Ono što DJ zapravo traži je stanje potpunog protoka, trenutak kada se izvođač izgubi u glazbi i reagira isključivo na intuiciju i energiju publike.
1
Ono što DJ zapravo traži je stanje potpunog protoka, trenutak kada se izvođač izgubi u glazbi i reagira isključivo na intuiciju i energiju publike.
Elektronička glazba i DJ kultura kakvu danas poznajemo teško se mogu razumjeti bez Detroita. Upravo je taj američki industrijski grad tijekom osamdesetih i devedesetih oblikovao temelje techno scene i inspirirao generacije DJ-eva i producenata. Među njima je i Richie Hawtin, jedan od najutjecajnijih umjetnika elektroničke muzike, koji je odrastao u neposrednoj blizini Detroita i rano svjedočio nastanku te scene.
Kako sam Hawtin objašnjava, njegovi prvi DJ uzori bili su pioniri detroitskog techna poput Jeffa Millsa, Derricka Maya i Kevina Saundersona. Njihovi nastupi nisu se svodili samo na puštanje ploča. Uz gramofone su koristili i razne dodatne uređaje, od drum mašina i efekata do magnetofonskih traka s demo snimkama koje još nisu bile objavljene na vinilu. Takav pristup DJ-ingu bio je izrazito eksperimentalan i progresivan. DJ-evi su često rastavljali i ponovno sastavljali glazbu pred publikom, koristeći mikser i ekvilizere kako bi manipulirali frekvencijama i transformirali pjesme tijekom seta.
Upravo je takav način razmišljanja snažno utjecao na Hawtinovu karijeru i njegov odnos prema DJ-ingu kao kreativnoj umjetničkoj formi. U videu objavljenom na kanalu Native Instruments on otkriva detalje svog današnjeg DJ setupa i objašnjava kako tehnologiju koristi kao alat za improvizaciju i reinterpretaciju glazbe u realnom vremenu.
Središte Hawtinova sustava čini softver Traktor, koji mu omogućuje rad s četiri virtualna decka. Glazba koju publika čuje primarno dolazi upravo iz Traktora, ali Hawtin ga koristi tek kao početnu platformu. Osnovne funkcije poput loopinga i delay efekata kontrolira unutar softvera, dok se daljnja obrada zvuka odvija kroz analogni mikser Model 1, uređaj koji omogućuje detaljnu manipulaciju frekvencijama.
Prema Hawtinu, izbor opreme nije presudan koliko razumijevanje alata s kojima DJ radi. Svaki izvođač mora pronaći kombinaciju uređaja koja mu najviše odgovara i koja omogućuje razvoj vlastitog načina nastupa. U njegovu slučaju, analogni mikser služi kao središnje mjesto gdje se digitalni signal iz Traktora pretvara u nešto mnogo fleksibilnije. Kroz filtre i kontrolu frekvencija Hawtin može oduzimati ili dodavati pojedine elemente zvuka, oblikujući pjesme dok ih miksira.
Korištenje četiri decka omogućuje mu slojevito slaganje glazbe. Umjesto jednostavnog prijelaza između dvije pjesme, Hawtin često koristi više loopova i elemenata istovremeno, stvarajući kompleksne strukture koje se postupno razvijaju tijekom seta. Takav pristup DJ-ingu pretvara miksanje u svojevrsno ‘pričanje priče’, gdje se različiti dijelovi pjesama međusobno nadograđuju i stvaraju novu glazbenu cjelinu.
Osim Traktora i miksera, Hawtin koristi i dodatne kontrolere. Launchpad povezan s programom Bitwig omogućuje mu dodavanje perkusija i dodatnih produkcijskih elemenata tijekom nastupa, slično načinu rada u studijskim programima poput Abletona. Na taj način DJ set dobiva elemente live produkcije, jer izvođač može ubacivati nove ritmove i efekte dok svira.
Jedna od tehnologija koju Hawtin posebno ističe je tzv. stem separation, funkcija koja omogućuje razdvajanje pojedinih elemenata pjesme poput bubnjeva, bas linije ili melodije. Korištenjem kontrolera Xone K2 on može manipulirati tim elementima pojedinačno, što mu omogućuje da u stvarnom vremenu remiksira pjesme i kombinira dijelove različitih trackova.
Takav način rada dodatno proširuje kreativne mogućnosti DJ-a. Umjesto da pjesme samo prelaze jedna u drugu, dijelovi prethodne pjesme mogu nastaviti svirati dok se uvodi nova, stvarajući potpuno nove kombinacije ritmova i melodija.
U njegovom setupu nalazi se i niz dodatnih efekata poput delay i reverb procesora koji se također kontroliraju putem Bitwiga. Različiti zvučni elementi prolaze kroz različite kanale miksera, a Hawtin ih može mijenjati pomoću više kontrolera raspoređenih oko njega.
Posebno zanimljiv element sustava je i mali sekvencer kojim Hawtin može stvarati nove melodije tijekom nastupa. Pomoću osam klizača određuje visinu tona i strukturu sekvence, dok softver automatski usklađuje tonalitet s pjesmom koja trenutno svira. Time se dodatno briše granica između DJ seta i live produkcije.
Unatoč velikom broju tehnoloških komponenti, Hawtin naglašava da je krajnji cilj svega toga vrlo jednostavan – stvoriti atmosferu na plesnom podiju. Tehnologija, kaže, služi samo kao alat za otključavanje kreativnosti i povezivanje s publikom.
U tom smislu važan mu je i princip transparentnosti. Tijekom svojih nastupa Hawtin koristi dodatni program koji u stvarnom vremenu objavljuje informacije o pjesmama koje svira na Telegram kanalu. Na taj način publika može saznati točan naziv i autora glazbe koju čuje, čime se odaje priznanje producentima čije pjesme čine temelj DJ setova.
Na kraju, Hawtin ističe da tehnologija sama po sebi nije ono što čini dobar nastup. Ono što DJ zapravo traži je stanje potpunog protoka, trenutak kada se izvođač izgubi u glazbi i reagira isključivo na intuiciju i energiju publike. Kada se ta veza uspostavi, nastaje svojevrsna povratna petlja između DJ-a i plesnog podija, osjećaj zajedništva koji je, prema Hawtinu, srž DJ kulture i elektroničke scene.
