline Gration, Celeste Bell, kći Poly Styrene i čuvarica njezina arhiva, Lauren Jones, koja je s ocem Mickom Jonesom osnovala Rock ‘n’ Roll Public Library, te Edie Ashley, suradnica Vivienne Westwood. Izlažu se i intimne fotografije Jane Ashley, koja je iz neposredne blizine snimala Sex Pistols i Clash.
Big Issue je u ožujku izdao posebno izdanje ‘50 Years of Punk’, s arhivskim razgovorima s Johnom Lydonom, Debbie Harry, Paulom Simononom i Terryjem Hallom, ali je namjerno uključio i mladi londonski bend The Molotovs kako priča ne bi završila 1977.
Uz izdanje su povezane dvije londonske izložbe u suradnji s Camden Open Air Galleryjem. ‘Picture This: A Public Image’ donosi retrospektivu fotografa Spikea Waltzera i njegovih fotografija punk i new wave scene kasnih sedamdesetih, dok ‘The Art of Anarchy: 50 Years of Punk’ okuplja radove umjetnika i glazbenika među kojima su John Lydon, Stanley Donwood i Phill Jupitus.
Underground England otišao je još više u DIY smjeru. Njihov PUNK 50 uključuje ‘UNDER STUDY 01: RIPPED & TORN’, projekt napravljen s Tonyjem Draytonom, osnivačem jednog od ključnih britanskih punk fanzina ‘Ripped & Torn’. Koriste originalne arhivske materijale, grafiku, fotografije i film kako bi pokazali da punk revolucija nije bila samo pitanje tri akorda nego i činjenice da je klinac mogao uzeti škare, ljepilo i fotokopirni stroj i postati izdavač. Isti PUNK 50 program u Londonu organizira koncerte novih bendova. U Peckhamu je 14. svibnja održan ‘Rare Doings 004’, s Jeanie and the White Boys, Luxury Apartments i HyperDense. Njihova formulacija je praktički manifest cijele obljetnice jer ne gledaju unatrag, nego podržavaju ono što se događa sada.
Čak je i Rock & Roll Hall of Fame u Clevelandu ove godine otvorio fotografsku izložbu ‘Hey! Ho! Let’s Go! Punk at 50’, s fotografijama Sex Pistolsa, Patti Smith, Clasha, Bad Brainsa i drugih, smještenu pokraj one čuvene tende CBGB-a. Punk koji navodno nije trebao preživjeti ni jedno ljeto, danas ima svoje mjesto u američkom Rock & Roll Hall of Fameu.
Pričati o punku bez malo šireg spominjanja detonatora britanskog punka, benda Sex Pistols, nema puno smisla pa dodajmo da oni sigurno nisu izmislili punk, ali su ga pretvorili u britanski društveni incident. Bend su 1975. okupili Johnny Rotten, Steve Jones, Paul Cook i Glen Matlock, uz Malcolma McLarena, vlasnika trgovine SEX s Vivienne Westwood, kao menadžera i čovjeka koji je vrlo dobro razumio vrijednost provokacije.
Njihova karijera u izvornoj postavi trajala je nevjerojatno kratko. Prvi koncert održali su u studenome 1975., prvi singl ‘Anarchy in the U.K.’ objavili godinu poslije, a jedini studijski album ‘Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols’ izašao je u listopadu 1977. Početkom 1978. bend se već raspao.
U međuvremenu su uspjeli izazvati moralnu paniku nacionalnih razmjera. Nakon televizijskog gostovanja kod Billa Grundyja 1. prosinca 1976., tijekom kojeg su psovali u programu uživo, britanski tabloidi pretvorili su punk iz male londonske subkulture u nacionalnu prijetnju. Koncerti su im otkazivani, gradovi ih nisu željeli, a diskografske kuće raskidale su ugovore s njima.
Vrhunac je stigao 1977. godine s ‘God Save the Queen’, objavljenom u vrijeme srebrnog jubileja kraljice Elizabete II. BBC je odbijao emitirati pjesmu, ali zabrana je samo povećala njezinu snagu. Stih ‘No future’ postao je puno veći od Sex Pistolsa, gotovo sažetak osjećaja dijela britanske mladeži usred nezaposlenosti, inflacije, klasnih podjela i političke krize.
Glen Matlock u međuvremenu je otišao, a zamijenio ga je Sid Vicious, glazbeno slabiji, ali vizualno gotovo savršeno utjelovljenje mita o punku. Nakon kaotične američke turneje Johnny Rotten završio je posljednji koncert u San Franciscu u siječnju 1978. pitanjem publici:
‘Jeste li ikada imali osjećaj da ste prevareni?’
Bilo je to gotovo savršeno finale. Sex Pistols trajali su jedva dvije godine kao ozbiljno aktivan bend, snimili samo jedan pravi album i ostavili trag nesrazmjerno veći od vlastite diskografije. Punk su pretvorili u vijest, skandal, modu, političku provokaciju i generacijski sukob.
Ako su Ramones pokazali koliko malo treba da bi se napravio rock’n’roll, Sex Pistols pokazali su kako ga se još brže može zatući, s puno buke. Jer poanta punka je bila ‘izgorjeti prije nego ostariš’.
